Mil Mi-24

Izvor: Wikipedia
Mi-24
Mi-24 Desert Rescue.jpg
Generalni podaci
Tip Jurišni helikopter
Proizvođač Mil
Probni let 1970.
Uveden u uporabu 1974.
Status u uporabi
Prvotni korisnik SSSR
Broj primjeraka cca. 2000

Mil Mi-24 je veliki jurišni helikopter, ali i manji transportni helikopter (može prevest do 8 vojnika). Isprva je proizveden za sovjetsko ratno vazduhoplovstvo (od 1976.), a danas je u sastavu ruske i tridesetak drugih nacionalnih vojski. Mi-24 je najrasprostranjeniji borbeni helikopter na svijetu.

NATO-va oznaka mu je Hind, a njegove inačice se označavaju sa dodatnim slovima. Izvozne inačice, Mi-25 i Mi-35, označavaju se kao Hind D i Hind E u NATO-voj klasifikaciji. Sovjetski piloti nazivali su ga летающий танк ( Ljetajušćij Tank - leteći tenk), a često i krokodil zbog kamuflažnog obojenja.

Helikopter je bio u sastavu Hrvatskog ratnog zrakoplovstva do 2006. godine, kada su zbog skupog održavanja i nedostatka rezervnih djelova, prizemljeni i otpisani te će biti prodani za rezervne djelove u treće zemlje, iako je riječ o odličnom jurišnom helikopteru, koje je bilo relativno lako dovesti u uporabljivo stanje.

Razvoj[uredi - уреди]

Projekt na kojem se temelji nastanak Mi-24 nastao je iz zamisli sovjetskih vojnih stratega, odnosno njihove želji za stvaranjem letećeg borbenog vozila za pješaštvo, nakon što se početkom šestdesetih godina prošlog stoljeća uočila velika mogućnost primjene helikoptera u vojne svrhe. Mihail Leontjevič Mil krenuo je u smjeru razvoja helikopotera koji će pored mogućnosti prijevoza manje skupine vojnika, biti i u mogućnosti pružiti vatrenu potporu.

Prototip helikoptera izrađen je u lipnju 1969. godine. Rabljeni su mnogi dijelovi s već isprobanog helikoptera Mi-8, ali i mornaričke inačice Mi-14, kako bi se dobilo na vremenu, ali i na nižoj cijeni razvoja cijelog projekta. Tako su preuzeti sustavi upravljanja i prijenosa snage, glavni i repni rotor, smještaj motora, te sam motor TV3-117 (s Mi-14), koji je bio jedan od najboljih motora za helikoptere u svijetu.

Dizajn[uredi - уреди]

Mi-24D kokpit

Trup je užeg presjeka i omogućava smještaj osam potpuno opremljenih vojnika u svojem stražnjem dijelu, te posadu u djelomično odvojenom prednjem dijelu. Postavljenjem oklopne zaštite za posadu i vitalne dijelove helikoptera, Mi-24 postao je neranjiv za sve vrste lakog pješačkog naoružanja. Teretni prostor, kao i pilotska kabina je pod tlakom, čija je prvenstvena namjena pri konstruiranju helikoptera bila zaštita posade i putnika helikoptera od utjecaja kemijskih i bioloških agenasa. Ulazak putnika, te pojedinog člana posade omogućen je kroz zasebna vrata, a teretni prostor ima četiri prozorska otvora na svakoj strani trupa, ponajprije namijenjenih za mogućnost otvaranja strojničke paljbe.

Posada je u prvim inačicama (Mi-24A) bila smještena jedan pored drugog, u zajedničkoj kabini. U kasnijim inačicama, operater oružnih sustava sjedio je u prednjem dijelu kabine, pilot iza njega desno, a uz njih u kabini se nalazio i letač mehaničar. Operativnom uporabom Mi-24A dokazana je loša strana ove koncepcije, jer su oba člana posade, naročito pilot imali lošu vidljivost, a ravna stakla pilotske kabine uzrokovala su iritirajuće refleksije svjetla. Na svim kasnijim inačicama pilotska kabina pilota i kabina operatera oružanih sustava postavljene su u tandemu, jedan iza drugog, međusobno odvojene protupožarnim zidom, dok je letač mehaničar smješten iza sjedišta pilota u teretnom prostoru. Stakla kabine su dobila kapljičasti oblik, pri čemu su jedino prednja stakla izrađena kao ravne površine. Obje kabine opremljene su upravljačkim komandama.

Prednji dio Mi-24

Vizualno najvažnije obilježje ovog helikoptera su njegova krila koja pored funkcije nošenja naoružanja te podvjesnog tereta, sudjeluju i u stvaranju uzgona (kao i kod aviona), čime sudjeluju u rasterećenju rotora čak do 25%, dakako ovisno o režimu leta, ostavljajući time višak snage za postizanje većih brzina, ali i većeg doleta.

Na repu helikoptera smješteni su nesimetrični vertikalni stabilizator, repni rotor, te simetrični pomični horizontalni stabilizatori, koji se tijekom leta automatski pomiču radi bolje upravljivosti, ali i radi zadržavanja pogodnijeg kuta helikoptera tijekom leta na većim brzinama.

Kotači stajnog trapa su radi pružanja manjeg otpora potpuno uvlačivi, osim nosnog kotača koji je poluuvlačeći.

Budućnost[uredi - уреди]

Tijekom svoje dugogodišnje karijere Mi-24 se dokazao kao učinkovito oružje, što je potvrđeno u mnogim oružanim sukobima diljem svijeta. Međutim, bez suvremene opreme i naoružanja njegova iskoristivost na današnjoj bojišnici bitno je umanjuje. Naime, raspadom nekadašnjeg Istočnog bloka europske države koje su u svojem naoružanju već posjedovale Mi-24 suočile su se sa suvremenim zahtjevima koji se stavljaju pred korisnike Mi-24, što znači znatno povećanje ne samo borbenih mogućnosti, već i kompatibilnosti u djelovanju s vojskama u čijem se inventaru nalazi naoružanje temeljeno na zapadnoj tehnologiji.

Mi-24 Super Agile Hind

Trenutačno najveća prepreka ovog helikoptera za zajedničko djelovanje unutar NATO-vih snaga, očituje se ponajprije u nekompatibilnoj navigacijskoj i komunikacijskoj opremi, te sustavu identifikacije (IFF), koju je nužno modernizirati radi ispunjavanja navedenih uvjeta.

Znatnu ulogu u određivanju vrste modernizacije velikim dijelom imaju planovi dugogodišnjeg razvoja zračnih snaga, jer ukoliko zemlje korisnice Mi-24 žele u bliskoj budućnosti prijeći na helikoptere zapadne proizvodnje, tada je primarni cilj modernizacije, opremiti Mi-24 sa sustavima i opremom koja će zahtijevati minimalne troškove kao i minimalno vrijeme potrebno za inače zahtjevnu transformaciju na zapadnu tehnologiju.

Danas je razvijena široka lepeza opreme koja se može ugraditi u Mi-24 u svrhu njegove modernizacije, od raznih proizvođača poput: ELBIT Systems (Izrael), IAI (Izrael), ATE (Južnoafrička Republika), SAGEM (Francuska), BAE System (Velika Britanija), AVIAKON (Ukrajina), te ruske tvrtke Rostvertol i Mil.

Inačice[uredi - уреди]

  • V-24 (Hind) - prva inačica helikoptera, izrađeno ih je 12 komada.
  • Mi-24 (Hind-A) - prva verzija koja je ušla u serijsku proizvodnju.
  • Mi-24A (Hind-B)
  • Mi-24U (Hind-C) - školski helikopter, bez naoružanja.
  • Mi-24D (Hind-D) - najraširenija verzija
  • Mi-24DU - školski helikopter s dvostrukim komandama
  • Mi-24V (Hind-E)
  • Mi-24P (Hind-F)
  • Mi-24RKR (Hind-G1) - NBKO izvidnički model, izrađen za prikupljanje radijacijskih, bioloških i kemijskih uzoraka. Prvi put se mogao vidjeti za vrijeme Černobilske nesreće. Također je poznat kao Mi-24R, Mi-24RR and Mi-24RKh (Rch).
  • Mi-24K (Hind-G2) : izvidničko - promatrački helikopter.
  • Mi-24VM - nadograđeni Mi-24V s poboljšanom opremom za noćne operacije.
  • Mi-24PM - nadograđeno Mi-24P koji koristi istu tehnologiju kao Mi-24VM.
  • Mi-24PN
  • Mi-24PS : policijska inačica.
  • Mi-24E : inačica za istraživanje okoliša.
  • Mi-25 - izvozna inačica Mi-24D.
  • Mi-35 - izvozna inačica Mi-24V.
  • Mi-24W : poljski naziv za Mi-24V.
  • Mi-35P - izvozna inačica Mi-24P.
  • Mi-35U - školska nenaoružana verzija Mi-35.
  • Mi-24 SuperHind Mk II - modernizirana zapadna varijanta južnoafričke tvrtke ATE
  • Mi-24 SuperHind Mk III/IV - široka nadogranja izvornog Mi-24
Mil Mi-24 HIND.png

Tehničke karakteristike (8 vojnika (ili 4 ranjenika))

Osnovne karakteristike

  • Posada: 2-3
  • Dužina: 17,5 m
  • Raspon krila: 6,5 m
  • Promjer rotora: 17,3 m (3,908 m repni rotor)
  • Visina: 6,5 m
  • Masa zrakoplova: 8.500 kg
  • Maksimalna masa uzlijetanja: 12.000 kg

Letne karakteristike

  • Najveća brzina: 335 km/h
  • Dolet: 450 km (1.000 km s dopunskim spremnicima)
  • Motor: 2xturbo-osovinska motora
    • Snaga motora: 1.600 kW svaki

Izvor[uredi - уреди]

Hrvatskivojnik.jpg    Ova slika je sa stranica časopisa Hrvatski vojnik.
Wikipedia ima dozvolu za korištenje materijala s te stranice pod GFDL licencom, uz uvjet isticanja izvora.


Vanjske poveznice[uredi - уреди]