Gudit

Izvor: Wikipedia
Gudit
kraljica
Vladavina kraj 10. vijeka

Gudit (tigrinja: Jodit, Judit) je legendarna etiopska ne kršćanska kraljica (koja je zenit svoje vladavine imala oko 960) ona je uništila Kraljevstvo Aksum, razorila brojne crkve, spomenike i naselja i cijelo vrijeme svoje dugotrajne vladavine pokušavala istrijebiti sve članove vladajuće aksumitske dinastije. Njezina zlodjela postala su tema mnogih narodnih predaja, a nalaze se zabilježena i u nekim historijskim dokumentima.

Sve u vezi s Gudit je vrlo kontadiktorno i nejasno, za nju se tvrdi da je pogubila posljednjeg aksumitskog kralja, te potom osobno vladala punih četrdeset godina, u narodnim legendama kruže brojne priče o njenim brojnim zlodjelima. [1]

Jedna od legendi je i ona da je kraljica Gudit spalila manastir Debre Damo, koji je u to vrijeme bio je riznica ali i tamnica za braću i bliže muške rođake vladara Etiopije, ali kako to obično biva sa narodnim legendama, možda se zapravo radi o kasnijem događaju iz 16. vijeka, kad je Ahmad Granj razorio crkve na planini Amba Gešen kasnije je to premetnuto i pripisano zloj Gudit u 10. vijek. [2]

Talijanski historičar Carlo Conti Rossini prvi je predložio da se Gudit poveže s ratničkom kraljicom Bani al-Hamvijah iz knige Historija patrijarha Aleksandrije, ali se po njemu to ime treba čitati kao Bani al-Damutah, a ona je po njemu bila vladarica nekad moćnog Kraljevstva Damot, iz naroda Sidamo (južna Etiopija). [3]To bi se na kraju poklapalo s brojnim historijskim dokazima da je među Sidamama vladao matrijarhat.[4] Neki historičari misle da je Gudit bila pripadnica naroda Agaj - židovske vjere, jer su u njezino vrijeme Agajci bili brojni u pokrajini Lasta.

Izvori[uredi - уреди]

  1. Paul B. Henze, Layers of Time, A History of Ethiopia (New York: Palgrave, 2000) str. 48
  2. Recorded by Thomas Pakenham, The Mountains of Rasselas (New York: Reynal, 1959), str. 79.
  3. Conti Rossini's argument is taken from Taddesse Tamrat's summary in Church and State in Ethiopia (1270 - 1526) (Oxford: Clarendon Press, 1972), str. 39.
  4. See O.G.S. Crawford, Ethiopian Itineraries, circa 1400-1524 (Cambridge: Hakluyt Society, 1958), str. 81.

Eksterni linkovi[uredi - уреди]