Drugi francusko-dahomejski rat

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Drugi francusko-dahomejski rat
Segment "Utrke za Afriku"
Combat de Dogba-1892.jpg
Ilustracija bitke kod Dogbe iz 1892. godine, prvog velikog sukoba u Drugom dahomejskom ratu
Datum 4. srpnja 1892.15. siječnja 1894.
(formalna objava rata u travnju 1892.)
Lokacija Dahomej
Ishod Odlučujuća francuska pobjeda
Sukobljene strane
Francuska Francuska
Kraljevstvo Hogbonu (podrška)
Dahomej
Komandanti i vođe
Francuska Alfred-Amédée Dodds Béhanzin
Snage
Francuska 2,164 vojnika
Hogbonu: 2,600 dodatnih snaga
cca. 8,800 vojnika
1,200 Amazonki
Žrtve i gubici
85 mrtvih
440 ranjenih
205 umrlih od bolesti
2,000–4,000 mrtvih
3,000+ ranjenih

Drugi francusko-dahomejski rat, ili, kako ga navode u francuskim izvorima, Drugi dahomejski rat (francuski: Seconde Guerre du Dahomey) bio je vojni sukob između Francuske, koju je predvodio general Alfred-Amédée Dodds, i Kraljevstva Dahomej, kog je predvodio kralj Béhanzin, a koji se odvio između 1892. i 1894. godine. Bio je to drugi rat između Francuske i Dahomeja u kratkom vremenskom periodu, a kao i ranije, moćnija i bolje opremeljena francuska vojska izašla je kao pobjednik, što je dovelo do konačnog kraha dahomejske monarhije i uspostave francuskog protektorata, a kasnije i kolonije na tom području.

Pozadina i povod ratu[uredi - уреди | uredi izvor]

Godine 1890., Francuska i Dahomej su vodili kratkotrajni sukob oko teritorijalnih posjeda na teritoriju Dahomeja, posebice u dolini rijeke Ouémé.[1] Nakon dva teška poraza, dahomejska vojska povukla se u Abomey, a Francuskoj je nevoljko priznata kontrola nad Hogbonuom i Cotonouom.[2] Međutim, unatoč porazu, Dahomej je pod Béhanzinom ostao vrlo moćna sila na tom području te je ubrzo obnovio svoje trupe kako bi se mogao suprostaviti Francuzima.

Ilustracija dahomejskog napada na brodicu Topaze (1892.), što je bio direktan povod novom ratnom sukobu.

Po dovršenju tog procesa, dahomejske su trupe ponovo krenule napadati sela u dolini rijeke Ouémé,[3] koja su mahom bila pod francuskom protekcijom. Pariz je poslao svog kolonijalnog administratora, Victora Ballota, da istraži o čemu se radi;[4] dok je plovio rijekom na brodu Topaze, Ballot je 27. ožujka 1892. godine napadnut od strane dahomejskih trupa koje su čekale na tom području. Ballot je bio prisiljen pobjeći, a pet je ljudi ranjeno u postupku.[4] Francuski administratori su se hitno obratili Béhanzinu i zahtijevali ispriku, međutim dahomejski vladar je to odbio, nakon čega je Francuska, 4. srpnja 1892. godine, službeno objavila rat Dahomeju.[4]

Vojni sukobi[uredi - уреди | uredi izvor]

Francuzi su komandu nad svojim trupama povjerili uglednom pukovniku Alfred-Amédéeu Doddsu, koji je bio stacioniran u Senegalu.[4] Dodds je okupio nešto više od 2,100 vojnika, među kojima su bili i pripadnici Legije stranaca,[4] a koji su bili naoružani tada najnovijim Lebel puškama, koje će se pokazati odlučujućima u ratu;[5] Francuzima se pridružilo i 2,600 pomoćnih trupa iz Hogbonua, što ih je poslao Toffa I., tamošnji vladar.[6] Foni su, s druge strane, okupili vojsku od gotovo 9,000 vojnika te su uspjeli sakupiti između četiri i šest tisuća komada oružja, što su ih kupili od njemačkih trgovaca.[7]

Početni sukobi[uredi - уреди | uredi izvor]

Francuzi su 15. lipnja 1892. godine blokirali dahomejske pristupe obali, kako bi ih spriječili da kupuju dodatno oružje.[6] Prvi meci ispaljeni su 4. srpnja 1892. godine s francuskih ratnih brodica na dahomejska sela u donjem dijelu toka rijeke Ouémé.[6] Francuzi su bili dobro organizirani i ovoga su puta imali jasan cilj – osvojiti Abomey i potpuno pokoriti dahomejsku monarhiju. Dobrom taktikom i organizacijom, Francuzi su već sredinom kolovoza napravili prodor prema unutrašnjosti i krenuli prema glavnom gradu Dahomeja.[6]

Dana 14. rujna 1892. godine, francuske trupe su se okupile u selu Dogba, na granici Dahomeja i Hogbonua.[6] Pet dana kasnije, 19. rujna, oko 5:00 ujutro, dahomejske trupe napale su Francuze u Dogbi.[6] U onome što će postati prva bitka Drugog dahomejskog rata, Foni su se nakon tri do četiri sata za njih bezuspješne borbe povukli, ostavivši za sobom stotine mrtvih vojnika, dok su Francuzi izgubili samo petoricu.[8] Nakon ove pobjede, Francuzi su napredovali još 24 km u unutrašnjost, prije nego su odlučili skrenuti zapadno za Abomey.[5]

Foni su 4. listopada 1892. godine izveli novi, iznenadni napad na Francuze kod sela Poguessa;[5] trupama je ovoga puta zapovijedao kralj Béhanzin osobno.[5] U periodu od dva do tri sata, Foni su agresivno pokušali napasti Francuze, ali nisu imali nikakvih izgleda protiv njihovih bajoneta. Izgubivši oko 200 ljudi, Dahomejci su pobjegli s bojišta, ostavivši Francuze s 42 mrtva vojnika.[9]

Prodor prema Abomeyju[uredi - уреди | uredi izvor]

Mapa koja prikazuje rutu kojom su francuske trupe putovale do Abomeyja tokom 1892. godine.

Nakon pobjede kod Poguesse, Francuzi su nastavili svoj prodor prema Abomeyju; s druge strane, Foni su odlučili promijeniti svoju taktiku direktnih napada i sve su češće koristili gerilske tehnike kako bi osujetili Doddsov prodor, kopajući rupe i rovove.[9] Doddsu, koji je putem izgubio nekoliko svojih časnika zbog ozljeda, trebalo je otprilike mjesec dana da pređe posljednjih 50-ak kilometara do Abomeyja,[9] što je djelomično bila posljedica fonske gerile, ali koja ultimativno nije imala velikog utjecaja na borbe.

Važna, moguće i odlučujuća bitka u ratu dogodila se 6. listopada 1892. kod sela Adégon, tokom francuskog putovanja prema Abomeyju.[10] Dana 6. listopada 1892. godine, Foni su nanovo napali Francuze, ali su pritom praktički masakrirani; Francuzi su pobili čak 503 dahomejska vojnika, pri čemu su potpuno uništili slavne Dahomejske Amazonke, dok su oni, s druge strane, izgubili tek šest vojnika i imali 32 ozlijeđena.[10] Francuzi su ponovo iskoristili bajonete kako bi kontrirali Dahomejcima i tako odnijeli ključnu pobjedu.[10] Desetkovani i potpuno demoralizirani, Dahomejci su nakon katastrofe kod Adégona prvi puta shvatili da je rat izgubljen, zbog čega historičari ovu bitku često navode kao prekretnicu.[10]

Francuzi su se odlučili odmoriti i opskrbiti u Akpi, nekih 30-ak kilomatara od Abomeyja, nekolkiko dana nakon prethodne bitke. Dahomejci su tada započeli seriju svakodnevnih napada na naselje, koju historija pamti kao opsadu Akpe.[10] Iako nisu nanijeli Francuzima ozbiljne gubitke, Dahomejci su bili uporni i ustrajani u svojim napadima, a u jednom su im se trenutku pridružile i djelomično obnovljene Dahomejske Amazonke. Čekajući zapovjednika bataljona Audéouda da donese namirnice i opskrbi trupe, Francuzi su do 20. listopada bili prisiljeni ostati u Akbi. Prije nego su 25. listopada nastavili za Abomey, Dodds je primio Béhanzinovo izaslanstvo te im je poželio sreću; prva postaja u daljnjem prodoru bilo im je selo Kotopa.[11]

Bitka kod Cane – krah dahomejske monarhije[uredi - уреди | uredi izvor]

Dahomejci su tokom 26. i 27. listopada još pokušali, rovovskom i direktnom borbom, usporiti Francuze kod Kotope, ali bez imalo uspjeha.[11] Suočeni s francuskim bajonetama, Dahomejci, pa čak ni slavne Amazonke, nisu imali nikakvih izgleda.[11] Početkom studenog, točnije 2. studenog 1892. godine, Dahomejci su napali Francuze kod Cane, netom pred samim Abomeyjem, u onome što će postati posljednja bitka ovoga rata.[11] Predvođena Béhanzinom, dahomejska vojska brojila je ne više od 1,500 ljudi, među koje su spadale Amazonke, ali i robovi te bivši zatvorenici.[11] Béhanzin je 3. studenog naredio još jedan napad na Francuze, koji je glatko odbijen tako da su sve borbe obustavljene 4. studenog 1892. godine.[11] Bio je to posljednji vojni angažman Drugog dahomejskog rata i konačni vojni krah Béhanzinove monarhije.

Kraj rata[uredi - уреди | uredi izvor]

Ilustracija koja prikazuje ulazak pukovnika Doddsa i francusku trobojnice u Abomey, na samom kraju rata.

Svjestan svog položaja, Béhanzin je 5. studenog 1892. godine poslao mirovno izalsanstvo pred Francuze; Dodds je odbio mirovnu ponudu te je njegova vojska, nakon što su ušli u Canu sljedećega dana, nastavila prema Abomeyju.[12] Deset dana kasnije, 16. studenog, Béhanzin je, ne želeći se predati Francuzima, zapalio Abomey i pobjegao iz grada, prema sjeveru;[12] Doddsova vojska je 17. studenog 1892. godine ipak ušla u Abomey te na vrhu palače Singboji, koja je preživjela vatru i stoji još i danas, razvila francusku trobojnicu.[13]

Kralj se smjestio u Atcheribéu, nekih 50-ak kilometara od Abomeyja, odakle je pokušao obnoviti vojsku i ponovo napasti Francuze, ali bez uspjeha.[13] Francuzi su u međuvremenu imenovali njegova brata, Goutchilija, za privremenog vladara i tu je Béhanzin odustao od pokušaja obnove svoje monarhije.[13] Ipak, Francuzima se predao tek 15. siječnja 1894. godine, nakon čega je ekspresno protjeran na Martinik.[13] Tog je datuma formalno dokinuto Kraljevstvo Dahomej, zaključen je rat, a bivša afrička monarhija postala je francuski protektorat.

Reference[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. Alpern, str. 193.
  2. Alpern, str. 196.
  3. Alpern, str. 21.
  4. 4,0 4,1 4,2 4,3 4,4 Alpern, str. 198.
  5. 5,0 5,1 5,2 5,3 Alpern, str. 201.
  6. 6,0 6,1 6,2 6,3 6,4 6,5 Alpern, str. 199.
  7. Alpern, str. 197.
  8. Alpern, str. 200.
  9. 9,0 9,1 9,2 Alpern, str. 202.
  10. 10,0 10,1 10,2 10,3 10,4 Alpern, str. 203.
  11. 11,0 11,1 11,2 11,3 11,4 11,5 Alpern, str. 204.
  12. 12,0 12,1 Alpern, str. 205.
  13. 13,0 13,1 13,2 13,3 Alpern, str. 206.

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]