Natrijum fluoracetat

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno sa stranice Natrijum fluoroacetat)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Natrijum fluoracetat
IUPAC ime
Drugi nazivi 1080
SFA
Sodium monofluoroacetate
Identifikacija
CAS registarski broj 62-74-8 NoN
PubChem[1][2] 16212360
ChemSpider[3] 5893 DaY
KEGG[4] C18588
ChEBI 38699
ChEMBL[5] CHEMBL369611 DaY
RTECS registarski broj toksičnosti AH9100000
Jmol-3D slike Slika 1
Svojstva
Molekulska formula NaFC2H2O2
Molarna masa 100.0 g/mol
Agregatno stanje pahuljast, bezbojan ili beo prah
Tačka topljenja

200 °C (325.15 K)

Tačka ključanja

razlaže se

Rastvorljivost u vodi rastvorna so
Opasnost
Opasnost u toku rada Toksičano, zapalivo jedinjenje
R i S oznake R26 R27 R28
Tačka paljenja ?
LD50 0.1–5.0 mg/kg (oralno kod različitih vrsta pacova i miševa)[6][7]



Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje (25 °C, 100 kPa) materijala

Infobox references

Natrijum fluoracetat (takođe poznat i kao natrijum monofluoracetat) je so natrijuma sa fluoracetatnom kiselinom. To je bezbojano, veoma otrovano jedinjenje.

Dobivanje[uredi | uredi kod]

Natrijum fluoracetat se dobija pri reakciji natrijum hidroksida, natrijum karbonata ili natrijum bikarbonata, sa fluoracetatnom kiselinom:

Osobine[uredi | uredi kod]

Natrijum fluoracetat je prah bez boje i mirisa, koji je malo rastvorljiv u vodi. Njegova tačka topljenja iznosi oko 200 °C. Otrovan je za miševe (oralno) u dozi od 0,1 mg/kg[8][9]

Rasprostranjenost[uredi | uredi kod]

Natrijum fluoroacetat je široko rasprostranjeno jedinjenje, mada je obično prisutno u veoma niskim koncentracijama. Moguće je potvrditi tragove ove soli čak i u listovima čaja.[10] Ova so se može pronaći u preko 40 biljnih vrsta u Australiji, Brazilu i Africi. Na primer, ima je u listovima južnoafričke biljke zvane Gifblaar (lat. Dichapetalum cymosum). Odgovorna je za mnogobrojne smrtne slučajeve. Postoje podaci da je jedan list ove biljke dovoljan da se usmrti ovca.[11] Smrtonosna doza za čovjeka iznosi oko 5 do 10 mg/kg tjelesne mase.[12] Manje doze mogu dovesti do oštećenja organa koji imaju veće energetske zahteve (mozak, srce i pluća).[13][14]

Literatura[uredi | uredi kod]

  1. Li Q, Cheng T, Wang Y, Bryant SH (2010). „PubChem as a public resource for drug discovery.”. Drug Discov Today 15 (23-24): 1052-7. DOI:10.1016/j.drudis.2010.10.003. PMID 20970519.  edit
  2. Evan E. Bolton, Yanli Wang, Paul A. Thiessen, Stephen H. Bryant (2008). „Chapter 12 PubChem: Integrated Platform of Small Molecules and Biological Activities”. Annual Reports in Computational Chemistry 4: 217-241. DOI:10.1016/S1574-1400(08)00012-1. 
  3. Hettne KM, Williams AJ, van Mulligen EM, Kleinjans J, Tkachenko V, Kors JA. (2010). „Automatic vs. manual curation of a multi-source chemical dictionary: the impact on text mining”. J Cheminform 2 (1): 3. DOI:10.1186/1758-2946-2-3. PMID 20331846.  edit
  4. Joanne Wixon, Douglas Kell (2000). „Website Review: The Kyoto Encyclopedia of Genes and Genomes — KEGG”. Yeast 17 (1): 48–55. DOI:10.1002/(SICI)1097-0061(200004)17:1<48::AID-YEA2>3.0.CO;2-H. 
  5. Gaulton A, Bellis LJ, Bento AP, Chambers J, Davies M, Hersey A, Light Y, McGlinchey S, Michalovich D, Al-Lazikani B, Overington JP. (2012). „ChEMBL: a large-scale bioactivity database for drug discovery”. Nucleic Acids Res 40 (Database issue): D1100-7. DOI:10.1093/nar/gkr777. PMID 21948594.  edit
  6. Kalmbach ER (1945). „Ten-Eighty, a War-Produced Rodenticide”. Science 102 (2644): 232–3. DOI:10.1126/science.102.2644.232. PMID 17778513. 
  7. Proudfoot AT, Bradberry SM, Vale JA (2006). „Sodium fluoroacetate poisoning”. Toxicol Rev 25 (4): 213–9. DOI:10.2165/00139709-200625040-00002. PMID 17288493. 
  8. Ward JC (1946). „Rodent control with 1080, ANTU, and other war-developed toxic agents”. Am. J. Public Health Nations Health 36: 1427–31. 
  9. Yakkyoku (1977). „-”. Pharmacy 28: 329–39. (ja)
  10. Vartiainen T, Kauranen P (1984). „The determination of traces of fluoroacetic acid by extractive alkylation, pentafluorobenzylation and capillary gas chromatography-mass spectrometry”. Anal. Chim. Acta 157: 91–97. 
  11. ETH Cirih; Brauckmann B. „Eingefügtes Fluor führt zu ganz neuen Substanzeigenschaften”.  (de)
  12. „Fluoridealert.org - Sodium fluoroacetate”.  (en)
  13. Hüter F (1950). „Moderne Nagetiervertilgungsmittel”. Journal of Pest Science 23: 49–51. 
  14. Goh CS, et.al. (2005). „Sodium monofluoroacetate (Compound 1080) poisoning in dogs.”. Aust Vet J. 83: 474–479. PMID 16119418.