Mjera

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Mjera može značiti:

  • mjera (fizika), u fizici, je tijelo, uređaj ili tvar kojima se ostvaruje neka fizikalna veličina koja služi kao mjerna jedinica, njezin dio ili višekratnik. Tako se, na primjer, mjernim štapom ostvaruje jedinica duljine, utegom jedinica mase, mjernom posudom jedinica volumena, etalonskim otpornikom jedinica električnog otpora i tako dalje. U prošlosti se nije razlikovao zamišljeni pojam mjerna jedinica od njezina ostvarenja mjere, pa su se stare mjerne jedinice nazivale i mjerama, što je ostavilo trag i u nazivu vrhovnih međunarodnih mjeriteljskih ustanova.
  • mjera (muzika), u muzici, je jedinica (zvana i takt) za mjerenje glazbenog ritma, kojom se određuje broj i vrsta jedinica trajanja zvuka i stanki u sklopovima od najmanje dviju međusobno oprečnih jedinica. Te se jedinice nazivaju dobe. Sastav mjere određuje se na početku skladbe ili glazbenog odlomka, a označuje se razlomkom u kojem brojnik pokazuje broj doba, a nazivnik trajanje pojedine dobe (na primjer dvočetvrtinska mjera sastoji se od dviju doba, svake u trajanju od jedne četvrtinke). Mjere se dijele na jednostavne (dvodobna i trodobna mjera), složene i mješovite. Iako se takozvana taktna crta (granica između dviju mjera) bilježi već od 15. stoljeća, pojam mjere u europskoj se umjetničkoj glazbi učvrstio tek od 17. vijeka.
  • mjera (matematika), u matematici, je cijeli broj kojim je djeljiv neki drugi cijeli broj, na primjer 2 i 3 mjere su broja 6; ako su dva cijela broja djeljiva istim cijelim brojem, taj se broj naziva zajednička mjera. Mjera točnosti služi u teoriji pogrješaka za usporednu ocjenu dvaju ili više pokusa (eksperimenata). [1]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. mjera, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015.