Mate Hraste

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije

Mate Hraste (Brusje na Hvaru, 25. siječnja 1897. - Zagreb, 29. studenog 1970.) hrvatski jezikoslovac, sveučilišni profesor i akademik.

Životopis[uredi - уреди | uredi izvor]

Mate Hraste pohađa gimnaziju u Splitu i Dubrovnik, na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je 1923. godine grupu za hrvatski ili srpski jezik i jugoslavenske književnosti. Posvetio se proučavanju hrvatskih dijalekata (prvenstveno čakavskog) i povijesti jezika, 1938. godine u Beogradu postaje doktor lingvistike analizom govora žitelja otoka Brača. Radio je kao srednjoškolski profesor u Srijemskoj Mitrovici, Sisku i Petrinji, 1946. godine postaje docent na Katedri za hrvatski ili srpski jezik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Jedan je od potpisnika Novosadskog dogovora o zajedničkom srpskohrvatskom jeziku 1954. godine. Od 1955. godine do umirovljenja 1965. redovni je profesor na katedri. Akademik JAZU (danas HAZU) od 1961. godine.

Nagrade[uredi - уреди | uredi izvor]

Godine 1970. dobio je nagradu "Božidar Adžija" za životno djelo.

Nepotpun popis djela[uredi - уреди | uredi izvor]

  • "Osobine govora otoka Šolte, Čiova, Drvenika i susjedne obale", Zagreb, 1947.
  • "Gramatika hrvatskosrpskoga jezika" (suautori Ivan Brabec, Sreten Živković), Zagreb, 1952.
  • "Antroponimija i toponimija općine hvarske", Zagreb, 1956.
  • "Govor otoka Suska" (suautori J. Hamm, P. Guberina), Zagreb, 1956.
  • "O kraju postanka bugarštica na osnovu analize njihova jezika", Krakow, 1961.
  • "Čakavisch-Deutsches Lexicon" (suautor Petar Šimunović, redakcija Reinhold Olesch) Koln-Wien (Teil 1 - 1979., Teil 2 - 1981., Teil 1 1983.)

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]