Marko Vešović (književnik)

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Marko Vešović (rođen 1945. u mjestu Pape kod Bijelog Polja (Crna Gora, Jugoslavija), je bosanskohercegovački i crnogorski književnik koji živi i radi u Sarajevu. Diplomirao je i doktorirao u Sarajevu.

Biografija[uredi - уреди | uredi izvor]

Gimnaziju završio u Bijelom Polju, Filozofski fakultet u Sarajevu, a postdiplomski studij na Filološkom fakultetu Univerziteta u Beogradu. Kao profesor radio u Autosaobraćajnoj školi i u gimnaziji "Pero Kosorić". Godine 1976. izabran za asistenta na Filozofskom fakultetu, gdje je radio do 1986, zatim je bio urednik u Izdavačkoj kući "Veselin Masleša". Na sarajevski Filozofski fakultet vratio se 1992. godine, gdje je 2000. obranio doktorat na temu, "Jezik Zogovićeve poezije".[1]

Izabrana djela[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Nedjelja, 1970;
  • Osmatračnica, 1976;
  • Sijermini sinovi, 1979;
  • Kralj i olupina, 1996,
  • Poljska konjica, 2002;
  • Rodonačelnik, 1982,
  • Četvrti genije, 1988,
  • Smrt je majstor iz Srbije, 1994;
  • Moj svijet izgubljeni, 2000;
  • Bosanska priča, 2003;
  • Markovi konaci, 2005;

Nagrade[uredi - уреди | uredi izvor]

Reference[uredi - уреди | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi - уреди | uredi izvor]

Biografija Marka Vešovića