T-84
Namjena | Glavni borbeni tenk (MBT) |
Zemlja porijekla | Ukrajina |
Dizajn | KMDB |
Razvijen na temelju | T-80UD |
Početak razvoja | 1993. |
Proizvođač | Malyshev Factory |
Proizvodnja | 1994. - |
Uveden u uporabu | 2001. |
Status | u uporabi |
Dužina | 9,72 m |
Širina | 3,77 m |
Visina | 2,29 m |
Težina | 46 tona |
Posada | 3 |
Oklop | višeslojni |
Osnovno naoružanje | 125 mm top |
Sekundarno naoružanje | 7,62 mm i 12,7 mm strojnica |
Pogon | dizel motor 6TD-2
1200 KS (882 kW) |
Ovjes | torzijske poluge |
Brzina | 65 km/h |
Snaga/težina | 26 KS/tona |
Doseg | 540 km |
T-84 je ukrajinski glavni borbeni tenk i glavno prizemno obrambeno sredstvo Ukrajine. Napravljen je prema starom modelu sovjetskog T-80UD koji se prije raspada SSSR-a sastavljao u sovjetskoj Ukrajini. Tako je 1993. godine konstruktorski tim vođen glavnim projektantom Anatolijem Slovikovskim razvio kvalitetniju i moderniziranu inačicu tenk T-84.
Opća koncepcija tenka formirala se prema sovjetskom tenku T-80 koji se djelomično proizvodio u sovjetskoj Ukrajini. Mjesto vozača je u prednjem središnjem djelu oklopnog tijela, kupola sa naoružanjem i mjestima zapovjednika i topnika postavljena je na središnji dio tijela, dok je u zadnji dio vozila ugrađena pogonska grupa.
Vatrena moć zasniva se na topu 125 mm KBA3, koji predstavlja ukrajinsku varijantu sličnog ruskog topa 2A46M1. Iz topa se ispaljuje sva standardna municija kalibra 125 mm, uključujući i laserski vođene protuoklopne rakete 9M119 (AT-11 Sniper). Primijenjen je automatski punjač sa municijom smještenom ispod kupole tenka. Kao u T-64 i T-80, kod T-84 granate su smještene vertikalno. Kapacitet punjača je 28 metaka, a ukupno se u borbenom kompletu nalaze 43 granate.
Sistem za upravljanje vatrom SUP je suvremen i omogućava visoku vjerojatnost pogađanja cilja iz pokreta, danju i noću, uz mogućnost da i zapovjednik tenka gađa. Topnik na raspolaganju ima stabiliziranu dnevnu ciljničku spravu 1G46 "Irtiš" sa uvećanjem 2,7x i 12x, integriranim laserskim daljinomjerom i uređajem za vođenje raketa. Za ciljanje noću koristi se sprava T01-K01 dometa 600-900 metara u pasivnom režimu i 1300 m u aktivnom režimu (uz upotrebu IC reflektora). Na tenkove predviđene za izvoz se umjesto ciljnika T01-K01 ugrađuje termovizijski sistem Buran-E. Zapovjednik za promatranje koristi dnevno-noćnu spravu TKN-4S "Agat", kojom danju može otkriti ciljeve na udaljenosti od 5000 m, a noću na 900 m. U sastav sistema za upravljanje vatrom ulaze još i balističko računalo 1V528 i stabilizator topa 2E42. Pošto ova elektronska oprema ne spada u najsuvremenija rješenja, proizvođač nudi i mogućnost ugradnje elektronike zapadnog porijekla. Glavni nedostatak tenka je termovizija, ali se ona, kao što je već rečeno, može dodati ugradnjom uređaja tipa Buran-E i Catherine-FC.
Pomoćno naoružanje sastoji se od mitraljeza PKT kalibra 7,62 mm supregnutog sa topom i protuavionskog mitraljeza NSVT kalibra 12,7 mm. Mitraljezom NSVT se može upravljati iz unutrašnjosti vozila uz pomoć ciljničkog uređaja PZU-7.
Oklopna zaštita je na istom nivou kao kod tenka T-80U. Kao i kod svih suvremenih tenkova na prednjem dijelu kupole i tijela vozila primijenjen je višeslojni oklop. Na vozilo je postavljen i eksplozivni reaktivni oklop (ukrajinska verzija sličnog ruskog oklopa Kontakt-5) koji štiti od kumulativnih projektila i znatno umanjuje efikasnost potkalibarnih penetratora. Tenk T-84 opremljen je optoelektronskim sistemom za aktivnu obranu Štora-1. Sistem se sastoji od signalizatora laserskog zračenja, lansera dimnih kutija i dva IC ometača koji smanjuju vjerojatnost pogađanja protivničkih protuoklopnih vođenih raketa.
Za pogon tenka koristi se dvotaktni 6-cilindrični dizel motor 6TD-2, sa vodenim hlađenjem i direktnim ubrizgavanjem goriva. Maksimalna snaga motora je 1200 KS pri 3000 okretaja u minuti. Prednosti ovog motora u odnosu na konkurentni agregat V-46 su nešto manja potrošnja goriva, manje dimenzije i izbacivanje ispušnih plinova kroz hladnjak (čime se smanjuje IC odraz tenka). Naime, 6TD-2 ima osrednji životni vijek i sjajne performanse u pustinjskim uslovima i zato je izabran od strane pakistanske vojske za upotrebu na njihovom tenku Al-Khalid. Cijena pogonske grupe u Al-Khalidu je oko 470,000 dolara a to predstavlja približnu cijenu motora V-92S, ruskog motora sličnih performansi ali snage oko 1000 KS. Snaga se prenosi preko mehaničke transmisija sa dva planetarna mjenjača (7 stupnjeva prijenosa za kretanje naprijed i jedan za nazad) i servo-hidrauličnim uređajem za upravljanje. Moguća je ugradnja suvremenije transmisije i gusjenica sa gumenim papučama za kretanje po asfaltnim putevima.
Daljim radom na projektu tenka nastala je modernizirana varijanta T-84U. Poboljšan je sistem za upravljanje paljbom, ugrađen je novi top 125 mm Tip 501 "Vitjaz", a moguća je i ugradnja topa kalibra 140 mm Tip 551 "Bagira". Za pogon se koristi novi motor 6TD-3 koji razvija 1500 KS. Ugrađen novi eksplozivni reaktivni oklop tipa "Nož". Ima novu kupolu koja je varena i sličnog oblika onoj na tenku T-90A . Postavljene su nove gusjenice, a tenk je dobio i pomoćni agregat koji se koristi za napajanje električnom energijom kada glavni motor nije u pogonu.
Varijanta tenka označena T-84-120 "Yatagan" ili KERN-2.120 naoružana je topom KBM2 kalibra 120 mm, zbog usklađivanja sa NATO standardima. Ugrađen je i potpuno novi automatski punjač sa 22 granate smještena u zadnji dio kupole (kao kod francuskog tenka Leclerc) i prototipa T-72-120. Tenk je ponuđen turskoj vojsci koja je u to vrijeme raspisala tender za novi tenk, budući da su njeni tenkovi tipa Leopard 1 i M60 bili zastarjeli. Još jedan razlog je to što je Grčka strana Kipra u službu uvela tenkove tipa T-80U i T-80K koje je nabavila od Rusije i nakon toga ih modernizovala sa termovizijom tipa Catherine-FC. Yatagan nije nabavljen, već su Turci izabrali sopstveni tenk Altay.
Najnovija verzija tenka prestavljena 2008. godine. Ima novu kupolu i novi eksplozivni reaktivni oklop tipa "Nož-2", poznatiji kao "Duplet". Duplet je sastavljen od više modula tipa Nož postavljenih jedan iza drugog (2-3 modula), zarad zaštite od modernih tandem-kumulativnih bojevih glava kakve koriste RPG-29 i Konkurs-M. Ovi moduli su raspoređeni duž cijele šasije tenka i omogućavaju sjajnu zaštitu u urbanim borbama.Tajland je naručio 49 tenkova ove vrste uz mogućnost za još 200 tenkova po cijeni od 4-5 milliona dollara. Tenk ima motor 6TD-2E koji manje zagađuje sa životnu sredinu. Koristi soft-kill sistem "Varta" a moguća je ugradnja hard-kill sistema "Zaslon". Ima najveći panoramski uređaj za komandira na svijetu koji teži oko 400 kg i blokira put mitaljezu kalibra 12.7 mm. Novi SUV je ugrađen, a mogućnost korišćenja vođenih raketa je zadržana.
Sredinom 2001. godine prikazano je vozilo BMPT-84 koje predstavlja spoj tenka i oklopnog transportera. U prostor između kupole i motorno-transmisijskog dijela može se smjestiti pet vojnika sa opremom. Naoružanje je identično kao kod tenka T-84, ali je borbeni komplet topa smanjen na 30 granata.
- (en) http://www.globalsecurity.org/military/world/ukraine/t-84.htm
- (en) http://www.enemyforces.com/tanks/t84.htm Arhivirano 2008-05-14 na Wayback Machine-u
- Ostali projekti
U Wikimedijinoj ostavi nalazi se članak na temu: T-84 | |
U Wikimedijinoj ostavi ima još materijala vezanih za: T-84 |