UDP (protokol)

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

UDP (engl. User Datagram Protocol) je jednostavan protokol koji obezbeđuje osnovne funkcije transportnog sloja OSI modela. Definisao ga je Dejvid Patrik Rid 1980. godine, opisan je u RFC dokumentu pod brojem 768.

Usluge sa konekcijom i bez nje[uredi | uredi kod]

Programi na krajnjim sistemima koriste usluge Interneta za međusobno slanje poruka, a sastavni delovi Interneta obezbeđuju sredstava za njihov transport. [[TCP/IP] mreža obezbeđuje dve vrste usluga aplikacijama krajnjih sistema, a to su

  • usluge sa konekcijom
  • usluge bez konekcije

Usluga bez konekcije[uredi | uredi kod]

Kod usluge bez konekcije ne postoji procedura sinhronizacije, kada jedna strana aplikacija želi da pošalje paket drugoj strani program za slanje paketa to i učini. Budući da nema procedure sinhronizacije, dobija se na brzini, ali se gubi na pouzdanosti, nema kontrole toka ni zagušenja. Internetska usluga bez konekcije.

Karakteristike[uredi | uredi kod]

UDP-se koristi za razmenu paketa poruka („datagrama“) između računara. Za razliku od protokola -TCP, ovaj protokol ne podrazumeva stalnu vezu nego se paketi „bacaju“ odredišnom računaru, bez održavanja veze i provere grešaka. Na taj način, ovaj protokol ne garantuje isporuku paketa niti isti redosled isporuke paketa kao pri slanju. Zbog ovih osobina UDP protokol je brz i koristi se za aplikacije kojima je važna brzina a prispeće paketa i održavanje redosleda nije od velike važnosti, koristi ga veliki broj aplikacija, naročito multimedijalne aplikacije poput internet telefonije i video konferencije. Koriste ga protokoli RTP, VoIP, DNS, serveri za računarske igre itd.

Vidi još[uredi | uredi kod]

Reference[uredi | uredi kod]

  • Umrežavanje računara od vrha ka dnu sa internetom u fokusu, Kurose-Ros, RAF-Cet, 2005.