The Adventure of the Second Stain

Izvor: Wikipedia
"The Adventure of the Second Stain"
Seco-06.jpg
Holmes pronalazi skrovište; autor: Sidney Paget
Detalji o priči
Autor Arthur Conan Doyle
Datum izdanja 1904.
Vrsta kratka priča
Zbirka The Return of Sherlock Holmes
Detalji o fabuli
Radnja smještena srpanj 1888.
Klijent(i) Lord Bellinger, premijer Ujedinjenog Kraljevstva
Trelawney Hope, državni tajnik za europske poslove
Vlada Velike Britanije
Zločinac/ci Lady Hilda Hope (nestanak dokumenata)
Eduardo Lucas (ucjena i iznuda)
Madame Fournaye (ubojstvo)

"The Adventure of the Second Stain" (srpskohrvatski: Druga mrlja) je jedna od 56 priča o Sherlocku Holmesu što ih je napisao Arthur Conan Doyle. Priča je izvorno objavljena u Strandu 1904. godine, a predstavlja posljednju od 13 priča iz zbirke The Return of Sherlock Holmes. Priča je znakovita i po tome što je posljednja priča o Holmesu za koju je ilustracije nacrtao Sidney Paget, koji je proslavio slavnog detektiva svojim crtežima. Paget je preminuo u siječnju 1908. godine, devet mjeseci prije izdavanja priče "The Adventure of Wisteria Lodge", prve priče iz sljedeće objavljenje zbirke, His Last Bow.

Znakovito je napomenuti kako je ova priča prvi put spomenuta u priči "The Adventure of the Naval Treaty", objavljenoj 1893. godine. Ovu priču, Doyle je stavio na osmo mjesto među svojih dvanaest najdražih priča.

Slučaj[uredi - уреди]

Sherlocka Holmesa i dr. Watsona posjećuju Lord Bellinger, premijer Ujedinjenog Kraljevstva i Trelawney Hope, državni tajnik za europske poslove pri britanskoj vladi. Trebaju detektivovu pomoć oko nestanka nekih važnih dokumenata iz kutijice gospodina Hopea koju je držao u svom domu u Whitehall Terraceu. Govore mu kako bi taj nestanak mogao imati teške posljedice za Europu, možda čak i rat, ali mu odbijaju otkriti sadržaj tih dokumenata. Kada Holmes odbije slučaj, kažu mu kako se radi o važnom pismu jednog stranog vlastodršca. Pismo je nestalo iz Hopeove kutijice tokom jednog popodneva kada je bio odsutan ukupno četiri sata. Važna činjenica je da nitko nije znao da je pismo u kutijici, čak ni gospođa Hope, te da nitko to nije mogao pretpostaviti.

Holmes odluči započeti svoj slučaj s popisom poznatih špijuna samo da bi, na svoje zadovoljstvo, od Watsona čuo kako je jedan od njih, Eduardo Lucas iz Whitehalla, izboden u svom domu prethodne noći. Detektiv je uvjeren kako to nije samo slučajnost. Ipak, prije nego što odu kod Lucasa, u 221B Baker Street dolazi Lady Hilda Trelawney Hope, Hopeova supruga, koja zahtijeva da joj detektiv kaže što je bio sadržaj ukradenih dokumenata. Iščitavajući strah u njezinim očima, Holmes tek kaže da bi nestanak istih mogao imati teške posljedice. Po odlasku, Lady Hilda moli Holmesa da njezin posjet ne spominje suprugu.

Potraga za Lucasovim ubojicm ne urodi plodom, a jedini uhapšeni sumnjivac imao je čvrst alibi. Ipak, nakon četiri dana, pariške novine povežu Madame Fournaye s Lucasovim ubojstvom. Žena njezina opisa viđena je u Londonu u vrijeme ubojstva. Ispostavlja se kako su Eduardo Lucas i Henri Fournaye, njezin suprug, jedna te ista osoba, no Madame Fournaye je beskorisna kao svjedok jer je doživjela nervni slom.

Ubrzo, inspektor Lestrade poziva Holmesa u Lucasov stan da mu pomogne oko jedne nejasnoće - prilikom Lucasova ubojstva, špijun je krvario na tepih i ostavio vidljivu mrlju, ali mrlje nema na podu ispod tepiha. S druge strane, mrlja na podu koja odgovara onoj na tepihu nalazi se na drugoj strani prostorije. Zaključak koji iz toga proizlazi je da je narednik koji je čuvao stan bio dovoljno naivan da nekoga pusti u stan i ostavi tu osobu nečuvanu u prostoriji u kojoj je ubijen Lucas. Holmes kaže Lestradeu da iznudi priznanje iz narednika, što ovome i uspijeva.

Dok Lestrade ispituje narednika, Holmes iskoristi slobodno vrijeme kako bi nastavio s vlastitom istragom nestalih dokumenata Brzo ukloni tepih i pronađe skrovište ispod daske u podu, ali ono je prazno. Netko je uzeo dokumente.

Holmes je uspio riješiti slučaj, ali motivi su mu još uvijek nejasni. Odlazi kod Lady Hilde i suoči ju s činjenicama. Iako isprva odbija optužbe, odluči sve priznati, pod prijednjom skandala. Lady Hilda je bila žrtva ucjene - Eduardo Lucas je došao u posjed nekih kompromitirajućih pisama te je od Lady Hilde zahtijevao da mu dostavi tražene dokumente, za koje je saznao preko špijuna u Hopeovom uredu (o njemu kasnije više nije govoreno). Lady Hilda je učinila kako joj je rečeno, ne znajući za stvarnu važnost ukradenih dokumenata. Kada je došla kod Lucasa i predala mu dokumente, uletjela je njegova žena i napala ga kako ju vara, nakon čega je Lady Hilda brzo pobjegla. Nakon razgovora s Holmesom, vratila se po dokumente (za koje je znala gdje su skriveni), ali nije znala kako bi ih vratila.

Holmes ih je preuzeo i sugerirao da ih vrate u kutiju koristeći duplikat ključa što ga ima Lady Hilda. Iako bi njezin suprug time ispao prilično glupav, Lady Hilda pristaje. Kada se Hope vrati kući s premijerom, Holmes mu govori kako su ga svi dokazi uputili na to da je došlo do zabune i da dokumenti moraju, još uvijek, biti u kutiji. Hope ju pregleda i, na vlastito veselje, pronađe dokumente u kutiji među ostalim papirima. Cijeli je slučaj uspješno riješen bez spominjanja Lady Hilde, ali premijer je vrlo brzo shvatio da ova verzija nije istina, ali kada se raspitao o istoj, Holmes mu je odvratio: "I mi imamo svoje diplomatske tajne."

Vanjske poveznice[uredi - уреди]