María Martínez Sierra

María Martínez Sierra

María de la O Lejárraga García (28. prosinca 1874. - 28. lipnja 1974.), obično poznatija pod pseudonimom María Martínez Sierra bila je španjolska feministička spisateljica, dramatičarka, prevoditeljica i političarka. Surađivala je sa suprugom Gregoriom Martínezom Sierrom .

Prve godine

Maria de la O Lejárraga rođena je u bogatoj obitelji u San Millánu de la Cogolla (La Rioja, Španjolska). U dobi od četiri godine, Maria i njezina obitelj preselili su se u Carabanchel Bajo (Španjolska), jer je njezin otac, Leandro Lejárraga, bio kirurg i bavio se medicinom u Madridu. Majka Marije de la O Lejárraga, Natividad García-Garay, osobno se brinula o obrazovanju svoje djece i slijedila je francuske obrazovne programe.

Marija je studirala na Asociación para la Enseñanza de la Mujer gdje je prvi put došla u dodir s pedagoškim idejama Institución Libre de Enseñanza. Diplomirala je trgovinu 1891. i postala profesorica engleskog jezika na Escuela de Institutrices y Comercio. Maria je završila studij obrazovanja na Escuela Normal u Madridu. Kao studentica, Maria de la O Lejárraga pohađala je Congreso pedagogico Hispano-Americano, gdje je podržavala obrazovne postulate Emilije Pardo Bazán. Radila je kao učiteljica između 1897. i 1907. godine.

Godine 1905. Maria de la O Lejárraga otputovala je u Belgiju sa stipendijom koja joj je omogućila studiranje obrazovnih sustava te zemlje. Tijekom svog boravka u Belgiji također je naučila o Casas del Pueblo i socijalističkim tezama.

Brak i kazališni uspjeh

Godine 1899. Maria de la O Lejárraga objavila je svoje prvo djelo: Cuentos Breves, koje je njezina obitelj hladno prihvatila. To i činjenica da je učiteljica potaknuli su ju da svoje ime sakrije pod imenom svog supruga za kojeg se udala 1900. Godine 1901. izdali su časopis Vida Moderna u kojem su objavljivali i modernističke i realističke pisce.

Uz to, Juan Ramon Jiménez, Gregorio i Maria osnovali su Helios (1903.-1904.), časopis posvećen pjesničkom modernizmu, gdje su objavljivali, između ostalih, Emiliju Pardo Bazán, Antonio Machado, Jacinto Benavente i braću Quintero. Godine 1907. osnovali su i časopis Renacimiento, kratkog trajanja, ali odlične kvalitete. Ove su suradnje učvrstile prijateljstvo između Lejarrage i Juana Ramona Jiméneza. Obje su publikacije bile u skladu s europskim književnim trendovima. Lejárraga je bila poliglot i bila je ta koja je prevela većinu engleskih prijevoda i neke francuske koji su se pojavili u Renacimientu.

Maria de la O napustila je nastavnički rad i uzela dopust 1908. godine kako bi se u potpunosti posvetila književnosti. Njena predstava Canción de cuna, premijerno izvedena 1911. godine, dobila je nagradu Real Academia Española kao najbolje djelo kazališne sesije od 1910. do 1911. godine. Od svih drama postavljenih u Madridu, najmanje je 20 drama napisala Maria de la O Lejárraga. Osim toga, "Compañia cómico-dramática Martinez Sierra", koju je režirao njezin suprug, nije nastupala samo u Španjolskoj, već je i ostvarila nekoliko turneja po Francuskoj, Velikoj Britaniji, Sjedinjenim Državama i Latinskoj Americi . I Marijino i Gregoriovo ime pojavilo se u programima izvedbi. Kad je Gregorio bio odsutan, Maria je također bila zadužena za kazalište svog muža Teatro Lara.

Maria de la O Lejarraga surađivala je i s etabliranim književnicima poput Eduarda Marquine, na njegovom djelu El pavo real i Carlosom Arnichesom, u La chica del gato, koje je kasnije adaptirano u filmsko djelo i emitirano u kinima. Godine 1914. Maria de la O Lejarraga producirala je Margot, s glazbom Joaquina Turine, u lirskoj drami u tri čina.

Maria i njezin suprug došli su u kontakt s Manuelom de Fallom u Parizu 1913. godine na zahtjev Joaquina Turine. Kad se Falla vratio u Madrid, počeli su surađivati na raznim projektima, uključujući El amor brujo koji je premijerno izveden 1915. godine u Teatru Lara de Madrid s Pastorom Imperiom u glavnoj ulozi. El amor brujo kombinirao je glazbu i ples Manuela de Falla i scenarije Marije de la O Lejárraga.

Feminizam i politika

Tijekom 1920-ih i 1930-ih Lejarraga je bila aktivna u mnogim feminističkim aktivističkim skupinama. Postala je tajnica španjolskog ogranka Međunarodnog saveza za pravo glasa žena. Kad je 1930. godine osnovan Savez žena za građansko obrazovanje, bila je prva predsjednica. Na općim izborima u Španjolskoj 1933. María Lejárraga izabrana je u Kongres kao predstavnica Socijalističke partije za Granadu . Sredinom 1933. godine Svjetski odbor za borbu protiv rata i fašizma poslao je izaslanstvo u Španjolsku kako bi kontaktiralo žene zainteresirane za osnivanje lokalne podružnice. Dolores Ibárruri, Encarnación Fuyola, Lucía Barón i Irene Falcón osnovale su Nacionalni odbor žena protiv rata i fašizma. María Lejárraga pomogla im je da stupe u kontakt s republikanskim i socijalističkim ženama u tom cilju.

María Lejárraga podnijela je ostavku u parlamentu nakon oštre akcije vlade tijekom štrajka asturijskih rudara 1934. godine. Na početku Španjolskog građanskog rata (1936.–1939.) republikanska vlada poslala ju je u Švicarsku kao komercijalni ataše. Godine 1938. preselila se u Francusku, zatim se preselila u New York, Los Angeles, Meksiko, da bi konačno 1953. u Buenos Aires, Argentina gdje je 1974. umrla u siromaštvu.

Progonstvo i smrt

Nakon smrti Martíneza Sierre objavila je memoare pod naslovom Gregorio y yo ('Gregorio i ja', 1953.) u kojima otkriva dokaz o autorstvu.

María je cijeli život radila kao prevoditeljica - od prvih anonimno objavljenih prijevoda (Librería extranjera de Leonardo Williams, Vida Moderna, Helios) i prijevoda objavljenih pod imenom María Martínez Sierra za izdavačku kuću Garnier početkom 1900-ih, do mnogih kazališnih prijevoda koji su objavljeni pod imenom njenog muža od 1915. do 1930. te prijevoda proze i kazališta koji su objavljeni u njezinom egzilu u Argentini (1950.-1974.) koji su joj pomogli da zarađuje za život do svoje smrti. Kao što je rekla u pismu Mariji Lacrampe 1962. godine: "Prevođenje je za književnika upoznatog s poslom izvrstan oblik lijenosti. Drugi je čitanje. "(Traducir, para un escritor que sabe su oficio, es una forma exquisita de pereza. La otra es leer).

Odabrana djela

• Cuentos breves (1899.)
• La mujer ante la Republica (1931.)
• Una mujer por caminos de España (1952.)
• Gregorio y yo (1953.)
• Viajes de una gota de agua (1954.)
• Fieste en el Olimpio (1960.)

Povezano

• Carmen de Burgos
• Clara Campoamor
• Pravo glasa žena

Izvori

• Mangini González, Shirley (1995). Memories of Resistance: Women's Voices from the Spanish Civil War. Yale University Press. ISBN 978-0-300-05816-1. Pristupljeno 2015-03-20. 
• Martínez Sierra, María (1953). Gregorio y yo: medio siglo de colaboración. Mexico: Gandesa. 
• O'Connor, Patricia Walker (1977). Gregorio and María Martínez Sierra. Boston, MA: Twayne Publishers. 
• Rodrigo, Antonina (2014-12-17) (es). Mujeres para la historia. Carena. ISBN 978-84-96357-29-7. Pristupljeno 2015-03-20. 
• Aguilera Sastre, Juan (2012). María Martínez Sierra, traductora: una lectura de teatro contemporáneo. ALEC 37, no. 2.