Đuro Seder

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Đuro Seder
Rođenje 29. studenoga 1927.
Smrt 2. svibnja 2022.
Zanimanje akademski slikar
Standardizacija infokutija

Đuro Seder (Zagreb, 29. studenoga 1927. – Zagreb, 2. svibnja 2022.), bio je hrvatski slikar, pjesnik i akademik.

Životopis[uredi | uredi kod]

Rođen je u Zagrebu, gdje je pohađao klasičnu gimnaziju, a maturu je položio 1946. godine na klasičnoj gimnaziji u Splitu. Te godine započinje studij na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi prof. Antuna Mejzdića i diplomirao 1951. Specijalistički studij slikarstva završio je kod prof. Marina Tartaglie 1953.

Nakon završetka studija, Seder je radio kao ilustrator i tehnički urednik novina Jugoslovenski radio. Kasnije je radio u izdavačkoj kući Panorama, a od 1968. do 1981. kao grafički dizajner u Marketinškoj agenciji – Vjesnik. Od 1981. do 1983. radio je kao docent na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Na ALU je od 1983. do 1987. bio dekan, a od 1987. do 1998. redoviti profesor, te kasnije emeritus. Od 2000. godine redoviti je član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i voditelj njene Gliptoteka od 2011.[1]

Od 1959. do 1966. Seder je bio član umjetničke grupe Gorgona.

Isprva je slikao monokromo i impasto blisko apstraktnom ekspresionizmu; nakon 1976. bliže figraciji i u boji kao neo-ekspresionist. 1980-ih je godina bio jednim od začetnika „nove slike“ u hrvatskoj umjetnosti.[2][3]

Šezdesetih i sedamdesetih godina objavljivao je poeziju u listovima: Razlog, Kolo, Forum i Republika, a 1978. objavio je zbirku pjesama Otac iz lonca.

Radovi mu se nalaze u muzejima i galerijama u: Zagrebu, Rijeci, Varaždinu, Splitu, Osijeku, Rovinju, Beogradu, Münchenu, Grazu, Budašpešti i New Yorku.

Seder je stvorio mnoga djela (ulja na platnu, freske, mozaike i vitraje) sakralne tematike u crkvama i samostanima u Bosni i Hercegovini. Nažalost, mnoga od tih djela uništena su u ratovima nakon raspada Jugoslavije.

Nagrade i priznanja[uredi | uredi kod]

Dobio je brojne nagrade i priznanja, uključujući:

  • nagrada za životno djelo Hrvatskog društva likovnih umjetnika (2018.)
  • nagrada Galerije Forum za samostalnu izložbu (2007.) za Lica beskonačnog u Galeriji Klovićevi dvori[4]
  • nagrada Vladimir Nazor za životno djelo (2001.)
  • La Batana za slikarstvo Rovinj (1999.)
  • za zasluge u kulturi odličje Danice s likom Marka Marulića (1996.)
  • godišnja nagrada HDLU-a (1995.)
  • nagrada za slikarstvo Likovne kolonije Rovinj (1993.)
  • godišnja nagrada za slikarstvo »Vladimir Nazor (1986.)
  • nagrada Zagrebačkog salona za slikarstvo (1984.)

Samostalne izložbe[uredi | uredi kod]

  • 1958. Izložbeni paviljon (Opatija)
  • 1960. Salon ULUH (Zagreb)
  • 1962. Studio G (Zagreb), Galleria Cadario (Milano)
  • 1964. Galerija Studentskog centra (Zagreb)
  • 1973. Galerija Dramsko kazalište Gavella (Zagreb)
  • 1975. Galerija Izlog (Zagreb)
  • 1977. Galerija likovnih umjetnosti (Osijek)
  • 1978. Gornjogradska vijećnica (Zagreb)
  • 1981. Galerija suvremene umjetnosti (Zagreb)
  • 1983. Galerija Loža-Meduza (Koper) Galerija Sebastian (Beograd), Neue Galerie am Landesmuseum Joanneum (Gradec), Razstavni salon Rotovž (Maribor) Galerija likovnih umjetnosti (Osijek)
  • 1984. Galerija Sebastian (Varaždin), Zavičajni muzej (Rovinj)
  • 1985. Galerija Toč (Selce)
  • 1986. Galerie Joseph Hierling (München) Galerija forum (Zagreb)
  • 1987. Galerija HDLU (Split), Mali Salon (Rijeka), Galerija Sebastian (Dubrovnik), Galerija Sebastian (Varaždin)
  • 1988. Galerija Galženica (Velika Gorica)
  • 1989. Galerija likovnih umjetnosti (Niš), Galerija slika (Varaždin), Muzej za umjetnost i obrt (Zagreb), galerija slika (Koprivnica)
  • 1990. Umjetnička galerija BiH (Sarajevo), Umjetnička galerija (Banja Luka)
  • 1992. Stadthaus (Dortmund)
  • 1994. Galerija Beck, Galerija Forum (Zagreb)
  • 1995. galerija Studentskog centra (Zagreb), Zavičajni muzej (Rovinj), Galerija Narodnog sveučilišta (Poreč), Pomorski muzej (Split), Institut »Ruđer Bošković« (Zagreb), Galerija Keleia (Celje)
  • 1996. Galerija Beck (Zagreb), Stadthaus (Wolfsburg)
  • 1997. Filodramatica (Reka), Galerija Kula (Split)
  • 1998. Umjetnički paviljon, Galerija Šovagović (Zagreb), Općinski dom (Jelsa), Galerija Porat (Pučišća), Galerija zagrebačke slavističke škole (Pulj)
  • 1999. Galerija TMT (Ljubuški), Galerija Grubić (Zagreb)
  • 2000. Galerija Klarisa (Dubrovnik), Zavičajni muzej (Rovinj), Galerija umjetnina Narodnog muzeja - Gradska loža (Zadar)
  • 2001. Gradski muzej (Bjelovar)
  • 2002. Galerija Era (Novalja), Galerija TMT (Ljubuški)
  • 2003. Muzej Mimara (Zagreb)
  • 2005. Galerija Arh (Reka), Zavičajni muzej (Rovinj)
  • 2006. Franjevačka galerija (Široki Brijeg)
  • 2007. Klovićevi dvori (Zagreb)
  • 2008. Likovni salon Vladimir Becić (Slavonski Brod)

Izvori[uredi | uredi kod]