Sreto Balaš
| Sreto Balaš | |
|---|---|
 Nastavnik OŠ "Popovac" i OŠ "Jagodnjak" | |
| Rođenje | 4. 5. 1953. Karanac, NR Hrvatska, FNRJ |
| Prebivalište | Karanac |
| Nacionalnost | srpska |
| Državljanstvo | hrvatsko (ranije jugoslovensko) |
| Obrazovanje | Fakultet primenjenih umetnosti (Beograd) |
| Alma mater | Univerzitet u Beogradu |
| Zanimanje | nastavnik likovnog odgoja / akademski slikar-kostimograf |
| Poznat/a po | slikama |
| Suprug/a | Gordana Musa-Balaš |
| Nagrade | "Kristalni svijet", Zagrebački sajam mode "Intertekstil" (1998) |
Sreto Balaš (Karanac, 4. V. 1953), akademski slikar-kostimograf.
Osnovnu školu završio u Karancu i Kneževim Vinogradima, a srednju umjetničku školu u Novom Sadu. Potom se (1975) zaposlio u Tvornici trikotaže "Sutjeska" (u to vrijeme u Branjinom Vrhu). Krajem, 1976. upisao se na Fakultet primenjenih umetnosti u Beogradu, Katedra za savremeno odevanje. Posle diplomiranja i sticanja zvanja akademskog slikara-kostimografa, ponovo se vraća u Baranju i "Sutjesku", u kojoj ostaje sve do 28. marta 2001. godine. Od jeseni 2001. godine radi kao nastavnik likovne kulture u osnovnim školama "Kneževo" i "Jagodnjak".
Za vrijeme rada u "Sutjesci" svojim kreacijama učestvovao na brojnim modnim manifestacijama i modnim revijama u Belom Manastiru, Beogradu, Ljubljani, Osijeku i Zagrebu. Na Zagrebačkom sajmu mode "Intertekstil" 1998. godine osvojio "Kristalni svijet", prvu nagradu za kolekciju muške trikotaže.
Crtanjem i slikanjem bavi se "otkad zna za sebe". Ozbiljan rad na tom planu počeo 1973. godine. Učestvovao na petnaestak grupnih i dvije samostalne izložbe u Belom Manastiru, Batini i Osijeku ("Baranja u mom srcu"). Slikarske tehnike i slikarski materijali koje najviše koristi u svom radu su akvarel-boje i bajc na papiru i uljane boje na platnu. Kod slikanja uljanim bojama najviše se služi slikarskom špahtlom, a rjeđe kistovima. U mlađim danima rado crtao portrete, a na fakultetu aktove. Najomiljeniji su mu baranjski pejsaži (Kopački rit, Zeleni otok kod Batine, Puškaš). Rado crta i slika svoj Karanac i okolinu. Naslikao je i mnogo ikona s likovima svetaca, a između ostalih i fresku Sv. Stefana Štiljanovića na vanjskom zidu pravoslavnog hrama u Karancu posvećenog tome svecu. Osim rada u eksterijeru, najčešće i najrađe boravi i slika u ateljeu u potkrovlju svoje porodične kuće u Karancu.