Prijeđi na sadržaj

Traži i kucaj

Izvor: Wikipedija
Staklopis Isusa u hinduističkom stilu.

Traži i naći ćeš se odnosi na čuvenu Isusovu izreku koja je, u raznim oblicima, zabeležena na više mesta u Novom zavetu i u apokrifima.

Izreka ohrabruje na upornost u iskanju, traženju, traganju. Često se tumači u smislu duhovnog traganja za znanjem ili istrajnosti u molitvi.

Kod Mateja i Luke je povezana sa pričom o prijatelju u ponoć.

Novi zavet

[uredi | uredi kod]

U priči o ponoćnom prijatelju, zabeleženoj u Evanđelju po Luki, Isus ovom izrekom ohrabruje ljude da se mole Bogu. Isus prvo podseća da nema takvog prijatelja koji će odbiti ako mu zatražimo hleba u ponoć, ako ne zbog prijateljstva, onda zbog naše upornosti. Potom zaključuje:

John Everett Millais, Priča o prijatelju u noći.

Ištite i daće vam se: tražite i naći ćete; kucajte i otvoriće vam se. Jer svaki koji ište, prima; i koji traži, nalazi; i koji kuca, otvara mu se.

– Evanđelje po Luki, glava 11:9-10 (prevod Vuk Karadžić)

Ili u nešto drukčem prevodu:

Molite i daće vam se; tražite i naći ćete; kucajte i otvoriće vam se. Jer svako ko moli dobiva, i ko traži nalazi, i otvoriće se onom koji kuca.

– Evanđelje po Luki, glava 11:9-10 (prevod Emilijan Čarnić)

U nastavku priče Isus zaključuje da kada ljudi, koji su zli, tako postupaju onda će nam dobri Bog dati mnogo više.

Apokrifi

[uredi | uredi kod]

Evanđelje po Tomi prenosi veoma sličnu Isusovu izreku:

"Kucaj i otvoriće ti se".

„Ko traži, naći će. Ko kuca, otvoriće mu se.“

– Evanđelje po Tomi, izreka 94

Na drugom mestu Toma prenosi izreku u nešto razrađenijem obliku:

»Ko traži, neka ne stane tražiti dok ne nađe. Našavši, začudiće se. Začuđen, diviće se. I tada će vladati nad svim.«

– Evanđelje po Tomi, izreka 2

Evanđelje po Hebrejima takođe prenosi izreku u proširenom vidu, slično kao kod Tome:

»Ko traži, neće stati dok ne nađe; našavši, začudiće se; začuđen, vladaće; i vladajući, počinuće.«[1]

Tumačenja

[uredi | uredi kod]

Uobičajena hrišćanska interpretacija ovih Isusovih reči je ohrabrenje na molitvu. Neki proučavaoci, međutim, smatraju da Isus ovim rečima ohrabruje na traženje znanja ili mudrosti.[2][3]

Isusovu napomenu o ljudima kao zlima, neki tumače da se odnose na sve ljude, Fowler smatra samo u poređenju sa Bogom, dok drugi tumače da se osnosi samo na neke ljude. Dok kod Mateja piše da nam Bog u odgovor na traženje daje „dobre stvari“, kod Luke piše da nam Bog daje „duha svetoga“. Neki naučnici smatraju da je Matej bliži originalnoj Isusovoj izreci[4], dok drugi smatraju da je verodostojnija kod Luke.[3]

Gnostici

[uredi | uredi kod]

Ranohrišćanski apokrifni spis Učenje Silvanovo sadrži pasus koji tumači Isusovu izreke o kucanju i traženju u smislu duhovnog istraživanja i samospoznaje:

Kucaj na sebe kao na vrata i idi po sebi kao po pravom putu. Jer ako ideš tim putem, nemoguće je da zalutaš... .Otvori sam vrata da bi znao šta je... Što god otvoriš za sebe, otvorićeš.[5]

Crkveni oci

[uredi | uredi kod]

Hrišćanski apologeta Tertulijan (3. vek) piše protiv duhovnog istraživanja, smatrajući da vernici ne smeju postavljati pitanja, jer „pitanja čine ljude jereticima"[6], već moraju prihvatiti propisano pravilo vere.[5] On zna da će se „jeretici" bez sumnje protiviti, pozivajući se na Isusove reči: „Ištite, i daće vam se; tražite, i naćićete; kucajte, i otvoriće vam se" (Matej 7: 7). Ali Tertulijan nema strpljenja s takvim ljudima: „Gde se završava potraga? Čovek traži da bi našao; a pronalazi da bi verovao."[7] Tertulijan zaključuje da pošto sada crkveno pravilo vere daje neposredan odgovor na sva pitanja, ako ljudi i dalje traže, reč je o čistoj tvrdoglavosti:

Uklonite onoga koji uvek traži, jer on nikad ništa ne nalazi; jer ništa ne može biti nađeno tamo gde on traži. Uklonite onoga ko uvek kuca, jer gde on kuca je mrak, i nema nikog da otvori; uklonite onog ko uvek pita, jer on pita onoga ko ne čuje.[8]

Irenej se slaže: »Prema ovakvom načinu postupka, čovek bi uvek tražio, a nikad ne bi našao zato što je odbacio sam metod otkrića.«[9] Jedino siguran i tačan postupak, kaže on, jeste verovati u ono što crkva uči, uvidajući granice ljudskog poimanja.[10]

Izvori

[uredi | uredi kod]
  1. ↑ Clement of Alexandria, Stromata V XIV, translated in Ante-Nicene Fathers (Buffalo, 1895) Volume II, p. 467 ("He who seeks will not stop till he find; and having found, he will wonder; and wondering, he will reign; and reigning, he will rest".)
  2. ↑ Schweizer, Eduard. The Good News According to Matthew. Atlanta: John Knox Press, 1975
  3. 1 2 Luz, Ulrich. Matthew 1-7: A Commentary. trans. Wilhlem C. Linss. Minneapolis: Augsburg Fortress, 1989.
  4. ↑ Hill, David. The Gospel of Matthew. Grand Rapids: Eerdmans, 1981
  5. 1 2 Elejn Pejgels - Poreklo Satane (scribd)
  6. ↑ Tertullian, Presciption against Heretics., chap, 7.
  7. ↑ Tertullian, Presciption against Heretics., chap, 8.
  8. ↑ Tertullian, Presciption against Heretics., chap, 11.
  9. ↑ Irenaeus, AH 2.27.2.
  10. ↑ Elejn Pejgels - Gnostička evanđelja (scribd)

Povezano

[uredi | uredi kod]