Olovo(II) acetat

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Olovo(II) acetat
IUPAC ime
Naziv po klasifikaciji Olovo(II)-etanoat
Drugi nazivi plumbo-acetat, olovni šećer
Identifikacija
CAS registarski broj 6080-56-4 DaY
PubChem[1][2] 9317
MeSH Lead+acetate
ChEMBL[3] CHEMBL1909062 DaY
Jmol-3D slike Slika 1
Svojstva
Molekulska formula Pb(C2H3O2)2
Molarna masa 325.29 g/mol (anhidrovan) 379.33 g/mol (trihidrat)
Agregatno stanje Beli ili bezbojan prah, kristali u obliku cvetova
Gustina 2.55 g/cm3, osnovno stanje-trihidrat
Tačka topljenja

75 °C

Tačka ključanja

100 °C (razlaže se)

Rastvorljivost u vodi 60 g/100 mL
Struktura
Kristalna rešetka/struktura monoklinična
Opasnost
Opasnost u toku rada Neurotoksin, verovatno izaziva rak kod ljudi
NFPA 704
1
3
0
 
Tačka paljenja ne gori



Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje (25 °C, 100 kPa) materijala

Infobox references

Olovo-acetat je so olova čija je hemijska formula Pb(CH3COO)2.

Dobijanje[uredi | uredi kod]

Dobija se kuvanjem olovne gleđi sa sirćetnom kiselinom, a potom kristalizacijom dobijenog proizvoda. Tako se dobijaju beli kristali.[4]

Svojstva[uredi | uredi kod]

Poznat je pod nazivom olovni šećer. Iako je slatkog ukusa, veoma je otrovan. Rastvara se u vodi (46 grama u 100 grama vode na temperaturi od 15°).[4]

Upotreba[uredi | uredi kod]

Upotrebljava se u medicini i u laboratoriji za dobijanje drugih jedinjenja olova.[4]

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. Li Q, Cheng T, Wang Y, Bryant SH (2010). „PubChem as a public resource for drug discovery.”. Drug Discov Today 15 (23-24): 1052-7. DOI:10.1016/j.drudis.2010.10.003. PMID 20970519.  edit
  2. Evan E. Bolton, Yanli Wang, Paul A. Thiessen, Stephen H. Bryant (2008). „Chapter 12 PubChem: Integrated Platform of Small Molecules and Biological Activities”. Annual Reports in Computational Chemistry 4: 217-241. DOI:10.1016/S1574-1400(08)00012-1. 
  3. Gaulton A, Bellis LJ, Bento AP, Chambers J, Davies M, Hersey A, Light Y, McGlinchey S, Michalovich D, Al-Lazikani B, Overington JP. (2012). „ChEMBL: a large-scale bioactivity database for drug discovery”. Nucleic Acids Res 40 (Database issue): D1100-7. DOI:10.1093/nar/gkr777. PMID 21948594.  edit
  4. 4,0 4,1 4,2 Parkes, G.D. & Phil, D. 1973. Melorova moderna neorganska hemija. Naučna knjiga. Beograd.

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]