Skijanje na vodi

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Skijanje na vodi
Skijaš na vodi
Skijaš na vodi

Skijanje na vodi je načelno isto kao i skijanje po snijegu, najveća razlika je u tom što skijaša vuče gliser, sa kojim je on spojen užetom kog drži za prečku na njenom kraju.

Skijaš na vodi kliže ukoliko ga gliser koji ga vuče juri najmanje 24 Km/h.[1]

Historija[uredi - уреди | uredi izvor]

Skijanje na vodi je novi oblik sporta i rekreacije čije se rađanje vezuje uz razvoj benzinskih motora koji su omogućili glisere. Pionir skijanja na vodi bio je Amerikanac Ralph Samuelson, koji se prvi upustio u to 1922. na jezeru Pepin u Minesoti.

Njegov sunarodnjak Fred Waller iz Long Islanda patentirao je 1925. prve za vodu skijama.[1]

Prvo uduženje skijaša na vodi osnovano je u Sjedinjenim Američkim Država 1939. sa sjedištem u Winter Havenu na Floridi. Svjetsko udruženje (World Water Ski Union - WWSU) osnovano je 1946., ono je mjerodavno za ratificiranje svjetskih rekorda.[1]

Karakteristike[uredi - уреди | uredi izvor]

Skije za vodu se poput onih za snijeg, izrađuju se od drva, plastičnih masa, aluminija i drugih materijala. One tipične - opće namjene, su najčešće duge oko 1,7 m, široke do 15 cm, ali ukoliko je skijaš teži mogu biti i veće. Svaka skija ima stabilizirajući peraju na dnu pored pete. Utor za uvlačenje stopala napravljen je od gume, da u slučaju pada, skijaš prođe bez ozljeda.[1]

Za akrobatsko skijanje i izvođenje figura, koriste se kraće skije bez peraja, koje omogućuju skijašu da se tokom vožnje potpuno okrenu. Kod natjecanja akrobatski skijaši voze jedamput sa obje, a drugi put sa monoskijom, ali i po mirnoj i valovitoj vodi, odnosno po gliserovoj brazdi. Natjecatelji voze dvije vožnje, u toku kojih izlaze pred suce i u roku od 20 sekundi moraju pokazati što mogu izvesti.[1]

Natjecanja u skijanju na vodi uključuju i skokove, koje skijašima omogućuju rampe duge 7,3 m, visoke i do 1,8 m. Suci ocjenjuju stil, a mjeri se i udaljenost. Ukoliko juri 56 Km/h i skače preko 1,8 m visoke rampe, može doskočiti i do 48,7 m.[1]

Natjecanja u slalomu održavaju se po vodenim stazama označenim plutačama, između kojih skijaš mora vijugajući proći u što kraćem roku, tako da jure i do 55 Km/h. Za ova natjecanja brojni skijaši koriste samo jednu skiju suženu na kraju, sa velikim metalnom perajom i utorima za oba stopala, ali ima i onih koji koriste obje skije opremljene većim metalnim perajama, kako bi mogli oštro skretati. Slalom od natjecatelja zahtijeva preciznost procjene kad što poduzeti i vještinu kod prelaska valova.[1]

Od 1960-ih postalo je popularno i skijanje kombinirano sa letenjem uz pomoć zmajeva i padobrana, ispočetka iz kao čista rekreacija a kasnije i kao natjecateljski sport. Uz dobar vjetar, skijaš se može izdignuti iz vode i letjeti po zraku iza glisera, i ponekad se uspeti na visinu do 30 m iznad vode. Spušta se tako da brod smanji brzinu, pa se skijaš nježno spusti do površine vode.[1]

Uz to razvio se kao ekstremni sport i oblik skijanja - bez ikakvih skija, kao i skijanje na tanjurima promjera oko 1 metra, a ima i onih koji skijaju sa izuzetno kratkim skijama, koje zovu skije - cipele.[1]

Skijanje na vodi kao oblik rekreacije i zabave izuzetno je popularno u Evropi i Sjedinjenim Američkim Država, tako da samo u Americi postoji više od 600 udruženja i klubova. Procjenjuje se da se krajem 1990-ih više od 15 milijuna Amerikanaca bavilo tim sportom, a vjeojatno i isto toliko Evropljana.[1]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 1,8 1,9 "Waterskiing" (engleski). Encyclopædia Britannica. http://www.britannica.com/sports/waterskiing. pristupljeno 01. 02. 2016. 

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]