Ulične svjetiljke (časopis)

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Ulične svjetiljke


Ulične svjetiljke, broj 5, godina V, jesen 2012.

Glavni urednik

Siniša Pucić

Izlazi

više puta godišnje

Izdavač

Franjevački svjetovni red Mjesno bratstvo Trsat
Broj stranica 36

Web-stranica

Ulične svjetiljke na facebooku

Ulične svjetiljke prvi je hrvatski časopis o beskućništvu i srodnim društvenim temama. Časopis izdaje Franjevački svjetovni red – Mjesno bratstvo Trsat (Rijeka), koje ima i prihvatilište za beskućnike „Ruže sv. Franje” u Rijeci.

Povijest[uredi - уреди | uredi izvor]

U rujnu 2008. Franjevački svjetovni red Mjesno bratstvo Trsat iz Rijeke, provoditelj riječkog prihvatilišta za beskućnike „Ruže Sv.Franje”, pokrenuo je prvi hrvatski ulični časopis o beskućništvu i srodnim društvenim temama „Ulične svjetiljke”, kao jedan u nizu programa s ciljem resocijalizacije ove populacije socijalno isključivih ljudi.

Prvi je broj izašao 2008. godine. Izlazi više puta godišnje. Časopis prodaju beskućnici na ulicama gradova. Prvo se započelo u Rijeci, a proširilo se na Zagreb i Vinkovce, Varaždin, Osijek, a s vremenom će se prodavati i u drugim hrvatskim gradovima.[1] Cijena primjerka „Uličnih svjetiljki” je 8 kuna (2013.), pola cijene časopisa ide prodavaču beskućniku, a pola za troškove izdavanja sljedećeg broja časopisa, čime se časopis samofinancira.

Ovaj se projekt, nazočan u mnogim zemljama svijeta, dosad pokazao više nego opravdanim jer su se dosadašnji tiskani brojevi prodali na ulicama hrvatskih gradova, iz ruke beskućnika, korisnika nužnog smještaja i radno nesposobnih ljudi.

Cilj je dvostruk – prvo, da se na taj način pruži prilika beskućnicima da prodajom časopisa zarade dovoljno novaca da iznajme sobu ili manji stan, ali i da malo po malo skidaju stigmu sa sebe kao oni koji su opasni po društvo. Stoga, ovaj je časopis nazvan „Ulične svjetiljke” da javnosti pokaže kako su beskućnici nepravedno stavljeni u kutak društva, u tamu gdje ih nitko ne želi vidjeti, kao da ne vrijede kao ljudi, a zapravo itekako imaju što pružiti, bilo duhovno bilo svojim talentima, što se kroz njihove životne priče, pjesme, crteže i drugo, nastoji pokazati u svakom broju časopisa. Drugo, prodajom časopisa na taj neposredan način, iz ruku beskućnika, želi se javnost senzibilizirati o temama siromaštva i socijalne isključivosti, o čemu u drugim medijima gotovo da i nemaju prilike vidjeti i pročitati.

Časopis „Ulične svjetiljke” član je Međunarodnog udruženja uličnih novina (INSP),[2] koje obuhvaća brojne zemlje svijeta. Kroz INSP želi se svijetu pokazati situaciju u Hrvatskoj po pitanju beskućništva i siromaštva.

Nagrade i priznanja[uredi - уреди | uredi izvor]

Časopisu Ulične svjetiljke 10. prosinca 2013. Hrvatski helsinški odbor za ljudska prava dodijelio je nagradu Joško Kulušić za doprinos u zaštiti i promicanju ljudskih prava na području medijskog djelovanja.[3][4]

Povezano[uredi - уреди | uredi izvor]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]