Sovjetske deportacije iz Besarabije i Sjeverne Bukovine
 | Neutralnost ovog članka ili dijela članka je osporena. Molimo da prije uređivanja članka sporne dijelove razmatrate na stranici za razgovor. |
Sovjetske deportacije iz Besarabije i Sjeverne Bukovine odigrale su se između 1940. i 1951. te su bile dio šire političke represije i sovjetskog raseljavanja Josifa Staljina. Deportirani su uglavnom odvoženi u "posebne nastambe" (спецпоселения). Deportacije su otpočele nakon sovjetske aneksije Besarabije i Sjeverne Bukovine, koja se odigrala u VI 1940.
1941.[uredi | uredi kod]
Nakon što se rumunjska vlada usuglasila sa sovjetskim ultimatumom o povlačenju iz Besrabije i sjeverne Bukovine, te regije su uključene SSSR-u, od kojih je većina pripala Moldavskoj SSR, dok su ostali pridodani Ukrajinskoj SSR. 12.-13.6. 1941., 29.839 pripadnika familija "kontrarevolucionera i nacionalista" iz Moldavske SSR, te iz oblasti Černivca i Izmajila Ukrajinske SSR je deportirano u Kazahstan, Republiku Komi, Krasnojarski kraj te oblasti Omska i Novosibirska. Među njima je bila i Eufrozinija Kersnovskaja. Gruzijski oficir NKVD-a Sergo Gogdildže, vjerni sluga Lavrentija Berije, je bio zadužen za deportacije.
1942.[uredi | uredi kod]
22.6. 1941., Treći Reich je zajedno sa nekoliko drugih zemalja, među kojima je bila u Rumunjska, napao SSSR u operaciji Barbarossa. Nakon tog sukoba, odigrale su se daljnje masovne deportacije u unutrašnjost SSSR-a. Do aprila 1942., Rumunji i drugi narodi iz te regije su deportirani u Krim i sjeverni Kavkaz. U junu su deportirani u Krasnodarski kraj i Rostovsku oblast.
1949.[uredi | uredi kod]
6.4. 1949., politički biro Centralnog komiteta izdao je odluku br. 1290-467cc, koja je zatražila da se 11.280 familija deportira iz Moldavije jer su kulaci ili su bili kolaboratori sa "njemačkim fašističkim okupatorima" tijekom drugog svjetskog rata. Na kraju je 11.239 familija, odnosno 35.050 osoba uhapšeno i deportirano 6.7. 1949., iako su neki uspjeli pobjeći ili postali iznimka zbog potpori kolektivizaciji ili sovjetskog ratnog truda.[1]
1951.[uredi | uredi kod]
19.2. 1951., Viktor Abakumov je Staljinu predao tajnu obavijest u kojoj je planirao deportaciju Jehovinih svjedoka iz Ukrajine, Bjelorusije, Estonije, Latvije, Litvanije i Moldove, te 1.675 lica (670 familija) koje je predložio za istu.[2] 3.3., sovjetsko Vijeće Ministara je izdalo dekret, kojeg je slijedila naredba Ministarstva državne bezbednosti. 24.3., Vijeće Ministara Moldavske SSR je izdalo dekret o pljenidbi i prodaji imovine deportiranih osoba. Operacija Sjever otpočela je 1.4. 1951. u 4:00 ujutro, te su uhićenja nastavljena sve do 2.4. Deportirani su svrstani u kategoriju "posebni doseljenici".[3] Sveukupno je iz Moldavske SSR raseljeno 723 familija (2.617 lica) u noći sa 31.3. na 1.4., pripadnika neprotestantskih sekti, uglavnom Jehovinih svjedoka, jer su svrstani u kategoriju religioznih elemenata koji su "potencijalna pretnja za komunistički režim".[4][5]
Prisilni rad[uredi | uredi kod]
Tokom 1940. i 1941., 53.356 lica iz Besarabije i sjeverne Bukovine je mobilizovano radi prisilnog rada po raznim područjima SSSR-a, od kojih je većina živjela i radila u lošim uslovima.[6]
Historičar Igor Cașu navodi da su Rumunji činili oko 50% svih deportiranih osoba, dok su ostali bili Jevreji, Rusi, Ukrajinci, Bugari i Romi. R. J. Rummel je procjenio da je između 1940. i 1941., 200.000 do 300.000 Rumunja Besarabije prograno, natjerano u prisilni rad ili deportirano sa cjelokupnom porodicom, od kojih je između 18.000 i 57.000 ubijeno.[7] Charles King pak navodi 90.000 žrtava deportacije.[8]
-
Rumunjska obitelj izbjeglica iz -
Vagoni puni raseljenih Rumunja -
Rumunske izbjeglice iz Besarabije i Bukovine -
Rumunske izbjeglice iz Besarabije i Bukovine
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ Caşu (2010), str. 49
- ↑ "Recalling Operation North" Arhivirano 2011-05-19 na Wayback Machine-u, Vitali Kamyshev, "Русская мысль", Париж, N 4363, 26 April 2001 (ru)
- ↑ Валерий Пасат ."Трудные страницы истории Молдовы (1940-1950)". Москва: Изд. Terra, 1994 (ru)
- ↑ Tismăneanu (2007), str. 754
- ↑ Elena Şişcanu, Basarabia sub ergimul bolşevic (1940-1952), Bucureşti, Ed. Semne, 1998, p.111 (ro)
- ↑ Caşu (2010), str. 43
- ↑ R. J. Rummel, Table 6.A. 5,104,000 victims during the pre-World War II period: sources, calculations and estimates, Freedom, Democracy, Peace; Power, Democide, and War, University of Hawaii.
- ↑ King (2000), str. 91-95
- Knjige
- Caşu, Igor (2010). „Stalinist Terror in Soviet Moldavia”. u: McDermott, Kevin; Stibbe, Matthew. Stalinist Terror in Eastern Europe. Manchester University Press. ISBN 9780719077760.
- King, Charles (2000). The Moldovans: Romania, Russia, and the Politics of Culture. Hoover Press. ISBN 9780817997922.
- Tismăneanu, Vladimir (2007) (rumunjski). Comisia Prezidenţială pentru Analiza Dictaturii Comuniste din România: Raport Final. Humanitas. ISBN 978-973-50-1836-8.