Pavao Tijan

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Pavao Tijan (Senj, 15. VI. 1908. – Madrid, 2. VII. 1997.), hrvatski i španjolski leksikograf i publicist. Suprug je nagrađivane hrvatske emigrantske radijske spikerice Nedjeljke Luetić-Tijan.

Pohađao je Sveučilište u Zagrebu, gdje je diplomirao kroatistiku i slavistiku 1930. godine. Kasnije je bio i gimnazijski profesor. Uređivao je Hrvatski jezik, te je bio član projekta Hrvatske enciklopedije. Bio je član Hrvatskog izdavalačkog bibliografskog zavoda, gdje je uređivao njegovu publikaciju Književni tjednik. Nakon pada Nezavisne Države Hrvatske 1945. godine bježi u od nadolazeće Vojske jugoslavenskih partizana zbog straha od odmazde. Tako je s članovima svoje obitelji otputovao u Austriju, te preko nje u Rim gdje je ostao do 1947. godine. Tu je 1946. godine objavio svoju knjigu Martyrium Croatiae (Hrvatsko mučeništvo). Od Rima odlazi u Madrid, gdje je ostao do kraja svoga života.

U Španjolskoj je bio sveučilišni profesor u Madridu, znan kao don Pablo Tijan Roncevic. Pavao Tijan nositelj je prestižne kolajne španjolskog kralja - Cruz de Alfonso X el Sabio (Encomienda con Place de Alfonso X El Sabio del Estado español por sus meritos en el campo de la cultura (Kolajna Alfonsa X. 'Mudraca', od španjolske države, za njegove doprinose na polju kulture). Tijan je bio veliki prijatelj, i suradnik u pisanju Hrvatske enciklopedije s Josipom Milkovićem - političar, sugrađaninom i političkim istomišljenikom na čiji je nagovor 1945. i otišao u emigraciju. Iako je bio stranac, bio je:

  • tehnički urednik Enciklopedije španjolske kulture (Encyclopedia de la Cultura Espanola, 1-5, Madrid, 1963-1968),
  • bliski suradnik glavnog urednika biografske enciklopedije Kovači suvremenog svijeta (Forjadores del Mundo Contemporáneo), 1-4, Madrid, 1959-1961,
  • suradnik djela Las grandes corrientes del pensamiento contemporaneo (Veliki vjesnici suvremene misli), Madrid, 1959, I-II,
  • suradnik djela Geografia Universal (Opći zemljopis), Barcelona 1952.

1993. se vraća u Zagreb i Senj za svoga prvog posjeta u Hrvatsku nakon 48 godina. Tada je postao počasnim građaninom Senja. Umire u Madridu 1997. godine. 2007. godine je Hrvatska Vlada prenijela njegova pisana djela iz Madrida u Zagreb.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kod]

Napomena: Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s internetskih stranica Matice hrvatske. Vidi dopusnicu Matice hrvatske.