Rimska Republika (1849)
|
Rimska Republika bila je kratkotrajna država u Centralnoj Italiji na teritoriju Papinske Države koja je egzistirala samo pet mjeseci 1849. godine.
Papinska Država je krajem 1840-ih bila ozloglašena zbog korupcije, zaostale ekonomije, ogromne visoko ispolitizirane policije i političkog aparata otvorenog samo za pripadnike katoličkog klera. Kako su u to vrijeme liberalne ideje preplavile Evropu, postala je srednjovjekovni anakronizam.[1]
Događaji koji su doveli do njenog sloma počeli su 15. novembra 1848. kad je ubijen Pellegrino Rossi, bliski prijatelj pape Pija IX i ministar pravde u njegovoj vladi. Sljedećeg dana izbile su velike demonstracije, u kojima su demostranti tražili demokratsku vladu, socijalne reforme i objavu rata Austrijskom Carstvu kako bi se oslobodile sve zemlje koje su kulturološki i etnički talijanske.
Papa Pio IX je pobjegao iz Rima u noći 24. novembra, prerušen u običnog svećenika, u 120 km udaljenu Gaetu[1] u Kraljevini dviju Sicilija. Odatle je prijetio da će ustanike ekskomunicirati, ali se oni na to nisu obazirali već su nastavili sa održavanjem slobodnih izbora za novu ustavotvornu skupštinu.[1] Jedan od ustanika bio je bivši svećenik Abbe Arduini, koji je na političkom sastanku izjavio da je svjetovna vlast pape historijska laž, politički neprovediva stvar, a vjerski nemoralna. To je bio poziv na razdvajanje crkve i države na mjestu u kojem je vijekovima to značilo jedno te isto.[1]
Sedmicu kasnije novoizabrana skupština službeno je proglasila teritorij pod njenom jurisdikcijom novom Rimskom Republikom.[1] Po uzoru na antički Rim, oni su također za svoje rukovodstvo odabrali davno zaboravljeni trijumvirat. U njemu je glavnu riječ imao Giuseppe Mazzini koji se vratio u Italiju 1849. i nakon kratkog boravka u Toskani došao u Rim, nakon što su revolucionari istjerali papu i proglasili republiku. To se poklapalo sa njegovim mladalačkim idejama da nakon imperijalnog i papinskog Rima, mora doći do trećeg narodnog Rima. Dočekan je kao veliki patriot pa je izabran za trijumvira Republike.[2]
Trijumvirat je odmah objavio da se papa može vratiti, ali samo kao poglavar Katoličke crkve i ništa više. Također je smanjio poreze, ukinuo smrtnu kaznu, objavio slobodu štampe i započeo reformu zatvorskog sistema koji je trebao postati humaniji.[1] S druge strane, taj isti trijumvirat počeo je štampati puno papirnog novca kako bi mogao platiti povećane troškove za javne radove i programe nezaposlenosti.[1]
Papa Pio IX je iz svog novog sjedišta Gaete gotovo svakodnevno sijao otrovne strelice na Republiku i potajno radio na tom da je slomi. Uz pomoć prijatelja uspio je nagovoriti predsjednika Druge Francuske Republike (budućeg cara) Napoleona III da pošalje vojsku u Italiju, istjera ustanike i restaurira Papinsku Državu.[1] Iako je na čelu odbrane bio dokazani patriot Giuseppe Garibaldi, to nije bilo dovoljno da spriječi Francuze da zauzmu Rim 3. jula 1849. godine.[1]
Papa Pio IX vratio se u Rim tek nakon devet mjeseci, što je republika propala, a grad okupirali Francuzi. Pontifikat pape Pija IX koji je započeo 1846. na taj način se toliko odužio da je postao najduži u historiji papinstva, naime trajao je više od 31 godinu do njegove smrti 1878. godine. Rimska Republika, koju su njegovi saveznici slomili, bila je samo treptaj u njegovom dugom pontifikatu.[1]
- ↑ 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 Lawrence W. Reed. „The Roman Republic of 1849: Lessons from a Five-Month Country” (engleski). FEE (Foundation for Economic Education). Pristupljeno 11. 3. 2020.
- ↑ „Giuseppe Mazzini, Italian revolutionary” (engleski). Encyclopaedia Britannica. Pristupljeno 11. 3. 2020.