Mihajlo Hamzić
| Mihajlo Hamzić Michael Joannis Theutonici | |
|---|---|
| gotika - renesansa | |
| Biografske informacije | |
| Rođenje | Ston, oko 1460[1] |
| Smrt | Dubrovnik, 1518[1] |
| Nacionalnost | Dubrovčanin |
| Opus | |
| Polje | slikarstvo |
| Praksa | Dubrovnik |
| Znamenita djela | |
Krštenje Kristovo Triptih Lukarević | |
| Influencija | |
Mihajlo Hamzić (Ston oko 1460. - Dubrovnik, 1518.) znan i kao; Kamzović, Kančević, Camzouich, Canceuich, Chamza, Chansich; Miho, Mihoč, Mihovil, Michael Joannis Theutonici, Michael Johannis[1], bio je posljedni veliki dubrovački slikar 15. stoljeća na prijelazu iz gotike u renesansu.
Biografija[uredi | uredi kod]
Njegov otac Johanes je iz njemačkog grada Kölna, došao je raditi u Ston za Dubrovačku republiku kao ljevač topova. Mihajlo je bio drugi od četvero djece. Slikarstvu se učio između 1504- 1506. u Mantovi kod »glavnog slikara Italije« to je izgleda bio Andrea Mantegna.
Oko 1508. se vratio u Dubrovnik, gdje se u razdoblju od 1509- 1518. spominje u dokumentima kao slikar, carinik i trgovac. Bio je upravitelj carinarnice od januara 1511. do juna 1515, kada je na vlastiti zahtjev otpušten iz službe.[1]
Dubrovačko Vijeće umoljenih (Senata) je 1508.[1] naručilo kod Hamzića za knežev kabinet u Kneževu dvoru sliku pod nazivom Sv. Ivan Krstitelj. Današnja sačuvana slika predstavlja Krštenje Kristovo, pa se pretpostavlja da je tokom rada tema izmjenjena ili su naručene dvije slike od kojih je prva izgubljena. S obzirom na način slikanja, izbor boja i kolorit te mantenjevski uticaj, većina se eminentnih historičara umjetnosti (K. Kovač, M. Đurić, Lj. Karaman, K. Prijatelj) slaže da je to Hamzićev rad.
S bratom Jakovom počeo se baviti između 1512- 1514. trgovinom tkaninama i kožom između Dubrovnika i talijanskih gradova, zadužujući se kod bogatih Dubrovčana. No 1514. je nakon niza neuspjeha bankrotirao. Vjerovnici su mu rasprodali imovinu te je morao pobjeći iz grada. Od tada se bavi slikarstvom, - evidentirana su dopuštenja da ponovno može ulaziti u Dubrovnik u više navrata između 1514. do oktobra 1515, kada je dobio tromjesečno odobrenje za boravak (salvus conductus) radi slikarskih poslova u katedrali.[1]
U oktobru 1512. ugovara s plemićkom obitelji Lukarević oslikavanje triptiha za njihov oltar u dubrovačkoj dominikanskoj crkvi. Tim se ugovorom obavezao naslikati pet figura svetaca i sv. Nikolu u sredini,do kraja 1513 (no posljednju isplatu primio u julu 1515).
U martu 1518. je ugovorio zajedno sa partnerom Pietrom di Giovannijem dovršetak poliptiha za oltar sv. Josipa do augusta te godine. Taj poliptih započeo je slikati Nikola Božidarević 1517. ali je umro, i Hamzić je umro radivši na njemu, - nesretni poliptih je uništen u potresu iz 1667. Da je umro je, radeći na poliptihu za oltar sv. Josipa, da se zaključiti na osnovu dubrovačke arhivske građe, - njegov suradnik Pietro di Giovanni iz Venecije sam je primio posljednje isplate u junu 1518. i januaru 1519.[1]
Djela[uredi | uredi kod]
- Krštenje Kristovo 1509, (tempera na platnu) u Kneževu dvoru (Knežev kabinet). To djelo prvi je Hamziću pripisao Karlo Kovač, a Ljubo Karaman prihvatio je njegovu atribuciju, i dodatno uputio na očigledni Mantegnin utjecaj. Scena krštenja smještena je u luneti s piramidalnom kompozicijom. Unutar nestvarnog krajolika s rijetkim drvećem, naslikana su tri lika: Krist, sv. Ivan i anđeo.
- Triptih sv. Nikole 1512, danas se čuva u zbirci dominikanskog samostana u Dubrovniku. U centru triptiha je sv. Nikola, slijeva sv. Ivan Krstitelj i sv. Stjepan, a s desne strane, sv. Marko i sv. Marija Magdalena.
Bibliografija[uredi | uredi kod]
- Karlo Kovač: Nikolaus Ragusinus und seine Zeit. Jahrbuch des Kunsthistorischen Institutes der k. k. Zentralkommission für Denkmalpflege (Wien), 11(1917) str. 9, 63.
- Lj. Karaman: O domaćem slikarstvu u Dalmaciji za vrijeme mletačkog gospodstva. Almanah Jadranska straža (Beograd), 1927, str. 558–586.
- S. Bettini i G. Fiocco: Arte italiana e arte croata: Italia e Croazia. Roma 1942, str. 301.
- Kruno Prijatelj: Dubrovačko slikarstvo XV–XVI stoljeća , Zagreb, 1968.
