T-84

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
T-84
UkrainianT84Tank.jpg
Namjena Glavni borbeni tenk (MBT)
Zemlja porijekla  Ukrajina
Historija proizvodnje
Dizajn KMDB
Razvijen na temelju T-80UD
Početak razvoja 1993.
Proizvođač Malyshev Factory
Proizvodnja 1994. -
Borbena povijest
Uveden u uporabu 2001.
Status u uporabi
Svojstva
Dužina 9,72 m
Širina 3,77 m
Visina 2,29 m
Težina 46 tona
Posada 3
Oklop i naoružanje
Oklop višeslojni
Osnovno naoružanje 125 mm top
Sekundarno naoružanje 7,62 mm i 12,7 mm strojnica
Pokretljivost
Pogon dizel motor 6TD-2

1200 KS (882 kW)

Ovjes torzijske poluge
Brzina 65 km/h
Snaga/težina 26 KS/tona
Doseg 540 km

T-84 je ukrajinski glavni borbeni tenk i glavno prizemno obrambeno sredstvo Ukrajine. Napravljen je prema starom modelu sovjetskog T-80UD koji se prije raspada SSSR-a sastavljao u sovjetskoj Ukrajini. Tako je 1993. godine konstruktorski tim vođen glavnim projektantom Anatolijem Slovikovskim razvio kvalitetniju i moderniziranu inačicu tenk T-84.

Dizajn[uredi - уреди | uredi izvor]

Opća koncepcija tenka formirala se prema sovjetskom tenku T-80 koji se djelomično proizvodio u sovjetskoj Ukrajini. Mjesto vozača je u prednjem središnjem djelu oklopnog tijela, kupola sa naoružanjem i mjestima zapovjednika i topnika postavljena je na središnji dio tijela, dok je u zadnji dio vozila ugrađena pogonska grupa.

Vatrena moć[uredi - уреди | uredi izvor]

Vatrena moć zasniva se na topu 125 mm KBA3, koji predstavlja ukrajinsku varijantu sličnog ruskog topa 2A46M1. Iz topa se ispaljuje sva standardna municija kalibra 125 mm, uključujući i laserski vođene protuoklopne rakete 9M119 (AT-11 Sniper). Primijenjen je automatski punjač sa municijom smještenom ispod kupole tenka. Kao u T-64 i T-80, kod T-84 granate su smještene vertikalno. Kapacitet punjača je 28 metaka, a ukupno se u borbenom kompletu nalaze 43 granate.

Sistem za upravljanje vatrom SUP je suvremen i omogućava visoku vjerojatnost pogađanja cilja iz pokreta, danju i noću, uz mogućnost da i zapovjednik tenka gađa. Topnik na raspolaganju ima stabiliziranu dnevnu ciljničku spravu 1G46 "Irtiš" sa uvećanjem 2,7x i 12x, integriranim laserskim daljinomjerom i uređajem za vođenje raketa. Za ciljanje noću koristi se sprava T01-K01 dometa 600-900 metara u pasivnom režimu i 1300 m u aktivnom režimu (uz upotrebu IC reflektora). Na tenkove predviđene za izvoz se umjesto ciljnika T01-K01 ugrađuje termovizijski sistem Buran-E. Zapovjednik za promatranje koristi dnevno-noćnu spravu TKN-4S "Agat", kojom danju može otkriti ciljeve na udaljenosti od 5000 m, a noću na 900 m. U sastav sistema za upravljanje vatrom ulaze još i balističko računalo 1V528 i stabilizator topa 2E42. Pošto ova elektronska oprema ne spada u najsuvremenija rješenja, proizvođač nudi i mogućnost ugradnje elektronike zapadnog porijekla. Glavni nedostatak tenka je termovizija, ali se ona, kao što je već rečeno, može dodati ugradnjom uređaja tipa Buran-E i Catherine-FC.

Pomoćno naoružanje sastoji se od mitraljeza PKT kalibra 7,62 mm supregnutog sa topom i protuavionskog mitraljeza NSVT kalibra 12,7 mm. Mitraljezom NSVT se može upravljati iz unutrašnjosti vozila uz pomoć ciljničkog uređaja PZU-7.

Oklopna zaštita[uredi - уреди | uredi izvor]

Oklopna zaštita je na istom nivou kao kod tenka T-80U. Kao i kod svih suvremenih tenkova na prednjem dijelu kupole i tijela vozila primijenjen je višeslojni oklop. Na vozilo je postavljen i eksplozivni reaktivni oklop (ukrajinska verzija sličnog ruskog oklopa Kontakt-5) koji štiti od kumulativnih projektila i znatno umanjuje efikasnost potkalibarnih penetratora. Tenk T-84 opremljen je optoelektronskim sistemom za aktivnu obranu Štora-1. Sistem se sastoji od signalizatora laserskog zračenja, lansera dimnih kutija i dva IC ometača koji smanjuju vjerojatnost pogađanja protivničkih protuoklopnih vođenih raketa.

Pokretljivost[uredi - уреди | uredi izvor]

Za pogon tenka koristi se dvotaktni 6-cilindrični dizel motor 6TD-2, sa vodenim hlađenjem i direktnim ubrizgavanjem goriva. Maksimalna snaga motora je 1200 KS pri 3000 okretaja u minuti. Prednosti ovog motora u odnosu na konkurentni agregat V-46 su nešto manja potrošnja goriva, manje dimenzije i izbacivanje ispušnih plinova kroz hladnjak (čime se smanjuje IC odraz tenka). Naime, 6TD-2 ima osrednji životni vijek i sjajne performanse u pustinjskim uslovima i zato je izabran od strane pakistanske vojske za upotrebu na njihovom tenku Al-Khalid. Cijena pogonske grupe u Al-Khalidu je oko 470,000 dolara a to predstavlja približnu cijenu motora V-92S, ruskog motora sličnih performansi ali snage oko 1000 KS. Snaga se prenosi preko mehaničke transmisija sa dva planetarna mjenjača (7 stupnjeva prijenosa za kretanje naprijed i jedan za nazad) i servo-hidrauličnim uređajem za upravljanje. Moguća je ugradnja suvremenije transmisije i gusjenica sa gumenim papučama za kretanje po asfaltnim putevima.

Inačice i vozila napravljena na temelju tenka T-84[uredi - уреди | uredi izvor]

T-84U Oplot[uredi - уреди | uredi izvor]

Daljim radom na projektu tenka nastala je modernizirana varijanta T-84U. Poboljšan je sistem za upravljanje paljbom, ugrađen je novi top 125 mm Tip 501 "Vitjaz", a moguća je i ugradnja topa kalibra 140 mm Tip 551 "Bagira". Za pogon se koristi novi motor 6TD-3 koji razvija 1500 KS. Ugrađen novi eksplozivni reaktivni oklop tipa "Nož". Ima novu kupolu koja je varena i sličnog oblika onoj na tenku T-90A . Postavljene su nove gusjenice, a tenk je dobio i pomoćni agregat koji se koristi za napajanje električnom energijom kada glavni motor nije u pogonu.

T-84-120 Yatagan[uredi - уреди | uredi izvor]

Varijanta tenka označena T-84-120 "Yatagan" ili KERN-2.120 naoružana je topom KBM2 kalibra 120 mm, zbog usklađivanja sa NATO standardima. Ugrađen je i potpuno novi automatski punjač sa 22 granate smještena u zadnji dio kupole (kao kod francuskog tenka Leclerc) i prototipa T-72-120. Tenk je ponuđen turskoj vojsci koja je u to vrijeme raspisala tender za novi tenk, budući da su njeni tenkovi tipa Leopard 1 i M60 bili zastarjeli. Još jedan razlog je to što je Grčka strana Kipra u službu uvela tenkove tipa T-80U i T-80K koje je nabavila od Rusije i nakon toga ih modernizovala sa termovizijom tipa Catherine-FC. Yatagan nije nabavljen, već su Turci izabrali sopstveni tenk Altay.

T-84BM Oplot-M[uredi - уреди | uredi izvor]

Najnovija verzija tenka prestavljena 2008. godine. Ima novu kupolu i novi eksplozivni reaktivni oklop tipa "Nož-2", poznatiji kao "Duplet". Duplet je sastavljen od više modula tipa Nož postavljenih jedan iza drugog (2-3 modula), zarad zaštite od modernih tandem-kumulativnih bojevih glava kakve koriste RPG-29 i Konkurs-M. Ovi moduli su raspoređeni duž cijele šasije tenka i omogućavaju sjajnu zaštitu u urbanim borbama.Tajland je naručio 49 tenkova ove vrste uz mogućnost za još 200 tenkova po cijeni od 4-5 milliona dollara. Tenk ima motor 6TD-2E koji manje zagađuje sa životnu sredinu. Koristi soft-kill sistem "Varta" a moguća je ugradnja hard-kill sistema "Zaslon". Ima najveći panoramski uređaj za komandira na svijetu koji teži oko 400 kg i blokira put mitaljezu kalibra 12.7 mm. Novi SUV je ugrađen, a mogućnost korišćenja vođenih raketa je zadržana.

BMPT-84[uredi - уреди | uredi izvor]

Sredinom 2001. godine prikazano je vozilo BMPT-84 koje predstavlja spoj tenka i oklopnog transportera. U prostor između kupole i motorno-transmisijskog dijela može se smjestiti pet vojnika sa opremom. Naoružanje je identično kao kod tenka T-84, ali je borbeni komplet topa smanjen na 30 granata.

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]

Ostali projekti
Commons-logo.svg U Wikimedijinoj ostavi nalazi se članak na temu: T-84
Commons-logo.svg U Wikimedijinoj ostavi ima još materijala vezanih za: T-84