Čoban

Slika Milana Dvornića: Čoban u opakliji okrenutoj za kišovito vrijeme

Čoban (čobanin), ovčar, pastir naziv je čovjeka čije je zanimanje da čuva stoku (ovce). Ovo zanimanje je postojalo još u najranijim čovječijim populacijama, nastalo vjerovatno paralelno sa procesima domestifikacije životinja.

Ovčar obično čuva tuđe ovce, jednog vlasnika ili nekoliko njih. Stereotipan prikaz jednog pastira uključuje krznenu šubaru, runo i štap. Kroz historiju i umjetnost čobanin, pastir ili ovčar spominje se u mnogim: pričama, bajkama i pjesmama ili je prikazan na slikama ili kipovima i drugim umjetničkim djelima.

Čoban na Wikimedijinoj ostavi

Etimologija i druga značenja

Čoban (tur. çoban < perz. šuban, šoban, drugi dio -ban znači stražar), turcizam koji ima više srodnih značenja:

• 1. onaj koji čuva stoku na paši; ovčar, pastir, čobanin;
• 2. onaj koji napasa stoku na nomadski način;
• 3. pejor. onaj koji se ne zna ponašati; neuglađen, sirov čovjek; seljačina, seljo, geak.

Čoban i njegovo stado blizu Jagodnjaka u Baranji (zima 2007)

U Baranji i Slavoniji

U Baranji se riječ čoban upotrebljava u prvom značenju i u tom obliku, dok se oblik čobanin ne upotrebljava. Čoban je naziv samo za onoga koji čuva ovce, dok se čuvar goveda naziva čordaš, a čuvar svinja svinjar.

Slično je i u Slavoniji, odnosno na teritoriji šokačkih govora. U rječniku Divanimo po slavonski Martina Jakšića kao odrednica (natuknica) nalazi se samo riječ čoban ("pastir") te oblik paster ("pastir, stočar"), dok riječi ovčar, pastir i čobanin nema.

Izvori

• "Hrvatski enciklopedijski rječnik", Zagreb, 2004/2005.
• Bratoljub Klaić: "Rječnik stranih riječi", Zagreb, 1978.
• "Rečnik srpskohrvatskoga književnog jezika" (6 S-Š), Novi Sad, 1976.
• "Leksik prezimena SR Hrvatske", Zagreb, 1976.