Zoja Kosmodemjanskaja

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
ZOJA KOSMODEMJANSKAJA
Datum rođenja8. septembar 1923.
Mesto rođenjaTambovska oblast, RSFSR

Sovjetski Savez SSSR
Datum smrti21. novembar 1941. (18 god.)
Mesto smrtiPetriševo, Moskovska oblast

RSFSR,Sovjetski Savez SSSR
Učešće u ratovimaVeliki otadžbinski rat
Heroj SSSR od16. februara 1942.

Zoja Anatoljevna Kosmodemjanskaja (rus. Зо́я Анато́льевна Космодемья́нская; 19231941), sovjetska partizanka i Heroj Sovjetskog Saveza[1].

Biografija[uredi | uredi kod]

Rođena je 8. septembra 1923. godine u selu Osin-gaj u Gavrilovskom kraju u Tambovskoj oblasti. Zojin otac Antolji, koji je u mladosti studirao bogosloviju, radio je kao bibliotekar, a majka Ljubova Čurikova je bila učiteljica. Pošto joj je otac umro 1933. godine, brigu o njoj i njenom mlađem bratu Aleksandru preuzela je majka. Zojin dve godine mlađi brat Aleksandar je poginuo aprila 1945. godine tokom Velikog otadžbinskog rata kao komandant baterije u 35-om gardijskom artiljerijskom puku 43-eće armije Trećeg beloruskog fronta, i takođe je proglašen za Heroja Sovjetskog Saveza. Zojina porodica se 1930. godine preselila u Moskvu.

U toku školovanja Zoja se dosta interesovala za književnost i planirala je da studira na Književnom institutu u Moskvi, ali je početak Velikog otadžbinskog rata, juna 1941. godine, osujetio njene planove. Kao članica Komsomola od 1938. godine, Zoja se u oktobru 1941. godine dobrovoljno prijavila u partizanske jedinice. Zajedno sa još 2.000 komsomolaca-dobrovoljaca, dodeljena je Partizanskom odredu „9903“ štaba Zapadnog fronta (Rusi su Istočni front nazivali Zapadni).

Posle završenog kraćeg kursa u diverzanstskoj školi, Zoja je postala borac diverzant-izviđač. Zajedno sa ostalim komsomlcima u selu u blizini Naro-Fominska, prešli su liniju fronta i ušli u okupiranu teritoriju i stupili u odred. Partizanska jedinica u koju su stupili vršila je diverzije (miniranje puteva, sečenje komunikacija i dr) na okupiranoj teritoriji Sovjetskog Saveza.

Partizanski odred u kojem se nalazila Zoja je, početkom novembra 1941. godine, dobio zadatak da vrši diverzije na neprijateljska uporišta u okupiranim mestima. Zoja se dobrovoljno prijavila u grupu koja je imala zadatak da izvede diverziju na neprijateljske položaje u selu Petriševu, u Moskovskoj oblasti. U 2 sata noću 27. novembra 1941. godine Boris Krainov, Vasilij Klubkov i Zoja su zapalili tri kuće u Petriševu, gde su bili smešteni nemački oficiri i vojnici.

Pošto se nisu okupili na dogovorenom mestu u određeno vreme, Boris Krainov se vratio. Zoja se, iako je Vasilij Klubkov bio uhvaćen od Nemaca, vratila u selo i nastavila da pali. U noći 28. novembra, jedan meštani, koji je od Nemaca bio zadužen za čuvanje straže, primetio je Zoju i prijavio je Nemcima, koji su je uhapslili. Za vreme ispitivanja Zoja nije htela progovriti ni jednu reč, a islidnici su joj, usled neznanja njenog pravog imena, dali ime Tanja. Da bi je naterali da progovori i uspeli da saznaju o drugim partizanima iz Zojine grupe, skinuli su je u donji veš i izveli napolje na zimu. Obešena je 29. novembra 1941. godine u Petriševu.

Posle pogibije Zoje Kosmodemjanskaje, 27. januara 1942. godine u listu „Pravda“ izašao je članak „Tanja“ koji je govorio o hrabrom držanju mlade komsomlke na vešalima. Nešto kasnije, 18. februara 1942. godine, u istim novinama izašao je članak „Ko je Tanja“ u kom je otkriven pravi indentitet osobe i utvrđeno da se radi o Zoji Kosmodemjanskoj.

Ukazom Prezidijuma Vrhovnog sovjeta SSSR-a, Zoja Kosmodemjanskaja je 16. februara 1942. godine posmrtno proglašena za Heroja Sovjetskog Saveza. Bilo je ovo prvo proglašenje jedne žene za Heroja Sovjetskog Saveza, za zasluge tokom Velikog otadžbinskog rata.

U Sovjetskom Savezi Zoja Kosmodemjanskaja je predstavljala jednu od ikona heroizma sovjetskog naroda tokom Velikog otadžbinskog rata. O njoj su napisane mnoge knjige, snimljeni filmovi, podignuti mnogobrojni spomenici, i otvoreni muzeji. Njeni posmrtni ostaci prenesenu su na groblje Novodevičje u Moskvi i sahranjeni u Aleji heroja.

Povezano[uredi | uredi kod]

  1. Указ Президиума Верховного Совета СССР «О присвоении звания Героя Советского Союза т. т. Гурьянову М. А., Космодемьянской З. А., Кузину И. Н., особо отличившимся в партизанской борьбы в тылу против немецких захватчиков» от 16 февраля 1942 года // Ведомости Верховного Совета Союза Советских Социалистических Республик : газета. — 1942. — 10 марта (№ 7 (166)). — С. 1.