Speedwell, Falklandi

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Speedwell
Speedwell Island
Isla Águila
Veliki otok (transliteracija)
Satelitska snimka otoka
Satelitska snimka otoka
Koordinate: 52°13′S 59°44′W / 52.217°S 59.733°W / -52.217; -59.733
Britanska prekomorska područja Falklandski Otoci
Falklandski kanal
Površina
 - Ukupna 51.5 km²
Stanovništvo
 - Područje utjecaja 0
Vremenska zona FKST (UTC-4)
Karta
Speedwell is located in Falklandi
Speedwell
Speedwell
Otok Speedwell na karti Falklanda

Speedwell (engleski: Speedwell Island, španjolski: Isla Águila) je nenaseljeni otok na južnom izlazu iz Falklandskog kanala između Zapadnog Falklanda i poluotoka Lafonia na Istočnom Falklandu.

Geografske karakteristike[uredi - уреди | uredi izvor]

To je niski izduženi otok, površine 51.5 km² dug 17.5 km u smjeru sjever jug, 5 km širok u svom centralnom dijelu, stanište brojnih ptica pokriven oštrom arktičkom travom, koji leži bliže obali Lafonije. [1]

Između Speedwella i Lafonije nalazi se uski Kanal Eagle, koji je dobio ime po nekadašnjem imenu Speedwella - Eagle. Speedwell je najveći otok istoimenog arhipelaga u kojem se pored njega nalaze i otoci George, Barren i Annie, [1] koji leže južno od njega.

Fauna[uredi - уреди | uredi izvor]

Na Speedwellu nema nikakvih glodavaca pa je zbog tog taj otok pravi raj za pingvine kojih ima velik broj vrsta uključujući i autohtonog Magellanovog pingvina. Uz pingvine na otoku se gnijezde i brojne druge morske ptice. Otok se komercijalno već više od sto godina koristi kao pašnjak za ovce, koje se slobodno puštaju da pasu. [1]

Historija[uredi - уреди | uredi izvor]

Kod Speedwella (tada Otoka Eagle) doživio je brodolom 1812 . britanski brod Isabella kojim je upravljao kapetan George Higton. Većinu posade spasio je američki ribarski brod Nanina, pod zapovjedništvom kapetana Charlesa Barnarda. On je shvatio da će zbog većeg broja putnika, trebati i više hrane, pa se sa par svojih mornara iskrcao na otok u potrazi za hranom, u njegovoj odsutnosti spašeni britanski mornari oteli su njegov brod i otplovili ostavivši ga na otoku. Barnard i njegovi drugovi konačno su spašeni u novembru 1814. Na osnovu tog neugodnog iskustva, Barnard je 1829. napisao knjigu Priča o patnjama i avanturama kapetana Charlesa Barnarda. [2]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]