Torak predstavlja po značaju drugu raskrsnicu u žitištanskoj opštini. Od njih se odvaja severoistočni put koji povezuje 4 opštinska naselja i dalje vodi u Rumuniju, i jugoistočni put koji povezuje žitištansku i sečanjsku opštinu. Nalazi se na 80m nadmorske visine.
Prvi trag datira iz 1334. godine i spominje se pod nazivom Torak. U drugoj polovini 18. veka oko 20.000 Rumuna pomera se iz erdeljskih planina u Banat. Masovni dolazak Rumuna u Torak usledio je 1767. godine. Tom prilikom formirana su dva naselja - Mali Torak i Veliki Torak, koji su postojali sve do kraja I svetskog rata. Najviše Rumuna se doselilo iz doline Moriša, Čanada, Srbovca i Sakalhaza. Godine 1781. kupio ga je Isak Kiš.
O poreklu imena Torak malo se zna. Od 1947. godine do 12.04.2001. nosi naziv Begejci, kada mu se vraća prvobitni naziv. U drugoj polovini 1991. godine u mestu je delovao pritvorski centar za osobe hrvatske nacionalnosti sa područja zahvaćenih građanskim ratom u Hrvatskoj (Pritvorski centar Begejci).
U naselju Torak živi 2281 punoletni stanovnik, a prosečna starost stanovništva iznosi 43,0 godina (40,5 kod muškaraca i 45,3 kod žena). U naselju ima 1016 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,80.
Stanovništvo u ovom naselju veoma je nehomogeno, a u poslednja tri popisa, primećen je nagli pad u broju stanovnika.