T-64

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
T-64
Namjena Glavni borbeni tenk (MBT)
Zemlja porijekla  Sovjetski Savez
Historija proizvodnje
Dizajn Kharkiv Morozov Design Bureau (KMBD)
Početak razvoja 1951.
Proizvođač Malyshev Factory
Proizvodnja 1963.1987.
Borbena povijest
Status u upotrebi, većinom u rezervi
Svojstva
Dužina 9.9 m
Širina 3.64 m
Visina 2.2 m
Težina 42.4 tone
Posada 3 (komandir, vozač, nišandžija)
Oklop i naoružanje
Oklop 3-struki kompozitni oklop(K formula), s debljinom između 450 i 20 mm
Osnovno naoružanje glatkocijevni top 125mm L48
Sekundarno naoružanje koaksialni mitraljez 7.62mmPKMT, protivavionski mitraljez 12.7mm NSVT
Pokretljivost
Pogon 5-cil. višegorivi Dieselov motor 5DTF

700 KS (515 kW)

Ovjes torzijske poluge
Snaga/težina 17,7 KS/tona
Doseg 400 km,
500 km s vanjskim spremnicima

T-64 je prvi "moderni" tenk. Prvi sovjetski tenk s tri člana posade, što je posljedica ugradnje automatskog punjača za top. Prvi prototip završen je 1960. godine, dok je serijska proizvodnja pokrenuta tijekom 1964. godine. Kasnije u modelu T-64A 1968 dodat je i 125 mm top s glatkom cijevi, koji je kasnije postao standard za sve ruske tenkove. Na njegovoj osnovi razvijen je T-80. Ovaj tenk je bio bolji od svega što je NATO imao od 1976. godine do uvođenja M1A1 (1985) i Leoparda 2A4 (1986).

Modifikacije[uredi | uredi kod]

T-64BV
  • T-64 originalna verzija sa topom D-68 kalibra 115 mm. Pravljen 1964-1968. Oko 600 komada napravljeno.
    • T-64R tenkovi T-64 dovedeni na nivo T-64A 1977-1981. ali sa starim topovima kalibra 115 mm.
  • T-64A pravljen od 1969 do osamdesetih. Top 2A26 kalibra 125 mm i mnoga druga poboljšannja. Tokom službe često poboljšavan.
Povlačenje sovjetskih tenkova T-64B iz Mađarske 1990
    • T-64AK komandna verzija T-64A sa dodatnim radio uređajima
    • T-64AV verzija sa 179 modula ERO Kontakt-1
    • T-64AM vertija sa motorom 6TD-1 snage 1000 KS
  • T-64B pravljen od 1976. godine. Modernizacija u oklopu, mobilnosti, SUV-u i vatrenoj moći uopšte. Novi top, SUV tipa 1A33 i keramički inserti su učinjeli ovaj tenk najboljim tenkom na svijetu do 1978 i uvođenja T-80B (koji je između ostalog imao isti SUV i top, ali bolji oklop) i dali Sovjetskom savezu prednost nad zapadom. Imao je sistem 9K112 Kobra koji mu je povećao domet paljbe na 4000 m.Obično je nošeno 6 takvih raketa. Dodano je i daljinsko upravljanje mitraljeza NSV.
    • T-64B1 modifikacija bez sistema 9K112. Zbog viskoke cijene ovog sistema (kao jedno civilno auto, odnosno 22% cijene cijelog tenka) odnos tenkova T-64B1 i T-64B je bio 2:1
    • T-64BV i T-64BV-1 modifikacije T-64B i T-64B1 sa ERO Kontakt-1, topom 2A46M1 i SUV-om 1A33-1. Cijena T-64BV-1 je oko 250,000 USD.
    • T-64BM T-64B sa motorom 6TD-1
  • T-64BM2 modernizacija sa motorom 57DFM 850 KS novi SUV tipa 1A43U, autopunjač tipa 6ETs43 i sistem 9K119 Refleks
  • T-64U modernizacija sa SUV-om 1A45 (sa T-80U).Dodata mogućnost da komandir vrši paljbu glavnog topa, Kontakt-5 ERO
  • T-64BM Bulat Dok su T-64BM2 i T-64U bili prototipovi, Bulat je modernizacija obavljena u znatnim brojevima (oko 100). Kombinuje njihove elemente: ima SUV 1A45, autopunjač 6ETs43, termoviziju tipa "Buran" i ERO "nož", kompleks Refleks, odnosno Kombat (ukrajinski ekvivalent), novi sistem okretanja kupole. Cijena modernizacije je oko 860,000 USD.
T-64BM Bulat na paradi
  • T-64BM1M verzija "Bulata" bez mogućnosti ispaljivanja raketa i sa drugačijim rasporedom modula "Nož". 50 tenkova ovog tipa je trebalo biti isporučeno DR Kongo, međutim zbog rata na istoku Ukrajine ovi tenkovi su korišćeni od strane ukrajinske vojske u tzv. "ATO"
  • T-64E Modernizacija predstavljena 2011. godine. Modernizovani SUV, sistem stabilizacije, novi motor 5TDFE snage 850 KS. Moduli sa automatskim topom GŠ-23L (200+600 granata) i mitaljezom (koji pomjeren sa prvobitne koaksijalne pozicije) na vrhu kupole, daljinsko upravljani i sa novim panoramskim uređajem za komandira. Koristi oklop "Nož-2" tj. "Duplet" koji mu daje oklop RHAe 750 mm u frontalnoj projekciji. Cijena tenka je bila 1.12 milliona USD.

Vozila nastala na osnovi tenka T-64[uredi | uredi kod]

  • T-55-64 Hibrid sa kupolom tenka T-55 i šasijom T-64. Pokriven je sa ERO i ima borbeni komplet od 50 granata kalibra 100 mm.
  • BMP-64 Konverzija tenka u teško borbeno vozilo pješadije sa modulima Kontakt-1 i kupolom sa topom 30 mm i mitraljezom 7,62 mm na daljinsko upravljanje umjesto kupole sa topom 125 mm. Može da preveze 7 ljudi.
  • BMPT-64 Konverzija tenka u teško borbeno vozilo pješadije sa modulima Nož ili Duplet i kupolom sa topom 30 mm, mitraljezom 7,62 mm i četiri rakete tipa "Barijera" (laserkog vođenja, dometa 5 km i probojnosti 800 mm iza ERO) na daljinsko upravljanje umjesto kupole sa topom 125 mm. Može da preveze 8 ljudi.
  • BTR-64-K Konverzija tenka u teški transporter pješadije sa mitraljezom 12,7 mm na daljinsko upravljanje umjesto kupole sa topom 125 mm. Može da preveze 8 ljudi.
Sovjetski T-64 u Istočnoj Njemačkoj

Služba[uredi | uredi kod]

Sovjetski tenkovi su se uvijek odlikovali jednostavnošću dizajna i akcenat je bio na mogućnosti proizvodnje što većeg broja ("Kvantitet ima sopstveni kvalitet"). T-64 je bio izuzetak. Izazvao je revoluciju u svjetskoj proizvodnji tenkova. Zbog komplikovanog i potpuno novog dizajna, u službi su nastali ogromni problemi koji su bili najviše povezani za nepouzdani motor i transmisiju. Motor je bio toliko drugačiji od svega što su tenkisti imali da je u kasarnama dugo vremena postojao tim iz KMBD-a. Međutim, uprkos tvrdnjama na zapadu, ovi problemi su riješeni u modelu T-64A. Motor i dalje nij bio najpouzdaniji ali je bio uveliko poboljšan. Međutim novi top 2A46 je imao kratak životni vijek od samo 100 ispaljenih granata. Taj problem je riješen sa novijim modelima topa koji su zamjenjivali stare tokom mnogobrojnih remontova. U modelu T-64B su svi problemi riješeni. O tome svjedoči marš u kojem su od 400 tenkova (svi T-64) samo oko 20 tenkova zaostalo (stigli su ostale tenkove kada su se oni spremali da pređu rijek). T-64 je bio elitni tenk. Proizveden je u brojevima malim za sovjetsku proizvodnju (oko 12000) za razliku od T-55 (80000-100000) i T-72 (25000) zbog svoje komplikovanosti i cijene. T-72 je proizveden ne da ga zamjeni, već da ga komplementira u Varšavskom paktu. U Sovjetskoj Grupi Vojski u Istočnoj Njemačkoj T-64 je bio glavni tenk i bio je predviđen da se prvi obračuna sa NATO tenkovima. Budući da je T-80 bio proizveden u manjim brojevima (nešto više od 4400) i tome da T-72 nije imao SUV (osim T-72B, a i to je stvar debate) možemo smatrati T-64 glavnim tenkom SSSR-a u mogućem konfliktu sa NATO snagama.

Vatrena moć[uredi | uredi kod]

Osnova vatrene moći T-64 je top 115 mm s automatskim punjačem. Kasnije se dodao top 2A26 kalibra 125 mm koji je imao kratak životni rok od samo 100 ispaljenih granata nakon čega se cijev morala promijeniti. Tokom remonta početkom sedamdesetih godina on je zamijenjen topom 2A46. Uz obično streljivo varijanta T-64B je opremljena i sa sistemom 9K112-1 koji se koristi vođenu protuoklopnu raketom 9M112M Kobra s kojom može uništavati ciljeve na udaljenostima do 4000 metara. Probojnost je 650 mm homogenog čeličnog oklopa za osnovni model, a probojnost je porsla na 800 milimetara u kasnijim modelima 9K128 Agona, uvođena u upotrbu 1988 godine. Može gađati nepokretne ili pokretne mete (i niskoleteće helikoptere) ili iz stacionarnog položaja ili iz kretanja pri brzinama < 30km/h.

Oklopna zaštita[uredi | uredi kod]

Oklop T-64A sastoji se od čeličnih ploča za tijelo i ljevani pancirni čelik za kupolu. Na posebno osjetljiva mjesta s prednje i čeone strane tijela kupole postavljen je oklop koji se sastoji od čelika i umetaka od fibeglasa.

Oklop T-64B je promijenjen i ima keramaičke kugle u kupoli. Oklop T-64B ima sljedeće vrijednosti:

  • Kupola:
    • Za HEAT: 550-575mm RHAe (prednji dio), 80 mm(sa strane), 420 mm (gornji prednji dio)
    • Za APFSDS 420-450mm RHAe (prednji dio), 80 mm (sa strane)
  • Šasija:
    • Za HEAT: 550mm RHAe (gornji prednji dio), 260 mm (donji prednji dio)
    • Za APFSDS 415mm RHAe (gornji prednji dio), 230 mm (donji prednji dio)

Tenkovi T-64A i T-64B dobijaju oznake T-64AV i T-64BV ukoliko dođe do opremanja eksplozivnim reaktivnim oklopom prve generacije Kontakt-1 (1985. godine) koji u ovom slučaju dodaje 420 mm RHAe protiv kumulativnih tj. HEAT bojnih glava. Osamdestetih godina prošlog vijeka su novi tenkovi T-64A unificirani sa tenkovima T-64B u oklopnoj zaštiti.

Pokretljivost[uredi | uredi kod]

T-64 pokreće dizelov dvotaktni, petocilindrični motor 5DTF snage 700KS i maksimalna brzina je 75 km/h. Domet mu je 400 km.

  • brzina na cesti: 75 km/h.
  • brzina na terenu: 35 km/h.
  • omjer snaga - težina: 16.2 t.
  • doseg: 400 km, 500 km s vanjskim spremnicima.
  • pritisak na tlo: 88 kPa.
  • dubina 1.8 m u vodi, s disalicom 5 m.
  • najveći uspon 30°.

Ovaj motor predstavlja najslabiji element u dizajnu T-64. Iako je inkorporirao kompleksni dizajn i imao male dimenzjije a veliku snagu, bio je jako nepouzdan. Tokom službe se više puta modernizovao i iz prvobitnog dizel motora postao multi-fuel motor. Postojali su znatni problemi sa transmisijom (takođe potpuno novi dizajn) u prvobitnim verzijama, ali su ovi problemi riješeni u modelu T-64A. Kasnih osamdesetih, kada je pokrenuta proizvodnja tenka T-80UD koji je bio opremljen motorom 6TD-1 sa 1000 KS, dio T-64 se opremio sa njima, te su nastali tenkovi T-64AM, T-64AKM i T-64BM.

Korisnici[uredi | uredi kod]

  •  Rusija - 4000 su prethodno bili u rezervi a 350 u službi ruskih marinaca. Većina je uništena a jedan broj je dostavljen pobunjenicima u ratu na istoku Ukrajine
  •  Ukrajina - Ukrajina raspolaže sa 2281 tenkova modela T-64A, T-64AV, T-64AM, T-64B, T-64B1, T-64BV, T-64BV1 i njihovim komandujućim verzijama, a od toga su oko 100 tipa T-64BM Bulat. Više desetina tenkova je uništeno u ratu na istoku.
  •  Uzbekistan - 100
  •  Pridnjestrovlje - 20

Vanjske poveznice[uredi | uredi kod]