Puente Alto
Puente Alto
| |
|---|---|
| Koordinate: 33°37′S 70°35′W / 33.617°S 70.583°W | |
| Država | |
| Regija | Metropolitanska regija Santiaga |
| Provincija | Cordillera |
| Vlast | |
| - Alcalde | Germán Codina |
| Površina | |
| - Urbano područje | 75.9 km²[1] |
| - Područje utjecaja | 88 km²[2] |
| Visina | 700[1] |
| Stanovništvo (2017.) | |
| - Urbano područje | 568,094[1] |
| - Urbana gustoća | 7,487 stan. / km²[1] |
| - Područje utjecaja | 586.509[2] |
| Vremenska zona | UTC-4 (UTC-3) |
| Pozivni broj | 56 + 2 |
| Karta | |
Pozicija Puente Alta u Čileu | |
Puente Alto (Visoki most prevedeno sa španjolskog) je grad od 568,094[1] i općina od 586.509 stanovnika na sjeveru Čilea u Metropolitanskoj regiji Santiago.[2]
On je i administrativni centar Provincije Cordillera.[2]
Puente Alto se prostire na jugoistočnom rubu metropolitanskog Santiaga de Chile, udaljen dvadesetak km od njegovog strogog centra, sa kojim je povezan brojnim cestama, autoputom i metro linijom 4. Južnom granicom grada protiče Rijeka Maipo, a na istočnoj se uzdižu planine Anda.

On je danas zapravo samo predgrađe Santiaga, -konurbacije od 7,250,000 stanovnika.[3]
Puente Alto je krajem 19. vijeka, povezan željeznicom sa Santiagom, tad je izrastao u industrijsko predgrađe. Ime je dobio izgleda po nekadašnjem mostu od cigle, koji je premošćivao kanal Eyzaguirre.[4]
Na bazi Zakona o autonomiji komuna iz 1891., proglašen je općinom 1892.[2][4]
Na zahtjev stanovnika, vlada mu je 1898. dodjelila status grada. Nakon otvaranja velike tvornice tekstila Victoria - 1894. i tvornice papira i kartona 1920., naglo mu je porastao broj stanovnika. Tokom druge polovice 20. vijeka spojio se sa Santiagom.[4]
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 „Chile: Región Metropolitana de Santiago” (engleski). City population. Pristupljeno 1.12.2020.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 „Comuna Puente Alto” (španjolski). EcuRed. Pristupljeno 1.12.2020.
- ↑ „Major Agglomerations of the World” (engleski). City population. Pristupljeno 1.12.2020.
- ↑ 4,0 4,1 4,2 „Puente Alto (1892-1960)” (španjolski). Memoria Chilena. Pristupljeno 1.12.2020.
