Sergij Žadan
| Serhij Viktorovyč Žadan (uk)Сергій Вікторович Жадан | |
|---|---|
 | |
| Biografske informacije | |
| Rođenje | 23. 8. 1974. Starobiljsk, Luhanska oblast, |
| Nacionalnost | Ukrajinac |
| Obrazovanje | |
| Zanimanje | književnik |
| Opus | |
| Jezik | ukrajinski |
| Znamenita djela | |
Serhij Žadan (Starobiljsk, 23. kolovoza 1974.), ukrajinski pjesnik, romanopisac, esejist i prevoditelj.
Rođen je 1974. u Starobiljsku u istočnoj Ukrajini i diplomirao je na Harkovskom narodnom pedagoškom sveučilištu 1996. godine sa diplomskim radom o djelu Michajla Semenka i ukrajinskih futurističkih pisaca 1920-ih. Od ranih studentskih godina je politički angažiran za ukrajinsko osamostaljenje, što je nastavio kroz kroz razne političke krize u Ukrajini. Godine 1992. bio je jedan od organizatora harkovske neofuturističke književne skupine Crvena kola (Червона Фіра)[1]. Nakon diplomiranja proveo tri godine kao istraživač u filologiji i predavao ukrajinsku i svjetsku književnost od 2000. do 2004.
Od 2004. radi kao slobodni pisac.
Sudjelovao je u prosvjedima Narančaste revolucije (2004) protiv korupcije i zastrašivanja birača u drugom krugu predsjedničkih izbora, obnašajući dužnost voditelja šatorskog naselja u Harkivu. Prosvjedi su doveli do opoziva koji je naredio ukrajinski Vrhovni sud. Više puta je izrazio simpatije prema anarhistima i "lijevi" koncepti se ponavljaju u mnogim njegovim djelima. Prosvjedi su doveli do opoziva koji je naredio ukrajinski Vrhovni sud. Više puta je izrazio simpatije prema anarhistima te razni ljevičarski koncepti se ponavljaju u mnogim njegovim djelima.
Preveo je niz poezija sa raznih jezika[α 1] takvih pjesnika kao što su P. Celan i C. Bukowski. Njegovi radovi su prevedeni isto na mnogim jezicima[α 2]. Danas živi i radi u Harkivu.
U ožujku 2008., ruski prijevod njegovog romana »Anarhija u UKR« stigla je do priznanja National Bestseller Prize i postala kandidat za Knjigu godine na Međunarodnoj izložbi knjiga u Moskvi. Njegov roman »Himna demokratske mladeži« je prilagođen za pozornicu, a izvodi se u Nacionalnom akademskom dramskom kazalištu »Ivan Franko« u Kijivu.
Godine 2013. bio je član koordinacijskog odbora Euromaidan Kharkiv, u sklopu prosvjeda diljem zemlje i nasilnih sukoba s policijom. Žadan je 2014. napadnut ispred upravne zgrade u Harkivu. Od iste 2014. godine bio je u brojnim posjetima na prvoj liniji istočnog Donbasa upletenog u oružani sukob s ruskim separatistima. U veljači 2017. suosnivač je dobrotvorne zaklade Serhij Žadan za pružanje humanitarne pomoći gradovima na prvoj crti bojišnice.
- General Juda (Генерал Юда), 1995.
- Pepsi (Пепсі), (1998).
- Balade iz rata i obnove (Балади про війну і відбудову), 2000.
- Povijest kulture na početku stoljeća (Історія культури початку століття), (2003)
- Maradona (Марадона), 2007.
- Etiopija (Ефіопія), 2009.
- Lili Marlene (Лілі Марлен), 2009.
- Big Mac (Біґ Мак), zbirka kratkih priča, 2003.
- Depeche Mode (Депеш Мод), 2004.
- Anarhija u UKR, 2005.
- Himna demokratske mladeži (Гімн демократичної молоді), 2006.
- Vorošylovhrad (Ворошиловград), 2010.
- Stanislav +2 (Станіслав +2), 2001.
- "Ch" vrijeme - stihovi o Čečeniji, a ne samo (Время `Ч` Стихи о Чечне и не только.), 2001.
- Mi umrijeti nećemo u Parizu (Ми помрем не в Парижі), 2002.
- Povijest kulture (История культуры), 2004.
- NeIzvjesna Ukrajina (НеИзвестная Украина), 2005.
- Žadanova djela (ukr.)
- Žadanov blog, Korrespondent, (ukr.) Arhivirano 23 July 2012[nepoklapanje datuma] na Wayback Machine-u
