Rex Tillerson

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Reks Tilerson
Rex Tillerson

Mandat(i)
69. Državni sekretar SAD
Funkciju obavlja od 1. februara 2017.
Predsednik Donald Tramp
Prethodnik Džon Keri
Biografija
Politička partija Republikanska stranka
Supružnik Renda Sent Kler
Diploma sa UT(BS, 1975)
Profesija biznismen, političar

Reks Tilerson je američki biznismen, inžinjer, bivši izvršni direktor (CEO) američke naftne kompanije Ekson mobil i bivši Državni sekretar SAD u administraciji Donalda Trampa. Tilerson je poznat po prijateljskim vezama sa ruskim predsednikom, Vladimirom Putinom i dobitnik je najvišeg ruskog odlikovanja koje se dodeljuje stranim državljanima.[1] Član je Republikanske partije.

Tilerson se nalazi na 24. mestu na Forbsovoj listi najmoćnijih ljudi sveta.[2] Takođe se nalazi na listi najbolje plaćenih direktora na svetu, sa godišnjom platom od 24.3 miliona dolara u 2016.[3]

Tilersonovo bogatstvo procenjeno je na 245 miliona dolara.

Mladost i obrazovanje[uredi | uredi kod]

Tilerson je rođen 23. marta 1953. u Vičita Folsu, u Američkoj državi Teksas. Dugogodišnji je član Američkih izviđača. Svoju karijeru otpočeo je kao inžinjer. Diplomirao je građevinarstvo na Univerzitetu u Teksasu u Ostinu 1975. godine. Zaposlio se u Ekson mobilu iste godine, a 1989. postao je glavni menadžer proizvodnog ogranka Ekson mobila u SAD.

Poslovna karijera[uredi | uredi kod]

Ekson[uredi | uredi kod]

Tilerson je imenovan za direktora Exxon Yemen Inc. i Esso Exploration and Production Khorat Inc. 1995. godine. Tri godine kasnije, 1998. postao je potpredsednik Exxon Ventures (CIS) i predsednik Ekson Naftagas-a, ruskog ogranka kompanije Ekson zaduženog za upravljanje imovinom kompanije u Rusiji i Kaspijskom moru.[4]

Nakon spajanja Eksona i Mobila, 1999. imenovan je za izvršnog potpredsednika ExxonMobil Development kompanije, a 2004. postaje predsednik i direktor Ekson mobila. Predsednik i izvršni direktor - CEO (eng. Chief Executive Officer) Ekson mobila postaje 1. januara 2006. godine.

Tilerson je ostao na obema funkcijama i nakon 2008. godine, uprkos predlogu rezolucije porodice Rokfeler kojom je predloženo da se razdvoje funkcije predsednika i izvršnog direktora kompanije. Porodica Rokfeler nastojala je da Ekson poveća svoja ulaganja u alternativne izvore energije.

Ekson je 2009. preuzeo XTO Energy, Američku kompaniju koja se bavi proizvodnjom nafte i gasa.[5]

Saradnja sa Rusijom[uredi | uredi kod]

Tilerson ima bliske kontakte sa ruskim predsednikom, Vladimirom Putinom. Tilerson je predstavljao Ekson mobil u Rusiji tokom mandata Borisa Jeljcina kao premijera. Džon Hejmr, predsednik američke ogranizacije Centar za Strateške i Međunarodne Studije (eng. Center for Strategic and International Studies), naveo je da je "Tilerson proveo više vremena sa Vladimirom Putinom nego ijedan drugi Amerikanac, osim Henrija Kisindžera.[6]

Tilerson je prijatelj Igora Sečina, izvršnog direktora kompanije Rosnjeft i Putinovog bliskog saradnika. Sa Tilersonom na čelu, Ekson je 2011. potpisao sporazum sa Rusijom, kojim je Eksonu i Rosnjeftu omogućeno istraživanje na Arktiku.[7]

Ekson je počeo sa bušenjem u Karskom moru na leto 2014., ali sporazum je ugrožen nakon uvođenja zapadnih sankcija Rusiji u septembru iste godine, nakon izbijanja Ukrajinske krize. Uprkos tome, Eksonu je omogućeno da nastavi istraživanja do oktobra, a kao rezultat, otkriveno je veliko naftno polje od oko 750 miliona barela nafte.

Tilersonu je 2013. dodeljeno najviše rusko odlikovanje dostupno strancima, Orden prijateljstva (rus. Órden Drúžbы) zbog njegovih zasluga u razvijanju saradnje u energetskom sektoru.

U decembru 2015. otkriveni su dokumenti koji pokazuju da je Tilerson bio direktor zajedničke Rusko-američke naftne kompanije koja je registrovana na Bahamima.[8] Nakon što je postao direktor Eksona 2006. Tilerson je napustio svoju funkciju u ovoj kompaniji.

Veze sa Kurdistanom[uredi | uredi kod]

U ime Ekson mobila, Tilerson je 2011. poptisao sporazum o razvitku naftnih bušotina u Južnom Kurdistanu, autonomnoj oblasti u sklopu Iraka.

Ostale poslovne veze[uredi | uredi kod]

Tilerson je član odbora Centra za strateške i međunarodne studije, američkog istraživačkog instituta koji se bavi međunarodnim odnosima. Takođe je član američkog naftnog instituta (eng. American Petroleum Institute). Dugogodšnji je volonter američkog udruženja izviđača, a od 2010. do 2012. bio je predsednik ovog udruženja.

Politički angažman[uredi | uredi kod]

Stavovi prema sankcijama[uredi | uredi kod]

Tilerson se protivi politici uvođenja sankcija protiv drugih zemalja.

Ne podržavamo sankcije, zato što ih ne smatramo delotvornim, osim ako su veoma dobro i obimno primenjene, a to je vrlo teško postići.

Klimatske promene[uredi | uredi kod]

Tilerson je 2010. izjavio da iako priznaje da ljudi utiču na promenu klime putem emisije štetnih gasova u atmosferu, nije jasno do koje mere ni kako pristupiti tome. Tilerson je rekao da će "Svet morati da nastavi da koristi fosilna goriva, sviđalo se to nekome ili ne."[9]

Državni sekretar SAD[uredi | uredi kod]

Novoizabrani američki predsednik, Donald Tramp, 13. decembra 2016. objavio je na Tviteru svoju odluku da nominuje Tilersona za novog Državnog sekretara SAD. U obrazloženju Trampovog tranzicionog tima navedeno je: "Njegova istrajnost, široko iskustvo i duboko razumevanje geopolitike čine ga odličnim izborom za državnog sekretara". Kao i da će njegov izbor "Pomoći da se obrnu godine pogrešno vođene spoljne politike i dela koja su oslabila bezbednost Amerike i njen položaj u svetu".

Uoči Tilersonovog imenovanja za budućeg Državnog sekretara, portparol Kremlja, Dmitrij Peskov naveo je da je Tilerson "veliki profesionalac" koga lično poznaje predsednik Rusije Vladimir Putin.

"Tilerson se više puta sastao sa Putinom", rekao je Peskov i dodao da se Kremlj nada da će novi državni sekretar pokazati profesionalnost i konstruktivan stav.[1]

Mnogi zapadni mediji protumačili su Tilersonov izbor kao jasan znak Trampove buduće politike prema Rusiji.

Američki senat potvrdio je Tilersonov izbor za državnog sekretara 1. februara 2017., čime je on i zvanično stupio na dužnost.[10]

Tilerson je od stupanja na dužnost stekao reputaciju jednog od retkih "golubova" u Trampovoj administraciji, pre svega u otvorenom zalaganju za miroljubovo rešavanje problema kao što su rat u Siriji, održavanje postignutog nuklearnog sporazuma sa Iranom, ali i nastojanje da se spor sa Severnom Korejom reši pregovorima. U tome je često protivrečio Trampovim zvaničnim i nezvaničnim izjavama, uključujući one na Tviteru. Od jeseni 2017. je bio predmetom čestih spekulacija da se zbog neslaganja Trampom ili nezadovoljstva načinom i atmosferom rada njegove administracija sprema dati ostavku, odnosno da ga Tramp namerava smeniti. Početkom marta 2018. je BBC objavio kako su vašingtonski lobisti Ujedinjenih Arapskih Emirata nastojali Trampa nagovoriti da smeni Tilersona, nezadovoljni Tilersonovim odbijanjem da otvoreni podrži UAE, Saudijsku Arabiju, Egipat i sa njima savezničke arapske zemlje u sporu sa Katarom. Nekoliko dana nakon što je Tramp najavio samit sa severnokorejskim vođom Kim Džong-unom, a o čemu Tilerson pre objave o tome navodno nije znao ništa, Tilerson je 14. marta 2018. smenjen.

Vidi još[uredi | uredi kod]

Reference[uredi | uredi kod]

  1. 1,0 1,1 Reks Tilerson novi državni sekretar SAD RTS, 13. 12. 2016. Pristupljeno 27. 12. 2016.
  2. The World's Most Powerful People Forbs, Pristupljeno 27. 12. 2016.
  3. If Rex Tillerson goes from running Exxon Mobil to running the State Department, he'll take a big pay cut SNN, 13. 12. 2016. Pristupljeno 27. 12. 2016.
  4. Rex W. Tillerson Chairman and Chief Executive Officer Arhivirano 2016-12-26 na Wayback Machine-u Ekson Mobil, zvaničan vebsajt. Pristupljeno 26. 12. 2016.
  5. King Rex Tillerson’s Legacy Rides on XTO Deal Vol Strit Žurnal, 14. 12. 2009. Pristupljeno 27. 12. 2016.
  6. Rex Tillerson, a Candidate for Secretary of State, Has Ties to Vladimir Putin Vol Strit Žurnal, 6. 12. 2016. Pristupljeno 27. 12. 2016.
  7. Vladimir Putin plays for high stakes in the oil game Telegraf, 31. 8. 2011. Pristupeljeno 27. 12. 2016.
  8. Leak reveals Rex Tillerson was director of Bahamas-based US-Russian oil firm Gardijan. Pristupljeno 27. 12. 2016.
  9. IS EXXON WAITING FOR THE PARIS CLIMATE AGREEMENT TO FAIL? Njuzvik, 26. 5. 2016. Pristupljeno 27. 12. 2016.
  10. Trump cabinet: Rex Tillerson confirmed as top US diplomat BBS, 1. februar 2017.

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]