Pinturicchio

Bernardino Pinturicchio
Bernardino Pinturicchio
renesansa
	Autoportret
Biografske informacije
Rođenje	1454./1460.; Perugia
Smrt	11. decembar 1513.; Siena
Opus
Polje	freska, slikarstvo
Praksa	Perugia, Rim, Siena, Umbria, Toskana

Bernardino di Benedetto di Biagio, poznatiji po nadimku Pinturicchio ili Pintoricchio (Perugia, 1454/1460. – Siena, 11. decembar 1513)^[1] bio je talijanski renesansni slikar. Pinturicchio je uz Perugina i mladog Raffaella bio jedan od najvećih i najpoznatiijih predstavnika umbrijske slikarske škole quattrocenta. Nadimak Pinturicchio (od piccolo pintor, dosl. mali slikar) dobio je zbog svog sitnog rasta, on se tako i potpisivao na nekim svojim djelima.^[2]

Biografija

Bernardino di Benedetto rođen je u skromnoj obrtničkoj porodici Biagia (zvanoj Betti) iz Perugie. Njegova mladost je po svemu sudeći bila vrlo nesretna, dodatno se zakomplicirala 1475. kad je njegov otac, skromni štavitelj kože umro od kuge.^[1] Za Bernardina je bila sretna okolnost, to što je u istoj ulici gdje je njegov otac imao radnju, slikarsku bottegu imao i minijaturist Bartolomeo Caporali, kod kog je Pinturicchio provodio dane i savladao slikarsko umijeće zajedno sa Peruginom. Perugia je tih godina bila centar slikarstva tog doba u središnjoj Italiji, tako da se i Pinturicchio uključio u rad slikarskih bottega kao pomoćnik. Slikarske bottege toga vremena bile su prave manufakture za izradu slika, pomoćnik je trebao znati sve: od mješanja i priprave boja do uvećanja i oslikavanja svoj dijela freske sa skice koju bi napravio majstor.

Pinturicchio je kao suradnik Caporalijeve bottege radio 1473. na oslikavanju franjevačkog oratorija sv. Bernarda u Perugi zajedno s Peruginom i da Amelijom. Danas se njemu pripisuju tri od tih osam slika na drvu: Izlječenje slijepog, Sv. Bernard vraća u život umrlog i Oslobođenje zarobljenog. Njegov slikarski rukopis vidi se i na ostalim slikama, kod odjeće i pozadina. Slijedećih desetak godina njegova života (između njegove 20 i 30 godine), ispunjene su velom tajne, zna se da je zajedno s Peruginom radio na prvom oslikavanju Sikstinske kapele. Iako nema materijalnih dokaza, nesumnjivo je da je slikao i za tog razdoblja, jer njegovi slijedeći radovi jasno pokazuju da je bio u stanju izvesti najsloženije slikarske zadatke toga vremena i voditi velike slikarske bottege sa puno suradnika.

Rimsko razdoblje

U rimskim dokumentima je prvi put zabilježen 1481. u krugu slikara iz kvarta Porta Sant'Angelo.^[1] U Rimu je između 1482. - 1485. oslikao freskama kapelu Bufalini u crkvi Santa Maria in Ara Coeli, ciklusom fresaka iz života sv. Bernardina Sijenskog. U tom razdoblju povremeno odlazi kući u Perugiu gdje obavlja manje poslove koje mu nabavlja nećak Girolamo di Simone, kanonik katedrale San Lorenzo u Perugi. U Rimu se Pinturicchio zbližio s papom Inocentom VIII. koji mu je povjerio oslikavanje svoje rezidencije u Vatikanu (danas srušena da se napravi prostor za muzej Pio Clementino) na čemu je radio od 1487. do 1488. godine. Dvije godine kasnije otišao je ponovno u rodnu Umbriju oslikati kor katedrale u Orvietu, međutim rad na toj freski je napustio pa je to završio njegov pomoćnik Ciancio del Pentoricchio, tek 1496 i to u svom stilu. Pinturicchio je posao napustio jer je 1494. dobio puno bolju narudžbu od pape Aleksandra Borgie da mu oslika rezidenciju u Vatikanu, na tom grandioznom projektu radio je do 1495. godine.

Pinturicchio je 14. februara 1496. sklopio ugovor da će u roku od dvije godine, oslikati monumentalni poliptih za glavni oltar crkve Santa Maria degli Angeli (Santa Maria dei Fossi) u Perugiji, koji se danas čuva u Galleria Nazionale dell'Umbria u Perugiji. Taj poliptih bio je naširoko hvaljen i služio kao prototip za različite Madonne tih godina. Od 1497. radi na oslikavanju kapele biskupa Erolija u katedrali u Spoletu koju je naručio biskup Costantino Eroli. Naslikao je freske Madonna i dijete sa svecima u centralnom dijelu i Blaženi Eroli između anđela u luneti kapele, sad teško oštećene. Preko pape Aleksandra Borgie povezao se s porodicom Baglioni, koji su mu naručili ukrašavanje zidova Kapele Baglioni u crkvi Santa Maria Maggiore u Spellu. Ciklus fresaka na temu Isusova dječaštva i života sv. Marije, slikao je od jeseni 1500. do proljeća 1501., one su mu donijele ugled na umjetničkoj sceni Umbrije. Radovi u Spoletu, Perugi i Orvietu donijeli su dosta novca Pinturicchiu, a 1501. dobio je i društveno priznanje, postao je protomaestro za umjetnost u Perugi. Nakon toga Pinturicchio radi od 1502. u Rimu po narudžbi kardinala Raffaela Riarija na dekoraciji freskama 12 luneta u klaustru crkve Santa Maria del Popolo, freske su 1811. uništene, tako da od njih postoje samo fragmenti.

Piccolominijeva biblioteka u Sienskoj katedrali

Vrhunac Pinturicchiova rada je ciklus fresaka za Piccolominijevu biblioteku u Sienskoj katedrali, u kojoj je izveo ciklus slika o životu Eneje Silvija Piccolominija (papa Pio II.), po narudžbi kardinala Francesca Piccolominija Todeschinija kasnijeg pape Pija III.. Ugovor za taj veliki posao sklopio je 29. juna 1502. među brojnim pomoćnicima koji su mu pomagali bili su bolonjski slikar Amico Aspertini i mladi Rafael, posao su dovršili 1506. Iste godine dobio je narudžbu za poliptih u crkvi Sant'Andrea u Spellu, i njega je izveo uz puno pomoćnika (Eusebio da San Giorgio i Giovan Francesco Ciambella). Između 1509. i 1510. naslikao je svoj posljednji ciklus fresaka u luneti kapele Della Rovere u rimskoj crkvi Santa Maria del Popolo^[1] i oslikao Dvoranu mjeseci (sala dei Mesi) u palači kardinala Domenica Della Rovere. Teško bolestan, povukao se 1513. na selu pored Siene, gdje je iste godine i umro 11. decembra.

Djela

Anegdote iz života sv. Bernardina Sijenskog, 1473., (tempera na drvu), Galleria Nazionale dell'Umbria, Perugia
- Sv. Bernardin vraća u život umrlog, (76,5x56,8 cm)
- Izlječenje slijepca, (75,8x57 cm)
- Oslobođenje zarobljenog, (76x56,7 cm)
Raspeće sa sv. Jeronimom i sv. Kristoforom, oko 1475., (ulje na drvu, 59x40 cm) Galleria Borghese, Rim
Sv. Jeronimom u pustinji, oko 1475.-1480., (ulje na drvu, 149,8x106 cm) Walters Art Museum, Baltimor
Madona sa blaženim djetešcem, oko 1480., (ulje na drvu, 53,5x35,5 cm) National Gallery, London
Madona sa blaženim djetešcem, oko 1480, (ulje na drvu), Museo civico, Città di Castello
Madona sa djetešcem i sv. Jeronimom, 1481., (ulje na drvu, 49,5x38 cm) Gemäldegalerie, Berlin
Kapela Bufalini, oko 1484.-1486., ciklus fresaka Anegdote iz života sv. Bernardina, crkva Santa Maria in Ara coeli, Rim
Kapela Della Rovere, 1484.-1492., ciklus fresaka, crkva Santa Maria del Popolo, Rim
Biblijski prizori i priče iz antike, oko 1485.-1490., freske, Palača Colonna, Rim
Luneta u kapeli Ponziani, oko 1485.-1490., freske, crkva Santa Cecilia u Trastevereu, Rim
Madona sa djetešcem i dva anđela, 1486., freska, Priorska palača (sala dei Catasti), Perugia
Madona sa blaženim djetešcem, oko 1486.-1490., (tempera na drvu), 53x43 cm, Fondazione Sorgente Group, Rim
Vrata Perugie i sveci zaštitnici, 1486., minijatura
Vedute talijanskih gradova, oko 1488.-1490., ciklus fresaka, Museo Pio-Clementino, Rim
Kapela Presepio, oko 1488-1490., ciklus fresaka, crkva Santa Maria del Popolo, Rim
Madona mira, oko 1490., (ulje na drvu), 143x70 cm, Pinacoteca civica, San Severino Marche
Rezidencija Borgia, 1492.-1494., ciklus fresaka, Musei Vaticani, [[Vatikan
Madona sa djetešcem, oko 1494.-1498., (ulje na drvu), 61x41,6 cm, Philadelphia Museum of Art, Philadelphia
Madona sa djetešcem i klečeći biskup, oko 1495., (ulje na drvu, 157x78 cm) Museo del Bellas Artes, Valencia
Sveta porodica, oko 1495., (ulje na drvu, 53x38,7 cm) Fogg Art Museum, Cambridge (Massachusetts)
Poliptih za crkvu Santa Maria degli Angeli (Santa Maria dei Fossi), 1496.-1498., (ulja na drvu i platnu, 512x314 cm) Galleria Nazionale dell'Umbria, Perugia
Kapela biskupa Erolija, 1497., freske, Katedrala u Spoletu
Madona sa djetešcem, oko 1498., (ulje na drvu, 48,2x38,1 cm) Huntington Library, San Marino (Kalifornija)
Madona Davanzale, oko 1498., (ulje na drvu, 105x87 cm) Pinacoteca Vaticana, Vatikan
Sv. Augustin i bičevaoci, 1500., (ulje na platnu, 115x83 cm) Galleria Nazionale dell'Umbria, Perugia
Kapela Baglioni, oko 1500./1501., ciklus fresaka, crkva Santa Maria Maggiore, Spello
Knjižnica Piccolomini, 1502.-1507/1508., ciklus fresaka u Sienskoj katedrali
Krunidba djevice Marije, 1503.-1505., (ulje na drvu, 330x200 cm) Pinacoteca Vaticana, Vatikan
Inauguracija pape Pija III., 1503.-1508., Freska u Sienskoj katedrali
Kapela sv. Ivana Krstitelja, osam Anegdota iz života sv. Bernardina (od njih su 3 danas preslikane), 1504., freske u Sienskoj katedrali
Bogorodica na prijestolju sa svecima, 1506.-1508., (ulje na drvu, 318x257 cm), crkva Sant'Andrea, Spello
Strop palače Pandolfo Petrucci, 1508.-1509., freske (483,2x495,9 cm) Metropolitan Museum, New York
Povratak Odiseja, 1508.-1509., freska, 125x152 cm, National Gallery, London
Smilovanje Koriolana (vjerojatno sa Lucom Signorellijem), 1508-1509, freska, 125,7x125,7 cm, National Gallery, London
Madona Melagrana, oko 1508.-1509., (ulje na drvu, 54,5x41 cm) Pinacoteca Nazionale Siena
Sveta porodica sa sv. Ivanom, oko 1508.-1509., (ulje na drvu, promjer 85 cm) Pinacoteca Nazionale Siena
Sv. Katerina Aleksandrijska i klečeći donator, oko 1509., (ulje na drvu), 56,5x38,1 cm, National Gallery, London
Luneta sa krunidbom djevice Marije, evangelistima, Sibilom i donatorima, oko 1509.-1510., freske u luneti kora crkve Santa Maria del Popolo, Rim
Bogorodica u slavi između svetih Grgura Velikog i Benedikta, oko 1510-1512., (ulje na drvu, 282x198 cm), Museo civico, San Gimignano
Uzačašće Marijino, oko 1512., (ulje na drvu), Museo di Capodimonte, Napulj

Galerija djela

Sv. Bernardin vraća u život umrlog, slika na drvu iz 1473. Galleria Nazionale dell'Umbria - Perugia
Izlječenje slijepog, slika na drvu iz 1473. Galleria Nazionale dell'Umbria - Perugia
Oslobođenje zarobljenog, slika na drvu iz 1473. Galleria Nazionale dell'Umbria - Perugia
Povratak Odiseja, freska prebačena na platno, 124 x 146 cm, National Gallery, London.