Lidija Bajuk
| Lidija Bajuk | |
|---|---|
Generalne informacije
| |
| Ime | Lidija Bajuk |
| Rođenje | 23. studenog 1965. Čakovec |
| Mjesto | Zagreb |
| Zanimanje | Glazbenica |
| Žanr(ovi) | Etno glazba |
| Instrument(i) | Gitara |
| Aktivni period | 1987. - danas (Glazbena karijera) |
| Diskografska kuća | CBS studijo u Zagrebu |
Nagrade
| |
| Dobitnica diskografske nagrade Porin | |
Službene stranice
| |
| Službene stranice | |
Lidija Bajuk (Čakovec, 23. studenog 1965.), hrvatska pjesnikinja i kantautorica, jedna od vodećih ličnosti hrvatske etno glazbe. Rođena u Čakovcu, ali zbog razvoja karijere preselila je u Zagreb. Članica je Društva hrvatskih književnika i i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika[1].
Životopis[uredi - уреди | uredi kôd]
Rano doba[uredi - уреди | uredi kôd]
Lidija Bauk je usvojoj ranoj mladosti svirala violinu u glazbenoj školi, a sa gitarom se prvi puta srela kod svoje prijateljice koju je njezin bratić učio svirati[2]. Nakon toga je u svom podrumu našla staru očevu gitaru na kojoj je napravila svoje prve glazbene korake, dok je novu gitaru dobila za svoj rođendan nakon što je imala saobračajnu nesreću. Dok je ležala u bolnici posudila je gitaru od prijateljice i čitavo vrijeme svirala u ležećem pložaju. Nakon povratka iz bolnice čekala ju je nova gitara koja je bila Proskurnjakov rad[2].
Glazbena karijera[uredi - уреди | uredi kôd]
Svoju glazbenu karijeru počinje kao predizvođač na koncertima američkih glazbenika poput Johna Mayalla (Ljubljana, Čakovec i Beograd 1987.) i Joan Baez (u Ljubljana i Zagreb 1989.). Objavljuje svoja četiri samostalna etno albuma Zora-djevojka (1997.), Kneja (1999.), Tira les (2001.) i kantautorski Luna (2005.).
Pored glazbenih albuma, napisala i nekoliko značajnih knjiga iz područja: etnologija i narodni običaji. Najpoznatije djelo nosi naslov Kneja, a koristi se kao dodatna literatura na studiju etnologije.
Međimurska narodna pjevačica Elizabeta Toplek (poznatija kao kultna Teta Liza) često ističe vrijednost Lidijina izričaja, posebno u današnje vrijeme kad se mnogo toga prodaje kao etno.
29. lipnja 2002. održava samostalni glazbeni nastup podrške u programu Gay Pride-a, na Zrinjevcu netom nakon bačenog suzavca. Lidija je gostovala na više kompilacijskih i autorskih albuma, a njezina diskografija bilježi četiri samostalna albuma.
Piše za hrvatski tjednik za kulturu Hrvatsko slovo.[3]
Diskografija[uredi - уреди | uredi kôd]
- Zora-djevojka (1997.)
- Kneja - LP (1999.)
- Tira les (2001.)
- Luna (2005.)
Bibliografija[uredi - уреди | uredi kôd]
- "Osmijeh je moja najbolja obrana" - pjesme (1991.)
- "Besput" - pjesme (1992.)
- "Razgovor s tišinom" - haiku (1995.)
- "Z mojga srca ružica" - bajkovite priče (1995.)
- "Vučica" - pjesme (1999.)
- "Kneja" - bajkovite priče (1999.)
- "Sandale na vodi" - pjesme (2000.)
- "Kneja - Vilinska šuma" - zbirka priča (2002.)
Izvori[uredi - уреди | uredi kôd]
- ↑ lidijabajuk.com - Biografija Lidije Bauk
- ↑ 2,0 2,1 dopmagazin.com - Intervju sa Lidijom Bauk, osvrt od 27. lipnja 2005.g. 12:39 h
- ↑ Lidija Bajuk: Dnevnik. 7.-13. X. Potrudimo se očuvati najveće vrijednosti hrvatske tradicije, Hrvatsko slovo, petak, 18. studenoga 2011., str. 7.
Vanjske poveznice[uredi - уреди | uredi kôd]
|
