Pedro II od Brazila

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Pedro II
Pedro II of Brazil - Brady-Handy.jpg
Mathew Brady/Levin Corby Handy:
Pedro II od Brazila (1876.)
Brazil Car Brazila
Vladavina 7. travnja 1831.15. studenog 1889.
Krunidba 18. srpnja 1841.
Prethodnik Pedro I
Nasljednik ukinuta monarhija
(Deodoro da Fonseca kao predsjednik)
Supruga Teresa Cristina od dviju Sicilija
Puno ime
Pedro de Alcântara João Carlos Leopoldo Salvador Bibiano Francisco Xavier de Paula Leocádio Miguel Gabriel Rafael Gonzaga
Dinastija Braganza
Otac Pedro I
Majka Maria Leopoldine od Austrije
Rođenje 2. prosinca 1825.
Brazil Rio de Janeiro, Brazil
(tada Brazil Brazilsko Carstvo)
Smrt 5. prosinca 1891.
Francuska Pariz, Francuska
Pokop Katedrala u Petrópolisu
Brazil Petrópolis, Brazil
Potpis
Vjera katolicizam

Pedro II, punim imenom Pedro de Alcântara João Carlos Leopoldo Salvador Bibiano Francisco Xavier de Paula Leocádio Miguel Gabriel Rafael Gonzaga (Rio de Janeiro, 2. prosinca 1825.Pariz, 5. prosinca 1891.) je bio brazilski plemić koji je od 1831. do 1889. godine vladao kao drugi i posljednji car Brazila. Rođen je u Rio de Janeiru kao sin cara Pedra I i njegove prve supruge, Marije Leopoldine, u sklopu dinastije Braganza. Iznenadni odlazak njegova oca 1831. godine doveo je petogodišnjeg Pedra na brazilsko prijestolje, zbog čega je proveo grozno i samotno djetinjstvo. Kako je to vrijeme provodio pripremajući se za preuzimanje trona, Pedro II je poznavao malo trenutaka radosti i imao je malo prijatelja. Njegova iskustva s dvorskim i političkim spletkama uvelike su utjecala na njegov kasniji karakter. Pedro II je odrastao i postao čovjek sa snažnim osjećajem dužnosti prema svojoj zemlji i narodu. S druge strane, mrzio je svoju ulogu monarha.

Naslijedivši carstvo na rubu propasti, Pedro II je Brazilsko Carstvo pretvorio u međunarodnu silu u usponu. U tom je periodu Brazil stekao poseban status u odnosu na susjedne hispanske republike na račun svoje političke stabilnosti, garancije slobode govora, poštivanja ljudskih i građanskih prava, ekonomskog razvoja i predstavničke, parlamentarne monarhije. Za njegova mandata, Brazil je izašao kao pobjednik u trima međunarodnim konfliktima (Platinski rat, Urugvajski rat, Paragvajski rat) te nekolicini manjih međunarodnih i domaćih situacija. Također, Pedro II je stekao reputaciju gorljivog pobornika obrazovanja, kulture i znanosti. Stekao je admiraciju cijele serije suvremenika, poput Charlesa Darwina, Victora Hugoa i Friedricha Nietzschea, a među prijateljima su mu bili Richard Wagner, Louis Pasteur i Henry Wadsworth Longfellow.

Iako među narodom nije postojala želja za promjenom političkog sustava, Pedro II je 1889. godine iznenada svrgnut u puču kojega je podržavala isključivo malobrojna vojnička garnitura koja je željala republiku predvođenu diktatorom. Sam Pedro II je već neko vrijeme bio nesiguran u monarhiju, unatoč velikoj podršci naroda. Kada je svrgnut u puču, a umjesto Carstva je formirana Prve Republike, Pedro II nije želio obnoviti monarhiju. Posljednje dvije godine života provodi u egzilu u Europi u bijednim životnim uvjetima s malo novca. Preminuo je 5. prosinca 1891. godine u Parizu u 00:35 od posljedica pneumonije.