Nahuatlanski jezici

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije

Nahuatlan je dio jezične porodice Juto-Asteci, Velike porodice Aztec-Tanoan čiji se jezici govore, ili su se govorili, na jugu današnjeg Meksika i susjednih država. Jezici Nahua Indijanaca širili su se ekspanzivnom ratnom politikom Asteka, i njome doprli u razne krajeve Srednje Amerike, poimence Gvatemalu, Salvador, Nikaragvu, Kostariku, a neki lingvisti drže da su im najjužniji predstavnici Sigua iz Paname.

Narode što se služe Nahuatlan jezicima nazivamo Nahua, njihovi predstavnici su: Acolhua, Alaguilac, Asteci, Bagaces, Cazcan, Cholulteca, Coca, Cuitlahuaca, Culhua, Cuyuteca, Desaguadero, Guamare, Iztacchichimeca, Lagunero, Meztitlaneca, Nahuatlate, Nicarao, Pipil, Pochutla, Quauhquecholteca, Sayultec, Sigua, Teco-Tecoxquin, Tecuexe, Tepaneca, Tepeaca, Teul, Tlakopanci, Tolteci, Xochimilca, Zacateco.

Prvu slovnicu jezika nahuatl, objavljenu tek u 19. stoljeću, napisao je Andrés de Olmos, jedan od prvih 12 franjevaca u Novoj Španjolskoj, 1547. godine.[1] Napisao je i slovnice drugih jezika, huastečkog i totonačkog, te koliko se danas zna još barem 13 opisa, slovnica i rječnika indijanskih jezika, rasprava o pretkolumbovskim kulturama, opisa astečkih kodeksa itd. Godine 1544. sastavio je dramski tekst Alegoría del juicio final na jeziku nahuatl, a prikazivao se djeci astečkih velikaša koja su pohađala školu u Tlatelolcu kao dio kršćanskog nauka itd. Drugu slovnicu i prvi rječnik jezika nahuatl objavio je 1555. Alonso de Molina.

Jezici[uredi - уреди | uredi izvor]

Danas je na SIL-ovom popisu 29 jezika[2]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. Mirjana Polić-Bobić - Rađanje hispanskoameričkog svijeta, Naklada LJEVAK d.o.o., Zagreb 2007., str. 101.
  2. Ethnologue (16th)

Eksterni linkovi[uredi - уреди | uredi izvor]