Priča o nemilosrdnom slugi

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Vitraž u Melburnu koji prikazuje priču o nemilosrnom slugi; levo je prvo praštanje duga a desno kažnjavanje sluge.

Priča o nemilosrdnom slugi (ili priča o nezahvalnom slugi) je jedna od Isusovih alegorijskih priča, koja naglašava važnost praštanja drugima.

Zabeležena je u kanonskom jevanđelju po Mateju (18:21-35).

Priča[uredi | uredi kod]

Uvod u priču je pitanje koje Petar postavlja Isusu: „Koliko puta ako mi sagreši brat moj da mu oprostim? Do sedam puta?“, na koje Isus odgovara: „Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam“, nakon čega daje parabolu:

Zato je carstvo nebesko slično kralju koji je hteo da se obračuna sa svojim slugama. A kada poče obračunavati, dovedoše mu jednoga koji je dugovao deset hiljada talanata. I kako nije imao da vrati, zapovedi gospodar da prodadu njega i njegovu ženu i decu i sve što je imao, i da se naplata izvrši. Tada sluga pade i klanjaše mu se govoreći: gospodaru, budi strpljiv prema meni i sve ću ti platiti. A gospodar se smilova na onoga slugu, otpusti ga i dug mu oprosti.

Ali onaj sluga iziđe, te nađe jednog od svojih drugova u službi koji mu je dugovao sto dinara, uhvati ga i stade ga daviti govoreći: vrati ako šta duguješ. Tada pade pred njega njegov drug i moljaše ga govoreći: imaj strpljenja prema meni i vratiću ti. Ali on ne htede, nego ode i baci ga u tamnicu dok ne plati dug. Videvši dakle njegovi drugovi šta se dogodilo, ožalostiše se jako, otidoše i obavestiše svoga gospodara o svemu što se dogodilo.

Tada ga pozva njegov gospodar i reče mu: zli slugo, oprostio sam ti sav onaj dug, jer si me molio; zar nije trebalo da se i ti smiluješ na svoga druga u službi kao što sam se ja na tebe smilovao? I razgnevi se njegov gospodar i predade ga mučiteljima dok mu ne plati sav dug. Tako će i otac moj nebeski učiniti vama, ako svaki ne oprosti od sveg srca bratu svome.

– Evanđelje po Mateju, 18:21-35 (prevod Emilijan Čarnić)

Istorijski okvir[uredi | uredi kod]

Isus za prvi dug daje cifru od „deset hiljada talanata“ a za drugi „sto dinara“, odnosno denarijusa. Jedan talanat iz ove priče je vredeo oko 6.000 denariusa, tako da je prvi dug 600.000 puta veći od drugog.[1]

Pritom, 10.000 (mirijada) je bio najveći grčki broj, a talanat najveća jedinica valute[1], tako da je 10.000 talanata bio najveći zamislivi dug (poređenja radi, zajednički godišnji danak Judeje, Samarije i Idumeje u to vreme je iznosio samo 600 talenata[2], a prosečna dnevnica je iznosila oko jedan denarij[2]).

Tumačenja[uredi | uredi kod]

Ova priča nosi više pouka, između ostalog da je božje oproštenje greha nezamislivo veliko (kao i 10.000 talenata), da ovo neizmerno milosrđe treba biti model za hrišćane da opraštaju drugima, da nemilosrdnost vređa Boga i da oproštaj mora biti iskren.[2]

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. 1,0 1,1 R. T. France, The Gospel According to Matthew: An introduction and commentary, Eerdmans, 1985, ISBN 0-8028-0063-7, p. 277.
  2. 2,0 2,1 2,2 Craig S. Keener, A Commentary on the Gospel of Matthew, Eerdmans, 1999, ISBN 0-8028-3821-9, pp. 456–461.

Vidi još[uredi | uredi kod]