Turpilije

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Turpilije (lat. Turpilius) bio je rimski komediograf. Prema Hijeronimu, umro je kao starac 103. pne. u Sinuesi.[1] Od njegovog imena poznat je samo nomen gentilicium, dok se praenomen i cognomen u antičkim izvorima ne spominju. Nejasno je na osnovu čega je Petar Krinit Turpiliju pripisao lično ime Sextus (Sekst).[2]

Sačuvano je oko 200 stihova i trinaest naslova Turpilijevih palijata: Boethuntes, Canephoros, Demetrius, Demiurgus, Epicleros, Hetaera, Lemniae, Leucadia, Lindia, Paedium, Paraterusa, Philopator, Thrasyleon. Svi naslovi su grecizmi ili grčka vlastita imena, a nekoliko njih ukazuju na to da se možda radi o preradama Menandrovih komedija.[3]

Većina sačuvanih fragmenata nalazi se kod filologa Nonija, ali ima ih i kod Cicerona, Diomeda Gramatičara, Hijeronima, Isidora Seviljskog i Priscijana. Iz nekih fragmenata moguće je rekonstruisati zaplet Leukadije, koja obrađuje legendu o Faonu i Sapfi.[4] Pisanjem komedija na mitološke teme sledio je važan eksperiment koji je Plaut napravio sa Amfitrionom. Ni u jednom fragmentu ne nalazimo aluzije na rimsku tematiku, ali po jezičkoj i metričkoj raznolikosti bio je bliži Plautu nego Terenciju.[5]

Turipilijeve palijate s uspehom su se prikazivale sve do Ciceronovog doba.[6] Književni kritičar Volkacije Sedigit smestio je Turpilija na sedmo mesto u svom popisu najboljilh rimskih komediografa.[7]

Reference[uredi | uredi kod]

  1. Hijeronim, Chronicon: Turpilius comicus, senex admodum, Sinuessae moritur.
  2. Petrus Crinitus, De poetis Latinis libri V, 1505.
  3. Oxford Classical Dictionary (3rd ed.), 2003.
  4. Enciclopedia Treccani, s.v. Sesto Turpilio.
  5. J. Wright, Dancing in Chains: The Stylistic Unity of the Comoedia Palliata, 1974.
  6. Ciceron, Epistulae ad familiares, IX, 22, gde Ciceron pita adresata pisma seća li se kako je glumac Roscije na pozornici odglumio jednu ličnost iz Turpilijevog Demijurga.
  7. Aul Gelije, Noctes Atticae, XV, 24.