Prvi francusko-dahomejski rat

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Prvi francusko-dahomejski rat
Segment "Utrke za Afriku"
Dahomey amazon2.jpg
Dahomejske Amazonke su imale značajnu ulogu u ovom ratu
Datum 21. veljače4. listopada 1890.
Lokacija Kraljevstvo Dahomej (Cotonou, Atchoupa)
Ishod Pobjeda Francuske
Sukobljene strane
Dahomej Francuska Francuska
Kraljevstvo Hogbonu (podrška)
Komandanti i vođe
Béhanzin Francuska Sébastien Terrillon
Toffa I. od Hogbonua
Snage
8,000+ vojnika Francuska 709–759
500 vojnika Hogbonua
Žrtve i gubici
1,000–2,000 mrtvih 16 mrtvih, 83 ranjena

Prvi francusko-dahomejski rat ili, kako ga navode u francuskoj historiografiji, Prvi dahomejski rat (francuski: Première Guerre du Dahomey) bio je kratkotrajni oružani sukob između Francuske i Kraljevstva Dahomej, koji se odvio tokom 1890. godine. Rat je bio dio šire kolonijalne ekspanzije Europljana u Africi, koja je znana kao "Utrka za Afriku", a bio je samo uvod u potpunu francusku kolonizaciju Dahomeja, koja je uslijedila četiri godine kasnije.

Francuska i Dahomej su, od potpisivanja sporazuma o prijateljstvu iz 1851. godine, imali dobre vanjskopolitičke odnose; Francuzi su mogli trgovati na teritoriju Dahomeja i slati misionare, dok je Dahomej zadržao svoju nezavisnost i povećavao svoju moć.[1] Međutim, problemi su se javljali kada su u pitanju bila vazlna kraljevstva Dahomeja - Hogbonu[2] i Cotonou. Naime, status Hogbonua kao vazalne države nije bio pretjerano sporan, međutim Francuzi su vjerovali kako oni imaju pravo na Cotonou, temeljem sporazuma što ga je ranije potpisao predstavnik Dahomeja u Whydi, što je Dahomej opetovano ignorirao.[2] Međutim, iako nije bilo sporno da Hogbonu (današnji Porto-Novo) jest vazalna država Dahomeja, tamošnji vladar Toffa I., koji je na vlast došao 1874. godine, otvoreno je surađivao s Francuzima te je, kada je Dahomej pokrenuo vojni pohod na njegovu državu s ciljem aneksije, prihvatio francusku zaštitu. I dok Francuzi nisu aktivno reagirali na napade na Hogbonu, kada se dahomejski napad proširio na obližnje selo na rijeci Ouémé, čiji je poglavica uživao francusku zaštitu, sukob je eskalirao; poglavica je prije pogubljenja rekao da će ga francuska trobojnica zaštititi, na što je dahomejski zapovjednik naredio jednoj Amazonki da mu odrubi glavu i omota ju u zastavu.[3] U ožujku 1889., Francuska je, sada već izrazito nepovjerljiva prema Dahomeju, poslala izaslanstvo u Abomey tražeći pravo na Cotonou,[2] što je prijestolonasljednik i kasniji kralj Béhanzin odbio, time dodatno pogoršavajući ionako nategnute odnose.[2]

Francuzi su na ovakav rasplet događaja reagirali tako što su organizirali omanju vojsku u Cotonouu, koja je 21. veljače 1890. godine pohapsila sve dahomejske dužnosnike u gradu i krenula ga utvrđivati.[3] Uz to je došlo i do sukoba s lokalnim snagama reda.[4] Vijesti o uzurpaciji ubrzo su stigle do Abomeyja, odakle je kralj Béhanzin poslao vojsku da vrati grad pod dahomejsku kontrolu.

Dana 4. ožujka 1889. godine, oko pet sati ujutro (što je bio običaj fonske vojske),[4][5] Dahomej je, s nekoliko tisuća vojnika, pokrenuo napad na Cotonou, čime je započela bitka za grad. Iako su dahomejske trupe uspjele prodrijeti u grad, nakon nekoliko sati intenzivne borbe, Francuzi su izašli kao pobjednici te su se Foni morali povući.[4] Francuzi su izgubili nešto ljudi, međutim dahomejski su se gubici brojali u stotinama.[6] Nakon regrupiranja, Dahomej je poslao novu skupinu vojnika na jug, prema Porto-Novu.[6] Znajući za napad, Francuzi su poslali nekoliko stotina trupa na sjever kako bi presreli Fone,[6] a ovoga puta su imali podršku i oko 500 trupa kralja Toffe I.[6] Vojske su se susrele kod mjesta Atchoupa, gdje su Foni uspjeli prisiliti Francuze da se vrate u Porto-Novo.[7] Bio je to posljednji sukob u sklopu ovoga rata.

Nakon Atchoupe, Dahomej više nije napadao ni Porto-Novo, ni Cotonou, koji su efektno postali francuski posjedi. Dana 3. listopada 1890., Béhanzin je potpisao sporazum kojim je priznao francusku upravu u Porto-Novu, a morao je cedirati i Cotonou, iako je dobivao 20,000 franaka godišnje kao kompenzaciju.[7] Iako je Dahomej sačuvao svoju nezavisnost, Francuzi su odnijeli važnu pobjedu u ovom ratu, koja je Fonima zapravo otkrila njihove prave namjere; iako je sklopljen mirovni sporazum, obje su strane znale da je novi sukob neizbježan te su počele postepene pripreme za novi rat, koji će započeti dvije godine kasnije.[8]

Reference[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. Alpern, Stanley B: Amazons of Black Sparta: The Women Warriors of Dahomey, str. 191. New York University Press, 1998
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 Alpern, Stanley B: Amazons of Black Sparta: The Women Warriors of Dahomey, str. 192. New York University Press, 1998
  3. 3,0 3,1 Alpern, Stanley B: Amazons of Black Sparta: The Women Warriors of Dahomey, str. 193. New York University Press, 1998
  4. 4,0 4,1 4,2 Alpern, Stanley B: Amazons of Black Sparta: The Women Warriors of Dahomey, str. 194. New York University Press, 1998
  5. Alpern, Stanley B: Amazons of Black Sparta: The Women Warriors of Dahomey, str. 150. New York University Press, 1998
  6. 6,0 6,1 6,2 6,3 Alpern, Stanley B: Amazons of Black Sparta: The Women Warriors of Dahomey, str. 195. New York University Press, 1998
  7. 7,0 7,1 Alpern, Stanley B: Amazons of Black Sparta: The Women Warriors of Dahomey, str. 196. New York University Press, 1998
  8. Alpern, Stanley B: Amazons of Black Sparta: The Women Warriors of Dahomey, str. 197. New York University Press, 1998

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Édouard Edmond Aublet, La guerre au Dahomey 1888-1893, 1893-1894 : d'après les documents officiels, Berger-Levrault, Paris, 1894-1895
  • Stanley B. Alpern, Amazons of Black Sparta: The Women Warriors of Dahomey, New York University Press, 1998
  • Victor Nicolas, L'Expédition du Dahomey en 1890 : avec un aperçu géographique et historique, AUPELF, C.N.R.S., INLCO, Paris, 1976