Mihaelis-Mentenova kinetika
Mihaelis - Mentenova kinetika opisuje brzinu enzimski katalizovanih reakcija za mnoge enzime. Ima je dobila po Leonoru Mihaelisu i Maud Mentenu. Ovaj kinetički model je validan jedino kada je koncentracija enzima dosta manja od koncentracije supstrata (što znači da je koncentracija enzima limitirajući faktor).
Definisanje konstanti[uredi | uredi kod]
Za određivanje maksimalne brzina enzimski katalizovanih reakcija, koncentracija supstrata se povećava dok se ne ostvari konstantna brzina nastajanje produkta. Ta brzina predstavlja maksimalnu brzinu (Vmax) enzima. U ovom stanju, aktivna mesta na enzimu su zasićena supstratom. Faktori koji utiču na brzinu enzimski katalizovanih reakcija (kao što su pH, temperature i dr.) su takođe podešeni na optimalne vrednosti.Sta predstavlja odsecak na x osi Mihaelis-Mentenovog dijagrama?
Reakciona brzina / 'V'[uredi | uredi kod]
Brzina predstavlja broj reakcija, koje su katalizovane enzimom, po sekundi. Sa povećanjem koncentracije supstrata [S], brzina reakcije (koja odgovara konstantnoj koncentraciji enzima) se asimptotski približava maksimalnoj brzini Vmax, ali je zapravo nikada ne dostiže. Usled toga, ne postoji [S] koje odgovara Vmax. Umesto toga, karakteristična vrednost za enzim je definisana koncentracijom supstrata koja odgovara polovini maksimalne brzine (Vmax/2). Ova KM vrednost se naziva Mihaelis-Menten konstanta.
Mihaelisova konstanta 'KM'[uredi | uredi kod]
Pošto se koncentracija supstrata koja odgovara max ne može sasvim tačno eksperimentalno izmeriti, enzimi se karakterišu koncentracijom supstrata koja odgovara polovini maksimalne brzine. Ova koncentracija se naziva Mihaelis-Menten konstanta (KM) ili Mihaelis konstanta. Ona reprezentuje (za one enzime koji prate jednostavnu Mihaelis Menten kinetiku) konstantu disocijacije (afinitet supstrata) u enzim-supstrat (ES) kompleksu. Niska vrednost Km pokazuje da se (ES) kompleks dosta stabilan i retko disosuje bez formiranja produkta.
Napomena: KM se može koristiti za opisivanje afiniteta enzima prema supstratu kada je k2 brzinski ograničavajuća, tj. k2 << k1 i KM postaje k-1/k1. Često, k2 >> k1, ili k2 i k1 su istog reda veličine. [1]
Matematička formulacija[uredi | uredi kod]
Matematičku formulaciju Mihaelis-Mantenove kinetike su izveli Bridžs i Haldejn. Dobijena je na sledeći način:
Enzimska reakcija je nepovratna i produkt ne denaturiše enzim.
Zbog uspostavljanja ravnotežnog stanja:
Definisanjem nove konstante:
Dobijamo:
- (1)
Brzina reakcije je:
- (2)
Ukupna koncentracija enzima je:
Stoga:
- (3)
Ubacivanje jednačine (3) u jednačinu (1) daje:
Preuređenje daje:
- (4)
Ubacivanjem jednačine (4) u jednačinu (2) i sređivanjem dobijamo:
Ova jednačina može eksperimentalno biti analizirano sa Lajnviver-Burk dijagramom.
- E0 je ukupna ili početna količina enzima. S obzirom da nije moguće eksperimentalno meriti količinu enzim-supstrat kompleksa tokom reakcije, to izraz za brzinu reakcije mora biti napisan u zavisnosti od početne (ukupne) količine enzima, što je poznata veličina.
- d[P]/dt ili V0 ili brzina reakcije je brzina nastajanja produkta.
- k2[E0] ili Vmax je maksimalna brzina reakcije. k2 se često naziva i kcat.
Ukoliko je [S] veliko u poređenju sa Km, [S]/(Km + [S]) teži 1. Zbog toga je u ovom slučaju, brzina formiranja produkta jednaka k2[E0].
Kada je [S] jednako sa Km, [S]/(Km + [S]) je jednako 0.5. U tom slučaju, brzina nastajanja produkta je jednaka polovini maksimalne brzine (1/2 Vmax). Plotiranjem V0 naspram [S], može se lako odrediti Vmax i Km. Treba imati na umu da to zahteva seriju eksperimenata sa konstantnim E0 pri variranju konecentarcije supstrata [S].
Istorija[uredi | uredi kod]
Odnos između koncentracije supstrata i koncentracije enzima su prvi ustanovili 1913. godine Leonor Mihaelis i Maud Menten, prateći ranije radove Arčibalda Vivian Hila.[2]
Matematičku formulaciju su izveli Bridžs i Hajdejn.[3]
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ David L. Nelson, Michael M. Cox (2005). Principles of Biochemistry (4th izd.). New York: W. H. Freeman. ISBN 0-7167-4339-6.
- ↑ Leonor Michaelis, Maud Menten (1913). Die Kinetik der Invertinwirkung, Biochem. Z. 49:333-369.
- ↑ G. E. Briggs and J. B. S. Haldane (1925) A note on the kinetics of enzyme action, Biochem. J., 19, 339-339.
Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]