Priča o udovičinom novčiću

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
James Tissot, Udovičin novčić.

Priča o udovičinom novčiću je kratka Isusova priča o ženi koja je ubacila najmanju kovanicu u kutiju za priloge, nakon njegove besede u jerusalimskom hramu.

Priča je zabeležena u novozavetnim jevanđeljima po Marku (12:41-44) i Luki (21:1-4). Jevanđelje po Marku precizira da je žena ubacila dve lepte, u vrednosti jednog kodranta, najmanje rimske kovanice.[1]

Priča[uredi | uredi kod]

Isus je u jerusalimskom u hramu držao besedu u kojoj je rekao: "Čuvajte se književnika koji rado idu u dugim haljinama, i vole pozdrave na trgovima, i prva mesta u sinagogama, i pročelja na gozbama. Koji jedu udovičke kuće i tobož se dugo mole, ovi će biti strože osuđeni."[2] Po završetku besede, sakupljani su prilozi.

Po Marku[uredi | uredi kod]

Evanđelje po Marku beleži sledeće:

Bronzana lepta koju je iskovao kralj Judeje Aleksandar Janej (103 - 76 pne).

Isus sede prema kovčegu za priloge, te gledaše kako narod meće novac u kovčeg; a mnogi bogati metahu mnogo. I dođe jedna siromašna udovica pa ubaci dve lepte, to jest kodrant. Tada dozva svoje učenike i reče im: zaista, kažem vam, da ova siromašna udovica stavi više od svih koji metahu u kovčeg; jer svi metnuše od svog izobilja, a ona od svoje nemaštine stavi sve što je imala, sav svoj imetak.

– Evanđelje po Marku, 12:41-44 (prevod Emilijana Čarnića)

Po Luki[uredi | uredi kod]

Evanđelje po Luki beleži sledeće:

A kad pogleda gore, vide bogate ljude kako stavljaju svoje darove u kovčeg za priloge. A vide i jednu siromašnu udovicu kako stavlja tamo dve lepte, i reče: zaista, kažem vam: ova siromašna udovica stavila je više od svih; jer su svi ovi priložili dar Bogu od svoga izobilja, a ona je od svoje sirotinje stavila sve što je imala za život.

– Evanđelje po Luki, 21:1-4 (prevod Emilijana Čarnića)

Tumačenja[uredi | uredi kod]

Isus primećuje da su ljudi impresionirani velikim sumama koje su ubačene, te ne primećuju vrednost udovičinog najmanjeg novčića. On zaključuje da iako je sirota udovica priložila samo dve lepte, što je ravno vrednosti najmanje rimske kovanice tog vremena, ali ta suma iznosi sve što je ona imala, za razliku od ostalih ljudi koji su priložili samo mali deo svog bogatstva.

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. „Widow's Mite Meaning”. Arhivirano iz originala na datum 2010-08-30. Pristupljeno 2011-03-04. 
  2. Evanđelje po Marku, 12:38-40 (prevod Emilijana Čarnića)