Turpilije
Turpilije (lat. Turpilius) bio je rimski komediograf. Prema Hijeronimu, umro je kao starac 103. pne. u Sinuesi.[1] Od njegovog imena poznat je samo nomen gentilicium, dok se praenomen i cognomen u antičkim izvorima ne spominju. Nejasno je na osnovu čega je Petar Krinit Turpiliju pripisao lično ime Sextus (Sekst).[2]
Sačuvano je oko 200 stihova i trinaest naslova Turpilijevih palijata: Boethuntes, Canephoros, Demetrius, Demiurgus, Epicleros, Hetaera, Lemniae, Leucadia, Lindia, Paedium, Paraterusa, Philopator, Thrasyleon. Svi naslovi su grecizmi ili grčka vlastita imena, a nekoliko njih ukazuju na to da se možda radi o preradama Menandrovih komedija.[3]
Većina sačuvanih fragmenata nalazi se kod filologa Nonija, ali ima ih i kod Cicerona, Diomeda Gramatičara, Hijeronima, Isidora Seviljskog i Priscijana. Iz nekih fragmenata moguće je rekonstruisati zaplet Leukadije, koja obrađuje legendu o Faonu i Sapfi.[4] Pisanjem komedija na mitološke teme sledio je važan eksperiment koji je Plaut napravio sa Amfitrionom. Ni u jednom fragmentu ne nalazimo aluzije na rimsku tematiku, ali po jezičkoj i metričkoj raznolikosti bio je bliži Plautu nego Terenciju.[5]
Turipilijeve palijate s uspehom su se prikazivale sve do Ciceronovog doba.[6] Književni kritičar Volkacije Sedigit smestio je Turpilija na sedmo mesto u svom popisu najboljilh rimskih komediografa.[7]
Reference[uredi | uredi kod]
- ↑ Hijeronim, Chronicon: Turpilius comicus, senex admodum, Sinuessae moritur.
- ↑ Petrus Crinitus, De poetis Latinis libri V, 1505.
- ↑ Oxford Classical Dictionary (3rd ed.), 2003.
- ↑ Enciclopedia Treccani, s.v. Sesto Turpilio.
- ↑ J. Wright, Dancing in Chains: The Stylistic Unity of the Comoedia Palliata, 1974.
- ↑ Ciceron, Epistulae ad familiares, IX, 22, gde Ciceron pita adresata pisma seća li se kako je glumac Roscije na pozornici odglumio jednu ličnost iz Turpilijevog Demijurga.
- ↑ Aul Gelije, Noctes Atticae, XV, 24.
