Natrijum-benzoat

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno sa stranice Natrijum benzoat)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Natrijum benzoat
Natrijum-benzoat
Ball-and-stick model of the benzoate anion
Ball-and-stick model of the benzoate anion
The sodium cation
The sodium cation
IUPAC ime
Drugi nazivi E211
Identifikacija
CAS registarski broj 532-32-1 DaY
PubChem[1][2] 517055
RTECS registarski broj toksičnosti DH6650000
Jmol-3D slike Slika 1
Svojstva
Molekulska formula NaC6H5CO2
Molarna masa 144.11 g/mol
Gustina 1.497 g/cm3
Tačka topljenja

300 °C

Rastvorljivost u vodi rastvoran
Rastvorljivost rastvoran u etanolu
pKa 8.0
Opasnost
Tačka paljenja 100 °C
Tačka spontanog paljenja 500 °C
LD50 4100 mg/mg (oralno, pacov)

 DaY (šta je ovo?)   (verifikuj)

Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje (25 °C, 100 kPa) materijala

Infobox references

Natrijev benzoat (E211) je natrijumova so benzojeve kiseline hemijske jednačine NaC6H5CO2. Najčešće se proizvodi reakcijom natrijum hidroksida s benzojevom kiselinom. Natrijum benzoat je konzervans koji se najviše koristi u proizvodnji gaziranih pića, voćnih sokova, ukiseljenog povrća, marmelada, kiselih krastavaca i začina.

Osobine[uredi | uredi kod]

Natrijev benzoat je bezbojna kristalna čvrsta materija. Ova so nema mirisa i higroskopna je. Veoma je zapaljiva i dobro se rastvara u vodi.

Upotreba[uredi | uredi kod]

Natrijev benzoat deluje bakteriostatično i fungistatično, te se zbog toga upotrebljava kao dodatak hrani (E211). Najoptimalnije se koristi kod namirnica pri pH vrednosti manjoj od 3.6.

U pirotehnici se koristi kao gorivo, najčešće u kombinaciji sa kalijum perhloratom. Kod sinteze polipropilena služi kao sredstvo za nukleiziranje.

Kod čoveka može izazvati alergiju i astmu, te opteretiti mehanizam razmene materija. Jedna britanska studija je pokazala da natrijum benzoat kao konzervans u nekim pićima, u kombinaciji sa drugim dodatnim materijama može izazvati ADHS (Poremećaj hiperaktivnosti i deficita pažnje).[3][4] Smrtonosna doza kod miševa iznosi oko 1600 mg/kg telesne mase (oralno).[5]

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. Li Q, Cheng T, Wang Y, Bryant SH (2010). „PubChem as a public resource for drug discovery.”. Drug Discov Today 15 (23-24): 1052-7. DOI:10.1016/j.drudis.2010.10.003. PMID 20970519.  edit
  2. Evan E. Bolton, Yanli Wang, Paul A. Thiessen, Stephen H. Bryant (2008). „Chapter 12 PubChem: Integrated Platform of Small Molecules and Biological Activities”. Annual Reports in Computational Chemistry 4: 217-241. DOI:10.1016/S1574-1400(08)00012-1. 
  3. Hill AE (1975). „Solute-solvent coupling in epithelia: contribution of the junctional pathway to fluid production”. Proc R Soc Lond B Biol Sci 191: 537-47. 
  4. Donna McCann, Angelina Barrett, Alison Cooper, Debbie Crumpler, Lindy Dalen, Kate Grimshaw, Elizabeth Kitchin, Kris Lok, Lucy Porteous, Emily Prince, Edmund Sonuga-Barke, John O Warner and Jim Stevenson (2007). „Food additives and hyperactive behaviour in 3-year-old and 8/9-year-old children in the community: a randomised, double-blinded, placebo-controlled trial”. Lancet 370 (9598): 1560-1567. DOI:10.1016/S0140-6736(07)61306-3. 
  5. „ChemIDplus”. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]