Zapadna Xia
"Xi Xia" preusmjerava ovamo. Za kineskog vojskovođu čije se ime može transliterirati kao Xi Xia, pogledajte Xi Qia.
| |||||||||||||||||||||||||||||||||||
 | |||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|
| DREVNA | |||||||
| 3 Suverena & 5 Careva | |||||||
| Dinastija Xia 2100–1600 pne. | |||||||
| Dinastija Shang 1600–1046 pne. | |||||||
| Dinastija Zhou 1045–256 pne. | |||||||
| Zapadni Zhou | |||||||
| Istočni Zhou | |||||||
| Period Proljeća i Jeseni | |||||||
| Period Zaraćenih država | |||||||
| CARSKA | |||||||
| Dinastija Qin 221 pne.–206 pne. | |||||||
| Dinastija Han 206 pne.–220 n.e. | |||||||
| Zapadni Han | |||||||
| Dinastija Xin | |||||||
| Istočni Han | |||||||
| Tri kraljevstva 220–280 | |||||||
| Wei, Shu & Wu | |||||||
| Dinastija Jin 265–420 | |||||||
| Zapadni Jin | 16 kraljevstava 304–439 | ||||||
| Istočni Jin | |||||||
| Južne & Sjeverne dinastije 420–589 | |||||||
| Dinastija Sui 581–618 | |||||||
| Dinastija Tang 618–907 | |||||||
| ( Drugi Zhou 690–705 ) | |||||||
| 5 dinastija & 10 kraljevstava 907–960 |
Dinastija Liao 907–1125 | ||||||
| Dinastija Song 960–1279 |
|||||||
| Sjeverni Song | Z. Xia | ||||||
| Južni Song | Jin | ||||||
| Dinastija Yuan 1271–1368 | |||||||
| Dinastija Ming 1368–1644 | |||||||
| Dinastija Qing 1644–1911 | |||||||
| MODERNA | |||||||
| Republika Kina 1912–1949 | |||||||
| Narodna Republika Kina 1949– |
Republika Kina (Tajvan) 1945– | ||||||
Dinastija Zapadna Xia (kineski: 西夏; pinyin: Xī Xià; Wade-Giles: Hsi Hsia; doslovno "Zapadna Xia") ili Tangutsko Carstvo, među Tangutima i Tibetancima poznato kao Minyak.[1] je bila država koja je postojala od 1038. do 1227. na području sjeverozapadne Kine, odnosno današnjih provincija Ningxia, Gansu, istočni Qinghai, sjeverni Shaanxi, sjeveroistčni Xinjiang, jugozapdne Unutrašnje Mongolije i južne Vanjske Mongolije, pri čemu je imala površinu od oko 800.000 kvadratnih kilometara.[2][3][4] Poznata je po tome što su je na izuzetno brutalan način uništili Mongoli pri čemu su razoreni svi njeni gradovi i spaljeni svi tekstovi. Zbog toga je njeno osnivanje i postojanje dugo vremena bilo predmetom historijskih kontroverzi sve dok u moderno doba nije potvrđeno arheološkim i drugim istraživanjima.
Zbog svog položaja na trgovačkim rutama između Sjeverne Kine i Centralne Azije - Hexi koridoru - Zapadna Xia je bila u prilici uživati kulturne blagodati svojih susjeda, te je imala značajna dostignuća na polju književnosti. umjetnosti, muzike i arhitekture.[5] Uspješan otpor suparničkim državama i dinastijama kao što su Liao, Song i Jin se tumači uspješnom vojnom organizacijom ali i inovacijama među kojim se ponekad spominje i vatreno oružje.[6]
.jpg)
| Hramsko ime | Posthumno ime | Lično ime | Datumi vladavine |
|---|---|---|---|
| Jǐngzōng 景宗 | Wǔlièdì 武烈帝 | Lǐ Yuánhào 李元昊 | 1038–1048 |
| Yìzōng 毅宗 | Zhāoyīngdì 昭英帝 | Lǐ Liàngzuò 李諒祚 | 1048–1067 |
| Huìzōng 惠宗 | Kāngjìngdì 康靖帝 | Lǐ Bǐngcháng 李秉常 | 1067–1086 |
| Chóngzōng 崇宗 | Shèngwéndì 聖文帝 | Lǐ Qiánshùn 李乾順 | 1086–1139 |
| Rénzōng 仁宗 | Shèngzhēndì 聖禎帝 | Lǐ Rénxiào 李仁孝 | 1139–1193 |
| Huánzōng 桓宗 | Zhāojiǎndì 昭簡帝 | Lǐ Chúnyòu 李純佑 | 1193–1206 |
| Xiāngzōng 襄宗 | Jìngmùdì 敬穆帝 | Lǐ Ānquán 李安全 | 1206–1211 |
| Shénzōng 神宗 | Yīngwéndì 英文帝 | Lǐ Zūnxū 李遵頊 | 1211–1223 |
| Xiànzōng 獻宗 | none | Lǐ Déwàng 李德旺 | 1223–1226 |
| Mòdì 末帝 | none | Lǐ Xiàn 李晛 | 1226–1227 |
Carske grobnice Xia dinastije nalaze se u podnožju planina Helan u autonomnoj regiji Ningxia Hui u sjeverozapadnoj Kini. Ovaj grobni kompleks smješten je oko 40 km. zapadno od Xingqing, nekadašnjeg glavnog grada Zapadne Xia, današnjeg Yinchuana, glavnog grada autonomne regije Ningxia Hui. Uvrštene su na listu UNESCO-ove svjetske baštine. Odluka je donešena na 47-om zasjedanju Komiteta za svjetsku baštinu od 6-16 jula 2025. god. u UNESCO-om sjedištu u Parizu.[7]
- ↑ Stein (1972), pp. 70–71.
- ↑ Wang, Tianshun [王天顺] (1993). Xixia zhan shi [The Battle History of Western Xia] 西夏战史. Yinchuan [银川], Ningxia ren min chu ban she [Ningxia People's Press] 宁夏人民出版社.
- ↑ Bian, Ren [边人] (2005). Xixia: xiao shi zai li shi ji yi zhong de guo du [Western Xia: the kingdom lost in historical memories] 西夏: 消逝在历史记忆中的国度. Beijing [北京], Wai wen chu ban she [Foreign Language Press] 外文出版社.
- ↑ Li, Fanwen [李范文] (2005). Xixia tong shi [Comprehensive History of Western Xia] 西夏通史. Beijing [北京] and Yinchuan [银川], Ren min chu ban she [People's Press] 人民出版社; Ningxia ren min chu ban she [Ningxia People's Press] 宁夏人民出版社.
- ↑ Zhao, Yanlong [赵彦龙] (2005). "Qian tan xi xia gong wen wen feng yu gong wen zai ti [A brief discussion on the writing style in official documents and documental carrier] 浅谈西夏公文文风与公文载体." Xibei min zu yan jiu [Northwest Nationalities Research] 西北民族研究 45(2): 78-84.
- ↑ Qin, Wenzhong [秦文忠], Zhou Haitao [周海涛] and Qin Ling [秦岭] (1998). "Xixia jun shi ti yu yu ke xue ji shu [The military sports, science and technology of West Xia] 西夏军事体育与科学技术." Ningxia da xue xue bao [Journal of Ningxia University] 宁夏大学学报 79 (2): 48-50.
- ↑ „Spomenici upisani na listu svjetske baštine 2025. god.”. UNESCO: Svjetska baština, /www.unesco.org. Pristupljeno 19. septembar 2025.(en)
- Dorje, Gyurme (1999). Footprint Tibet Handbook with Bhutan. 2nd Edition. Footprint Handbooks, Bath, England. ISBN 1-900949-33-4.
- Leffman, David, et al. (2005). The Rough Guide to China. 4th Edition. Rough Guides, New York, London, Delhi. ISBN 978-1-84353-479-2.
- Kwanten, Luc. "Chingis Kan's Conquest of Tibet, Myth or Reality". Journal of Asian History 8.1 (1974): 17–23.
- Ferenczy, Mary: "The Formation of Tangut Statehood as Seen by Chinese Historiographers". In: Louis Ligeti (editor): Tibetan and Buddhist Studies Commemorating the 200th Anniversary of the Birth of Alexander Csoma de Körös. Vol. 1, Akadémiai Kiadó, Budapest 1984, ISBN 963-05-3902-0, p. 241–249.
- Stein, R. A. (1972). Tibetan Civilization. Faber and Faber. London and Stanford University Press. ISBN 0-8047-0806-1 (cloth); ISBN 0-8047-0901-7 (paper).
