Aksumsko Carstvo

Izvor: Wikipedia
Kraljevstvo Aksum
Mangiśta Aksum
monarhija
[[Kraljevstvo Damot|]] Blank.png
oko 100–oko 940 Blank.png [[Dinastija Zagaj|]]
Lokacija
Glavni grad Aksum
Jezik/ci giz
Religija kršćanstvo
Politička struktura monarhija
Historija
 - Uspostavljena oko 100
 - Ukinuta oko 940

Kraljevstvo Aksum ili Aksumsko carstvo (staroetiopski:Mangiśta Aksum), bila je važna država u sjeveroistočnoj Africi, koja je svoj uspon i rast otpočela od 4. vijeka pne. da bi svoj zenit dosegla u 1. vijeku naše ere.

Njezino drevno sjedište grad Aksum nalazilo se u sjevernoj Etiopiji. Kraljevstvo Aksum počelo je koristi ime Etiopija već u 4. vijeku. [1]Aksum je navodno i mjesto gdje se nalazi mitski Kovčeg Saveza (Aron Habri) i dvor kraljice od Sabe. Aksum je bio i prvo veliko carstvo koje je prihvatilo kršćanstvo.

Povijest[uredi - уреди]

Aksum se prvi put spominje u 1. vijeka u rimskom Peljaru po Eritrejskom moru (Periplus Maris Erythraei) kao važni centar za trgovinu slonovačom, cijenjenu robu antičkog svijeta, iz tog Peljara se doznaje i da je vladar Aksuma u 1. vijeku bio Zoskales, koji je pored vladavine u Aksumu imao kontrolu i nad dvije luke u Crvenom moru: Adulis (kod današnje Massawe) i Avalites (kod Asabe) danas u Eritreji. Iz tog Peljara doznajemo i da je Zoskales bio upoznat s grčkom literaturom. [2]

Trgovina kao izvor snage i moći[uredi - уреди]

Pomorske rute puta svile

Smješteno u sjevernoj Etiopiji i Eritreji, Kraljevstvo Aksum bilo je duboko vezano uz trgovinu između Indije i Sredozemlja. Aksum je iskoristio promjenu rimskih pomorskih puteva prema Indiji. Ta promjena dogodila se negdje oko početka 1. vijeka ne.. Stariji plovni putevi išli su do Perzijskog zaljeva, jer se plovidba odvijala samo uz obalu, tako su se koristile brojne usputne luke i na kraju karavanski putevi, kojima se roba dostavljala do Levanta. Crveno more je u tom vremenu bilo od sekundarnog značaja, negdje oko 100. pne. počela se koristiti nova pomorska ruta od Egipta do Indije preko Crvenog mora, na njoj su se mogli koristili monsunski vjetrovi da se prebrodi Arapsko more i dopre do južne Indije. Negdje oko 100 godine, obujam prometa po Crvenom moru se dramatično povećao, jer je narasla rimska potražnja za egzotičnim robama.

U to vrijeme luka Adulis na Crvenom moru, postala je glavna luka za izvoz afričkih dragocjenih roba poput; slonovače, tamjana, zlata, robova i egzotičnih životinja. Kako bi osigurali dostavu takvih dobara, kraljevi Aksuma činili su sve da prošire svoju trgovačku mrežu po unutrašnjosti Afrike. Imali su brojne suparnike, koji su se bavili istim poslom od prije, poput Kraljevine Kuš, koja je u prošlosti opskrbljivala Egipat s afričkim robama preko Nila. Već negdje pri kraju 1. vijeka Aksum je stekao kontrolu nad teritorijem Kraljevine Kuš. Tokom 2. i 3. vijeka Kraljevstvo Aksum proširilo je svoju kontrolu nad južnim dijelom Crvenog mora. Tako je Kraljevstvo Aksum postupno uspjelo postati glavni dobavljač afričkih roba za Rimsko carstvo. [3]

Porijeklo Aksuma[uredi - уреди]

Za Kraljevstvo Aksum se dugo držalo da su ga osnovali Sabejci koji su prešli preko Crvenog mora iz Južne Arabije (današnji Jemen) na teritorij Etiopije. Danas pak mnogi misle da je ono rezultat autohtonog afričkog razvoja. [[4]

Naučnici poput Stuarta Munro-Haya ukazali su na postojanje puno starijeg Kraljevstva Damot (Kraljevstvo D'mt), koje je postojalo puno prije sabejske migracije već tamo oko 4. vijeka pne. ili 5. vijeka pne., drugi argument koji navodi Munro-Hay je da su sabejski doseljenici živjeli na teritoriju Aksuma tek nekoliko decenija i bilo ih je vrlo malo. Treći argument Munro-Haya je staroetiopski semitski jezik Giz, za koji se danas drži da nije izvedenica sabejskog, u međuvremenu su prikupljeni dokazi o postojanju semitskih jezika u Etiopiji i Eritreji starih 2000. god. pne.. [5]

Aksumski obelisk, simbol Aksumske civilizacije

Sabejski utjecaj na kraljevstvo Aksum se danas drži za marginalan, ograničen na svega nekoliko lokaliteta, a i tamo se gubi nakon nekoliko desetljeća (ili stoljeća), ti lokaliteti su možda bili trgovačke ili vojne kolonije, koje su živjele u nekoj vrsti simbioze ili saveza sa Kraljevstvom Damot (D'mt) ili neka proto-Aksumitska država. Zbrku povećava postojanje antičkog etiopskog grada koji se zvao Saba, ali koje po svemu izgleda nije bilo naselja Sabejaca.

Aksumsko carstvo[uredi - уреди]

Aksum i Južna Arabija za vladavine Aksumskog kralja Gadarata (3. st.)

Carstvo Aksum na vrhuncu svoje moći prostiralo se na većini teritorija današnjih država; Eritreje, na sjeveru Etiopije i Sudana, te po Jemenu i dijelu južne Arabije. Prijestolnica carstva bio je Aksum (sjever Etiopije). Današnji Aksum je manji grad, koji ničim ne govori da je nekad bio metropola, kulturno i privredno središte carstva. I danas se pored grada nalaze ostatci aksumskih grobova sa visokim obeliscima i stelama. Ostali važni gradovi carstva bili su; Jeha, Havulti, Matara, Adulis, i Kohaito (posljednja tri su današnjoj Eritreji).

Od 3. vijeka Kraljevstvo Aksum se počelo miješati u južno arapske poslove, preuzevši kontrolu nad obalnim pojasom Tihama (danas Sjeverni Jemen). Pri kraju 3. vijeka Aksum je otpočeo kovati vlastiti novac nazvavši ga po tada slavnom kršćanskom proroku Mani, tako je Aksum bio jedna od četiri velike sile svoga vremena, uz Perziju, Rim, i Kinu koja je kovala novac. Negdje oko 325 ili 328 za vrijeme kralja Ezana, Aksum je prihvatio kršćanstvo i bio prva država koja je koristila motiv križa na svojim kovanicama. Na svom vrhuncu Kraljevstvo Aksum kontroliralo je sjever Etiopije, Eritreje i Sudana, jug Egipta, Džibuti, Jemen, i južni dio Saudijske Arabije, ukupno je kontrolirala 1,25 milijuna km ². [6]

Po nekim historičarima Aksum je bio saveznik Bizanta u borbi protiv Sasanidskog perzijskog carstva i rastućeg utjecaja Islama u tom dijelu svijeta. To savezništvo je naprasno prekinuto iz neobjašnjivih razloga u 7. vijeku.

Propast Aksuma i pobjeda paganskih plemena[uredi - уреди]

Nakon drugog zlatnog doba, početkom 6. vijeka, carstvo se počelo urušavati, tako da je početkom 7. vijeka prestala proizvodnja kovanica. Istovremeno desio se proces velike selidbe stanovništva, koje je krenulo na visoravni u unutrašnjosti Etiopije radi veće sigurnosti i boljih uvjeta za život. Po lokalnoj usmenoj predaji za to je kriva židovska kraljica po imenu Gudit (Judita), ona je vojno porazila Aksumsko carstvo, te potom uništila sve njegove tragove (crkve i knjige), neki suvremeni historičari sumnjaju u njezino postojanje, pa dakle i u tu priču.

Druga teorija polazi od toga da je Aksumsko carstvo srušila poganska kraljica s juga, po imenu Bani al-Hamvijah, vjerojatno vladarica plemena al-Damutah ili Damoti (Sidama). Nakon kraćeg crnog razdoblja pomutnje i propasti, Aksumsko carstvo naslijeđuje u 11. ili 12. vijeku Dinastija Zagaj, iako ne više tako moćna i snažna. Nakon dinastije Zagaj, na vlast se popeo Jekuno Amlak, koji je ubio posljednjeg kralja iz dinastije Zagaj i osnovao modernu Salomonsku dinastiju, on je tvrdio da vuče rodoslovlje od posljednjeg cara Aksumskog carstva -Dil Na'oda.

Treća teorija o propasti Aksumskog carstva polazi od naučnih činjenica o klimatskim promjenama koje su se desile u tom vremenu na Rogu Afrike. Uz to pretjerano iscrpjivanje zemlje ekstenzivnom zemljoradnjom, te smanjenje trgovačke aktivnosti po Crvenom moru, dovelo je do privrednog sloma carstva.

Život u Kraljevstvu Aksum[uredi - уреди]

Društveno uređenje Kraljevstva Aksum[uredi - уреди]

Stanovnici Aksuma bili su mješavina naroda, jedan dio bili su Habeši, narod koji je govorio semitskim jezikom[7]dobar dio govorio je Kušitski, te Nilsko-saharskim jezicima (Narod Kunama i Nara).

Aksumitski kraljevi nosili su službeni naslov - nigūśa Nagast na staroetiopskom jeziku (Kralj kraljeva). Aksumsko carstvo krenulo je kao robovlasničko društvo, vremenom su uveli feudalni sistem kao pogodniji za zemljoradnju.

Vjera[uredi - уреди]

Ostatci palače Dungur iz Aksuma
Tipična Aksumitska arhitektura, manastir Debre Damo

Prije prodora kršćanstva u Aksum, prakticirao se politeizam u kojem je Astar bio glavno božanstvo. Oko 324 ne., kralja Ezana II. preobratio je na kršćanstvo njegov rob-učitelj Sveti Frumentius, osnivač Etiopske pravoslavne crkve. Frumentius je bio u kontaktu sa crkvenim krugovima iz Aleksandrije, te su ga oni postavili za biskupa Etiopije oko 330 godine. Uticaj crkvenih krugova iz Aleksandrije nikada nije bio osobito jak u Aksumu, tako da je etiopska crkva razvila svoj vlastiti crkveni obred.

Kultura[uredi - уреди]

Carstvo Aksum je bilo poznato po svojim brojnim kulturnim dostignućima, poput vlastitog alfabeta- Giz koji se razvio iz južno arapskog alfabeta.

Kovanice[uredi - уреди]

Kovanice kralja Endubisa (227.-235.) British Museum. Sa lijeva se vidi grčki tekst ΕΝΔΥΒΙC ΒΑCΙΛΕΥC - Kralj Endubis

Carstvo Aksum je bila prva afrička država dovoljno privredno snažna da se upusti u ambiciozni poduhvat kovanja vlastitog novca (o tome postoje brojne legende na staroetiopskom i grčkom). Od vladavine kralja Endubisa do krallja Armaha (oko 270 - 610), kovao se zlatni, srebrni i brončani novac.

Stele i obelisci[uredi - уреди]

Brojne stele i obelisci su najprepoznatljiviji dijelovi aksumitske ostavštine. Ti kameni viziri služili su im za označavanje grobova. Najveći od svih dosad pronađenih obeliska bio je visok 33 m.

Izvori[uredi - уреди]

  1. Stuart Munro-Hay: Aksum: An African Civilization of Late Antiquity. Edinburgh: University Press, 1991., str. 57.
  2. Periplus of the Erythreaean Sea, poglavlja 4 i 5
  3. Stanley M. Burstein: State Formation in Ancient Northeast Africa and the Indian Ocean Trade (U djelu se opisuje uticaj trgovine s Indijom na Kraljevstvo Aksum.
  4. Pankhurst Richard: Let's Look Across the Red Sea, K.P. Addis Tribune, 17. siječnja 2003.
  5. Herausgegeben von Uhlig, Siegbert. Encyclopaedia Aethiopica, "Ge'ez". Wiesbaden:Harrassowitz Verlag, 2005, str. 732.
  6. Peter Turchin, Jonathan M. Adams, and Thomas D. Hall: East-West Orientation of Historical Empires, University of Connecticut, studeni 2004..
  7. Crawford Young: The Rising Tide of Cultural Pluralism: The Nation-state at Bay?, University of Wisconsin Press: 1993., str. 160

Bibliografija[uredi - уреди]

  • Francis Anfray. Les anciens ethiopiens. Paris: Armand Colin, 1991. ((fr))
  • Carlo Conti Rossini. Storia d'Etiopia. Bergamo: Istituto Italiano d'Arti Grafiche, 1928. ((it))
  • Stuart Munro-Hay. Aksum: A Civilization of Late Antiquity. Edinburgh: University Press. 1991. ISBN 0-7486-0106-6 ((en))
  • Karl W. Butzer. Rise and Fall of Axum, Ethiopia: A Geo-Archaeological Interpretation. American Antiquity, Vol. 46, No. 3. (Jul., 1981), str. 471-495 ((en))
  • Joseph W. Michels. Changing settlement patterns in the Aksum-Yeha region of Ethiopia: 700 BC - AD 850 (BAR International Series 1448) Oxford: Archaeopress, 2005. ((en))
  • Mukhtār, Muḥammad Jamāl al-Dīn. 1981. Ancient civilizations of Africa. General history of Africa, 2. London: Heinemann Educational Books.ISBN 978-0-435-94805-4 ((en))
  • David W. Phillipson. Ancient Ethiopia. Aksum: Its antecedents and successors. London: The British Museum, 1998. ((en))
  • David W. Phillipson. Archaeology at Aksum, Ethiopia, 1993-97. London: British Institute in Eastern Africa, 2000. ((en))
  • Williams, Stephen. "Ethiopia: Africa's Holy Land". New African, Tom 458. ( siječanj 2007.), str. 94–97. ((en))
  • Belai Giday. Ethiopian Civilization. Addis Ababa, 1992. ((en))

Vanjske veze[uredi - уреди]