Vicko Lovrin

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Vicko Lovrin (Dobričević)
gotika / renesansa
Biografske informacije
Rođenjedatum nepoznat
Smrt1517 / 1518
Dubrovnik ili Kotor
Opus
Poljeslikarstvo
PraksaDubrovnik, Trebinje
Znamenita djela
Poliptih sv. Mihajla
Influencija

Vicko Lovrin (Dobričević) (u talijanskoj historiji umjetnosti poznat kao Vincenzo Lorenzo (Marini)[1] (* ?, - † Kotor ili Dubrovnik[2], 1517 / 1518 [2] ili čak 1551.[1]), bio je dubrovački slikar, sin poznatog slikara Lovre Dobričevića.[1].

Biografija[uredi | uredi kod]

O životu Vicka ili Vincenca zna se jako malo, u skladu sa tadašnjim običajima dobio je prezime po očevu imenu - Lovrin (Lorenzo). Zna se da je zajedno s majkom i starijim bratom pomagao ocu u njihovoj slikarskoj bottegi u Dubrovniku. Nakon smrti oca Lovre Dobričevića 1478. godine, njegovu dobro uvedenu slikarsku radionicu vodio je zajedno s bratom Marinom.

Između 1509. / 1510. naslikao je veliki Poliptih sv. Mihaila za crkvu Gospe od snijega u franjevačkom samostanu u Cavtatu [3] po narudžbi Dominika Pucića. To je ostao danas jedini njegov sačuvani rad. Na središnjem polju te oltarne pale je sv. Mihail u zlatnom oklopu kako ubija zmaja, na bočnim poljima su svetački likovi, na zabatu Bogorodica s djetetom između sv. Sebastijana i sv. Roka, a na dvjema predelama su biblijski i hagiografski prizori. Na zabatu se najviše osjeća prisustvo renesansnog duha; u novoj koncepciji prostora, volumena i boje kao i očiti utjecaj Bartolomea Vivarinija. Na ostalim dijelovima poliptih je klasično venecijansko djelo na razmeđi gotike i renesanse, sa zlatnom pozadinom.[4]

Zna se i da je Vicko 1510. sklopio ugovor za izradu freski u Bogorodičinoj crkvi trebinjskog manastira Tvrdoša.[5] On je taj posao obavio uz pomoć monaha Marka Stefanova[6], od tih fresaka nažalost danas više nema tragova.

Vicko Lovrin bio je ugledan građanin Dubrovnika, i cijenjeni pripadnik slikarske bratovštine, zna se da je 1510. bio gastald te bratovštine, i naredio Mihajlu Hamziću da se prestane baviti slikarstvom dok ne izmiri obaveze prema bratovštini.[7]

U radionici Vicka i Marina radili su i odškolovali dubrovački slikari 16. vijeka Stjepan Radovanović i Franjo Matijin.

Izvori[uredi | uredi kod]

Vanjske veze[uredi | uredi kod]