Claudio Monteverdi – razlika između verzija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene
Nema sažetka izmjene
Red 1: Red 1:
[[Datoteka:Claudio Monteverdi.jpg|thumb|desno|250px|Portret Monteverdija iz 1640. godine]]
[[Datoteka:Claudio Monteverdi.jpg|thumb|desno|250px|Portret Monteverdija iz 1640. godine]]
'''Claudio Monteverdi''' ([[Cremona]], kršten [[15. 5.]] [[1567]]. – [[Venecija]], [[29. 11.]] [[1643]]) je bio [[italija]]nski kompozitor, orguljaš, violinist i pjevač. Njegovo djelo obilježava prelaz od [[renesansa|renesansne]] ka [[barok]]noj muzici, tako da se njegova djela mogu uvrstiti u oba razdoblja. Bio je jedan od značajnih revolucionara promjene stila u muzici. Posljednji je veliki majstor italijanskog renesansnog [[madrigal]]a i prvi izraziti [[opera|operski]] dramatičar muzičkog baroka. Napisao je jednu od najranijih opera (''[[Orfej]]'') i imao je sreću živjeti u svojoj slavi koja se raširila čitavom Evropom.

'''Claudio Monteverdi''' ([[Cremona]], [[15. 5.|15.5.]], [[1567]] (kršten) – [[Venecija]], [[29. 11.|29.11.]], [[1643]]) je bio [[italija]]nski kompozitor, orguljaš, violinist i pjevač.

Njegovo djelo obilježava prelaz od [[renesansa|renesansne]] ka [[barok]]noj muzici, tako da se njegova djela mogu uvrstiti u oba razdoblja. Bio je jedan od značajnih revolucionara promjene stila u muzici. Posljednji je veliki majstor italijanskog renesansnog [[madrigal]]a i prvi izraziti [[opera|operni]] dramatičar glazbenog baroka. Napisao je jednu od najranijih opera, ‘’[[Orfej]]’’ , i imao je sreću živjeti u svojoj slavi koja se raširila čitavom Evropom.



== Život i djelo ==
== Život i djelo ==
Rođen je u [[Cremona|Cremoni]] na sjeveru Italije. Prezime Monteverdi znači Zelena planina na italijanskom. U djetinjstvu je studirao kod [[Marc'Antonio Ingegneri|Marc'Antonija Ingegnerija]] koji je bio ''maestro di cappella'' katedrale u Kremoni. Monteverdi je prva djela objavio [[1582]]. i [[1583]]. godine, konkretno neke [[motet]]e i sakralne [[madrigal]]e, tako da je morao biti [[čudo od djeteta]]. U [[1587]]. objavio je svoju prvu knjigu sakralnih madrigala i ubrzo potom gledao je da nađe posao van rodnog grada. Godine [[1590]]. kao vokalist i violinist počinje raditi na dvoru vojvode [[Vincenzo Gonzaga, vojvoda Mantove|Vincenza Gonzage]] u [[Mantova|Mantovi]], a [[1602]]. postao je [[dirigent]] na tom mjestu. Sa vojvodom je išao na putovanja Evropom. Monteverdi se [[20. maja]] [[1599]]. oženio dvorskom pjevačicom Claudijom de Cattaneis koja mu je rodila dva sina, Francesca (1601–1677/78) i Massimiliana (1604–61), te kćer Leonoru (1603). Do četrdesete godine uglavnom je skladao madrigale, ukupno devet knjiga madrigala. Deveta knjiga, objavljena posthumno [[1651]]. sadrži lakše komade odnosno kanconete. Jako je bitno napomenuti da se Monteverdi uvođenjem novog stila u muziku sukobljavao sa pobornicima koji nisu bili za promjene stila. Promjena stila dovela je do stvaranja opere.


Svoju prvu operu ''Orfej'' komponovao je [[1607]]. za prigodu karnevala u [[Mantova|Mantovi]]. Orfej je bio veliki uspjeh i to je najstarija opera koja je u kompletu sačuvana do danas. Ovom operom Monteverdi je stvorio muzičku dramu, potpuno nov stil u muzici. Možda najveće Monteverijevo djelo jest ''[[Vespro della Beata Vergine]]'' (Večernja molitva blažene Djevice) iz [[1610]]. koje je do današnjih dana ostalo kao jedno od najvećih primjera duhovne muzike, a koje odgovara djelima kao što su ''Missa Papae Marcelli'' od [[Giovanni Pierluigi da Palestrina|Palestrine]], ''Mesija'' od [[Georg Friedrich Händel|Händela]], ''Muka po Mateju'' od [[Johann Sebastian Bach|Bacha]] i ''Leçons de ténèbres'' od [[Marc-Antoine Charpentier|Charpentiera]]. ''Vespro'' se pojavio kao istovremeni hit, iz razloga uvođenja novog stila izvođenja.
Rođen je u Kremoni, na sjeveru Italije. Ime ‘’Monteverdi’’, znači ‘’Zelena planina’’ na italijanskom. U djetinjstvu studirao je sa [[Marc-Antonio Ingegneri]] –om, koji je bio ‘’maestro di cappella’’ katedrale u Kremoni. Monteverdi je prva djela objavio 1582 I 1583, neke [[motet]]e I sakralne madrigale, tako da je morao biti ‘’čudo’’ od djeteta. U 1587 objavio je svoju prvu knjigu sakralnih madrigala, I ubrzo potom gledao je da nađe posao van rodnog grada.


[[Mantova|Mantovu]] je napustio [[1612]]. nakon smrti vojvode i godinu kasnije postao je glavni muzičar [[Mletačka Republika|Mletačke Republike]], kao i dirigent u [[Bazilika sv. Marka|Bazilici sv. Marka]] u [[Venecija|Veneciji]]. Čim je tamo došao, odmah je uveo red među hor i instrumentaliste koji su bili u raspuštenom stanju iz financijskih razloga. Rukovodioci bazilike bili su zadovoljni što imaju tako izvrsnog muzičara jer je muzika tu bila u opadanju od 1609. kad je preminuo [[Giovanni Croce]]. U Veneciji je završio 6, 7. i 8. knjigu [[madrigal]]a. Monteverdi je u italijansku muziku uveo dotad neviđene novine, kao muzički egzibicionist koji je burno prihvaćen sa svojim šarolikim muzičkim novinama. Svoj novi dramatičan i afektivan stil (tzv. ''stile concitato'') izložio je u predgovoru 8. knjizi madrigala. Monteverdi je nagovjestio pojavu solo kantate najviše u ''Il combattimento di Tancredi e Clorinda'' (1624) koja je minijaturna opera po stilu. Ukupno 12 opera koje je napisao u Mantovi uništile su austrijske trupe [[1630]]. godine. Iste godine kuga je opustošila Veneciju, a ove dvije pojave utjecale su vjerovatno na to da se Monteverdi [[1632]]. zaredi za svećenika. Kada je prva operska kuća (San Cassiano) otvorena u Veneciji [[1637]]. Monteverdijev interes za operu opet se probudio i preostalih šest godina svog života komponirao je niz djela, od kojih samo dva su sačuvana.
U 1590 počinje raditi na dvoru vojvode [[Vincenzo I of Gonzaga]] u Mantui kao vokalist I violinist, I 1602 postao je dirigent na tom mjestu. Sa vojvodom je išao na putovanja Evropom. Monteverdi se oženio sa dvorskom pjevačicom Claudia de Cattaneis, 20 maja 1599, koja mu je rodila dva sina - Francesco (1601–?1677/78), i Massimiliano (1604–61), i jednu kćer - Leonora (1603).


Posljednjih godina života razbolio se, što ga nije spriječilo da objavi dva nova velika djela, opere ''Il ritorno d'Ulisse in patria'' (Povratak Odiseja u domovinu, 1641) i historijsku operu ''L'incoronazione di Poppea'' (Krunidba Pompeje, 1642), bazirana na životu rimskog imperatora [[Neron]]a. Potonja se smatra vrhuncem Monteverdijevog rada, kojom je položio temelje italijanskoj baroknoj operi. Sadrži tragične, romantične i komične scene (novine u operi), kao što su i likovi u drami prvi put dobili jasne karakteristike. Od opera sačuvane su ''Orfej'', ''Tužaljka'' iz opere ''Arijana'', ''Povratak Odiseja u domovinu'' i ''Krunidba Popeje''. Utjecaji Monteverdijeva stila protežu se preko venecijanske i rane napuljske operske škole sve do [[Georg Friedrich Händel|Händela]], a naziru se i kod Lullyja, Purcella i mnogih drugih. Preminuo je u Veneciji [[1643]]. godine.
Do četrdesete godine uglavnom je skladao madrigale, skladao je ukupno devet knjiga madrigala. Deveta knjiga madrigala, objavljena posthumno 1651, sadrži lakše komade – ‘’kanconete’’ . Jako je bitno napomenuti da je Monteverdi uvođenjem novog stila u muziku, sukobljavao se sa pobornicima koji nisu bili za promjene stila. Promjena stila dovela je do stvaranja opere.

Svoju prvu operu ‘’Orfej’’ komponovao je 1607, za prigodu karnevala u Mantui. Orfej je bio veliki uspjeh, I to je najstarija opera koja je u kompletu sačuvana do danas. Ovom operom Monteverdi je stvorio potpuno nov stil u muzici – ‘’Muzička drama’’.

Upitno je da Monteverijevo najveće djelo ostaje ‘’ [[Vespro della Beata Vergine]] 1610 ’’ (Večernja molitva blažene Djevice 1610), koja je do današnjih dana ostalo kao jedno od najvećih primjera duhovne muzike, I koja odgovara djelima kao što su od Palestrine ‘’Missa Papae Marcelli’’, [[Georg Friedrich Händel|Händel]]-ov, ‘’[[Mesija]]’’, [[Johann Sebastian Bach|Johan Sebastijan Bah]] -a ‘’ [[Muka po Mateju]] ’’, [[Marc-Antoine Charpentier]] –ovim ‘’Lecon de tenebres’’. Vespers 1610, pojavio se kao istovremeni hit, iz razloga uvođenja novog stila izvođenja.

Kremonu je napustio 1612 nakon smrti vojvode, I 1613 postao je glavni muzičar Venecijanske republike, kao i dirigent u bazilici San Marco u Veneciji, gdje kad je došao odmah je uveo red među hor I instrumentaliste, koji su bili u raspuštenom stanju iz finansijskih razloga. Rukovodioci bazilike bili su zadovoljni što imaju tako izvrsnog muzičara, jer je muzika tu bila u opadanju od 1609 kad je preminuo Giovanni Croce .

U Veneciji je završio 6, 7 i 8 knjigu madrigala. Monteverdi je u Italijansku muziku uveo dotad neviđene novine, kao muzički egzibicionist, koji je burno prihvaćen sa svojim šarolikim muzičkim novinama. Svoj novi dramatičan i afektivan stil (tzv. stile concitato) izložio je u predgovoru 8. knjizi madrigala. Monteverdi je nagovjestio pojavu solo kantate najviše u ‘’Il combattimento di Tancredi e Clorinda (1624)’’ koja je minijaturna opera po stilu.

Ukupno 12 opera koje je napisao u Mantui, uništile su austrijske trupe 1630. Iste godine kuga je opustošila Veneciju, ove dve pojave uticale su vjerovatno na to da 1632 Monteverdi se zaredi za svećenika.

Kada je prva operna kuća, San Cassiano, otvorena u Veneciji 1637, Monteverdijev interes za operu se opet probudio, i preostalih 6 godina svog života komponirao je niz djela, od kojih samo dva su sačuvana.

Poslednjih godina života razbolio se, što ga nije spriječilo da objavi svoja dva nova velika djela, dve opere: ‘’Il ritorno d'Ulisse in patria ‘’(Povratak Odiseja u domovinu, 1641), ‘’I istorijska opera L'incoronazione di Poppea’’ (Krunidba Pompeje, 1642), bazirana na životu rimskog imperatora Nera, I koja se smatra vrhuncem Monteverdijevog rada, kojom je položio temelje talijanskoj baroknoj operi. Sadrži tragične, romantične I komične scene (novine u operi), kao što su I likovi u drami prvi put dobili jasne karakteristike.

Od opera sačuvane su "Orfej", "Tužaljka" iz opere "Arijana", "Povratak Odiseja u domovinu" i "Krunidba Popeje''

Utjecaji Monteverdijeva stila protežu se preko venecijanske i rane napuljske operne škole sve do [[Georg Friedrich Händel|Händela]], a naziru se i kod Lullyja, Purcella i mnogih drugih.

Preminuo je u Veneciji 1643.

== Audio ==
[http://upload.wikimedia.org/wikipedia/sh/5/5a/Monteverdi_Tocatta_de_L_Orfeo.mid '''Ofrej''' – toccata] - najpoznatiji zvuk Monteverdija, midi


== Vanjske veze ==
== Vanjske veze ==
{{Commonscat|Claudio Monteverdi}}
* English translations of the Fourth Book of Monteverdi's Madrigals (Quarto libro dei madrigali) at http://marshall.charles.googlepages.com
* English translations of the Fourth Book of Monteverdi's Madrigals (Quarto libro dei madrigali) at http://marshall.charles.googlepages.com
* [http://web.archive.org/20001018164729/www.geocities.com/vienna/1790/m_works.htm#Book%201 Lista djela Monteverdija]
* [http://web.archive.org/20001018164729/www.geocities.com/vienna/1790/m_works.htm#Book%201 Lista djela Monteverdija]
Red 43: Red 18:
* [http://www.cpdl.org/wiki/index.php/Claudio_Monteverdi MIDI djela Monteverdija]
* [http://www.cpdl.org/wiki/index.php/Claudio_Monteverdi MIDI djela Monteverdija]
* [http://icking-music-archive.org/ByComposer/Monteverdi.php MIDI b]
* [http://icking-music-archive.org/ByComposer/Monteverdi.php MIDI b]
;Audio
* [http://upload.wikimedia.org/wikipedia/sh/5/5a/Monteverdi_Tocatta_de_L_Orfeo.mid ''Ofrej'' – toccata], najpoznatiji zvuk Monteverdija, midi


{{Normativna kontrola}}
{{Commonscat}}


{{Životni vijek|1567|1643|Monteverdi, Claudio}}
{{Životni vijek|1567|1643|Monteverdi, Claudio}}
[[Kategorija:Italijanski katolički svećenici]]

[[Kategorija:Italijanski dirigenti]]
[[Kategorija:Italijanski pjevači]]
[[Kategorija:Italijanski orguljaši]]
[[Kategorija:Italijanski violinisti]]
[[Kategorija:Italijanski kompozitori]]
[[Kategorija:Italijanski kompozitori]]
[[Kategorija:Italijanski operski kompozitori]]
[[Kategorija:Baletni kompozitori]]
[[Kategorija:Klasični kompozitori]]
[[Kategorija:Renesansni kompozitori]]
[[Kategorija:Renesansni kompozitori]]
[[Kategorija:Barokni kompozitori]]
[[Kategorija:Barokni kompozitori]]
[[Kategorija:Operski kompozitori]]
[[Kategorija:Biografije, Mletačka Republika]]
[[Kategorija:Biografije, Cremona]]
[[Kategorija:Biografije, Mantova]]
[[Kategorija:Biografije, Venecija]]

Verzija na datum 3 mart 2020 u 10:07

Portret Monteverdija iz 1640. godine

Claudio Monteverdi (Cremona, kršten 15. 5. 1567. – Venecija, 29. 11. 1643) je bio italijanski kompozitor, orguljaš, violinist i pjevač. Njegovo djelo obilježava prelaz od renesansne ka baroknoj muzici, tako da se njegova djela mogu uvrstiti u oba razdoblja. Bio je jedan od značajnih revolucionara promjene stila u muzici. Posljednji je veliki majstor italijanskog renesansnog madrigala i prvi izraziti operski dramatičar muzičkog baroka. Napisao je jednu od najranijih opera (Orfej) i imao je sreću živjeti u svojoj slavi koja se raširila čitavom Evropom.

Život i djelo

Rođen je u Cremoni na sjeveru Italije. Prezime Monteverdi znači Zelena planina na italijanskom. U djetinjstvu je studirao kod Marc'Antonija Ingegnerija koji je bio maestro di cappella katedrale u Kremoni. Monteverdi je prva djela objavio 1582. i 1583. godine, konkretno neke motete i sakralne madrigale, tako da je morao biti čudo od djeteta. U 1587. objavio je svoju prvu knjigu sakralnih madrigala i ubrzo potom gledao je da nađe posao van rodnog grada. Godine 1590. kao vokalist i violinist počinje raditi na dvoru vojvode Vincenza Gonzage u Mantovi, a 1602. postao je dirigent na tom mjestu. Sa vojvodom je išao na putovanja Evropom. Monteverdi se 20. maja 1599. oženio dvorskom pjevačicom Claudijom de Cattaneis koja mu je rodila dva sina, Francesca (1601–1677/78) i Massimiliana (1604–61), te kćer Leonoru (1603). Do četrdesete godine uglavnom je skladao madrigale, ukupno devet knjiga madrigala. Deveta knjiga, objavljena posthumno 1651. sadrži lakše komade odnosno kanconete. Jako je bitno napomenuti da se Monteverdi uvođenjem novog stila u muziku sukobljavao sa pobornicima koji nisu bili za promjene stila. Promjena stila dovela je do stvaranja opere.

Svoju prvu operu Orfej komponovao je 1607. za prigodu karnevala u Mantovi. Orfej je bio veliki uspjeh i to je najstarija opera koja je u kompletu sačuvana do danas. Ovom operom Monteverdi je stvorio muzičku dramu, potpuno nov stil u muzici. Možda najveće Monteverijevo djelo jest Vespro della Beata Vergine (Večernja molitva blažene Djevice) iz 1610. koje je do današnjih dana ostalo kao jedno od najvećih primjera duhovne muzike, a koje odgovara djelima kao što su Missa Papae Marcelli od Palestrine, Mesija od Händela, Muka po Mateju od Bacha i Leçons de ténèbres od Charpentiera. Vespro se pojavio kao istovremeni hit, iz razloga uvođenja novog stila izvođenja.

Mantovu je napustio 1612. nakon smrti vojvode i godinu kasnije postao je glavni muzičar Mletačke Republike, kao i dirigent u Bazilici sv. Marka u Veneciji. Čim je tamo došao, odmah je uveo red među hor i instrumentaliste koji su bili u raspuštenom stanju iz financijskih razloga. Rukovodioci bazilike bili su zadovoljni što imaju tako izvrsnog muzičara jer je muzika tu bila u opadanju od 1609. kad je preminuo Giovanni Croce. U Veneciji je završio 6, 7. i 8. knjigu madrigala. Monteverdi je u italijansku muziku uveo dotad neviđene novine, kao muzički egzibicionist koji je burno prihvaćen sa svojim šarolikim muzičkim novinama. Svoj novi dramatičan i afektivan stil (tzv. stile concitato) izložio je u predgovoru 8. knjizi madrigala. Monteverdi je nagovjestio pojavu solo kantate najviše u Il combattimento di Tancredi e Clorinda (1624) koja je minijaturna opera po stilu. Ukupno 12 opera koje je napisao u Mantovi uništile su austrijske trupe 1630. godine. Iste godine kuga je opustošila Veneciju, a ove dvije pojave utjecale su vjerovatno na to da se Monteverdi 1632. zaredi za svećenika. Kada je prva operska kuća (San Cassiano) otvorena u Veneciji 1637. Monteverdijev interes za operu opet se probudio i preostalih šest godina svog života komponirao je niz djela, od kojih samo dva su sačuvana.

Posljednjih godina života razbolio se, što ga nije spriječilo da objavi dva nova velika djela, opere Il ritorno d'Ulisse in patria (Povratak Odiseja u domovinu, 1641) i historijsku operu L'incoronazione di Poppea (Krunidba Pompeje, 1642), bazirana na životu rimskog imperatora Nerona. Potonja se smatra vrhuncem Monteverdijevog rada, kojom je položio temelje italijanskoj baroknoj operi. Sadrži tragične, romantične i komične scene (novine u operi), kao što su i likovi u drami prvi put dobili jasne karakteristike. Od opera sačuvane su Orfej, Tužaljka iz opere Arijana, Povratak Odiseja u domovinu i Krunidba Popeje. Utjecaji Monteverdijeva stila protežu se preko venecijanske i rane napuljske operske škole sve do Händela, a naziru se i kod Lullyja, Purcella i mnogih drugih. Preminuo je u Veneciji 1643. godine.

Vanjske veze

Audio