Pedro II od Brazila
| Pedro II | |
|---|---|
| |
| Mathew Brady/Levin Corby Handy: Pedro II od Brazila (1876.) | |
 Car Brazila
| |
| Vladavina | 7. travnja 1831. – 15. studenog 1889. |
| Krunidba | 18. srpnja 1841. |
| Prethodnik | Pedro I |
| Nasljednik | ukinuta monarhija (Deodoro da Fonseca kao predsjednik) |
| Supruga | Teresa Cristina od dviju Sicilija |
| Puno ime | |
| Pedro de Alcântara João Carlos Leopoldo Salvador Bibiano Francisco Xavier de Paula Leocádio Miguel Gabriel Rafael Gonzaga | |
| Dinastija | Bragança |
| Otac | Pedro I |
| Majka | Maria Leopoldine od Austrije |
| Rođenje | 2. prosinca 1825. Rio de Janeiro, Brazil(tada Brazilsko Carstvo)
|
| Smrt | 5. prosinca 1891. Pariz, Francuska
|
| Pokop | Katedrala u Petrópolisu Petrópolis, Brazil
|
| Potpis | 
|
| Vjera | katolicizam |
Pedro II, punim imenom Pedro de Alcântara João Carlos Leopoldo Salvador Bibiano Francisco Xavier de Paula Leocádio Miguel Gabriel Rafael Gonzaga (Rio de Janeiro, 2. prosinca 1825. – Pariz, 5. prosinca 1891.) je bio brazilski plemić koji je od 1831. do 1889. godine vladao kao drugi i posljednji car Brazila. Rođen je u Rio de Janeiru kao sin cara Pedra I i njegove prve supruge, Marije Leopoldine, iz Dinastije Bragança. Iznenadni odlazak njegova oca 1831. godine doveo je petogodišnjeg Pedra na brazilski tron, zbog čega je proveo grozno i samotno djetinjstvo. Kako je to vrijeme provodio pripremajući se za preuzimanje trona, Pedro II je poznavao malo trenutaka radosti i imao je malo prijatelja. Njegova iskustva s dvorskim i političkim spletkama uvelike su utjecala na njegov kasniji karakter. Pedro II je odrastao i postao čovjek sa snažnim osjećajem dužnosti prema svojoj zemlji i narodu. S druge strane, mrzio je svoju ulogu monarha.
Naslijedivši carstvo na rubu propasti, Pedro II je Brazilsko Carstvo pretvorio u međunarodnu silu u usponu. U tom je periodu Brazil stekao poseban status u odnosu na susjedne hispanske republike na račun svoje političke stabilnosti, garancije slobode govora, poštivanja ljudskih i građanskih prava, ekonomskog razvoja i predstavničke, parlamentarne monarhije. Za njegova mandata, Brazil je izašao kao pobjednik u trima međunarodnim konfliktima (Platinski rat, Urugvajski rat, Paragvajski rat) te nekolicini manjih međunarodnih i domaćih situacija. Također, Pedro II je stekao reputaciju gorljivog pobornika obrazovanja, kulture i znanosti. Stekao je admiraciju cijele serije suvremenika, poput Charlesa Darwina, Victora Hugoa i Friedricha Nietzschea, a među prijateljima su mu bili Richard Wagner, Louis Pasteur i Henry Wadsworth Longfellow.
Iako među narodom nije postojala želja za promjenom političkog sustava, Pedro II je 1889. godine iznenada svrgnut u puču kojega je podržavala isključivo malobrojna vojnička garnitura koja je željala republiku predvođenu diktatorom. Sam Pedro II je već neko vrijeme bio nesiguran u monarhiju, unatoč velikoj podršci naroda. Kada je svrgnut u puču, a umjesto Carstva je formirana Prve Republike, Pedro II nije želio obnoviti monarhiju. Posljednje dvije godine života provodi u egzilu u Europi u bijednim životnim uvjetima s malo novca. Umro je 5. prosinca 1891. godine u Parizu u 00:35 od posljedica pneumonije.
