Hrvatsko slovo
 | Ovaj članak zahtijeva sređivanje kako bi ispunio Wikipedijine standarde kvaliteta. Pomozite u njegovom poboljšanju tako što ćete ga urediti. |
| Tip | tjednik |
| Format | berliner |
| Vlasnik | HKZ - Hrvatsko slovo d.o.o. |
| Izdavač | HKZ - Hrvatsko slovo d.o.o. |
| Glavni urednik | Stjepan Šešelj |
| Utemeljen | 28. travnja 1995. |
| Jezik | hrvatski |
| Prestao izlaziti | 11. veljače 2022.[1] |
| Sjedište | Hrvatske bratske zajednice 4 Zagreb, Hrvatska |
Hrvatsko slovo je bio hrvatski tjednik za kulturu sa sjedištem u Zagrebu. Pojam kultura uredništvo interpretira „zabrinutošću za opstankom Hrvata“.
Tjednik je objavljivao članke, razgovore, podlistke, priloge i osvrte iz područja kulture i umjetnosti (književnosti, likovne umjetnosti, kazalište, televizije), članke inspirirane hrvatskom svakodnevnicom, politikom i športskim događajima, te humoristično-satirični prilog.
Prvi broj Hrvatskoga slova predstavili su u Zagrebu 28. 4. 1995. njegovi osnivači književnici Dubravko Horvatić, glavni urednik, Stjepan Šešelj, ravnatelj, Mile Pešorda, zamjenik glavnog urednika, i predsjednik DHK Nedjeljko Fabrio. Jednim od supokretača bio je hrvatski pjesnik Mile Maslać[2], poslije zamjenikom glavnog urednika ovog lista.[3]
Ciljevi Hrvatskog slova bili su promicanje hrvatske kulture, svijesti o nacionalnim interesima hrvatskog naroda, zatim promicanje svijesti o velikim djelima nacionalnih manjina koje su znatno pridonijele Hrvatskoj i hrvatskoj kulturi.
Suradnici[uredi | uredi kod]
Tjednik je objavio razgovore s brojnim hrvatskim uglednicima.
Za suradnike je imao brojne hrvatske uglednike - književnike, umjetnike, znanstvenike, kao i stručnjake iz raznih područja, kao što su Vlado Andrilović, Ivan Aralica, Ivan Babić, Stjepan Šulek (jedno vrijeme glavni urednik), Franjo Brkić, Emil Čić, Tomislav Dretar, Malkica Dugeč, Nela Eržišnik, Dubravko Horvatić, Marijan Krmpotić, Krešimir Mišak, Javor Novak, Mladen Pavković, Mile Pešorda, Zlatko Tomičić, Marijan Horvat-Mileković, Tomislav Sunić, Tin Kolumbić, Nevenka Nekić, Zvonimir Magdić, Ivan Biondić, Branimir Souček, Zoran Vukman, Branka Hlevnjak, Igor Mrduljaš, Nenad Piskač, Esad Jogić, Lidija Bajuk[4], Željko Sabol i drugi.
Višestruko međunarodno nagrađivani hrvatski karikaturist Nikola Listeš bio je redovni suradnik Hrvatskog slova. U Hrvatskom slovu su objavljeni književni uradci na hrvatskom jeziku i prijevodi književnih uradaka na hrvatski jezik poznatih književnika i akademika: Ivana Brajdića, Nietschea i drugih.
Nakladništvo[uredi | uredi kod]
Hrvatsko slovo u svojoj Knjižnici Hrvatskog slova objavio je djela ovih hrvatskih književnika i inih uglednika: Veljka Barbierija, Mirka Marjanovića, Đurđice Ivanišević, Hrvoja Hitreca, Stjepana Šešelja, Igora Mrduljaša, Ljubice Štefan, Svena Laste, Maje Freundlich, Dubravka Horvatića, Benjamina Tolića, Milana Vukovića, Zorana Tadića, Mladena Rojnice, Mate Kovačevića [5], Pere Pavlovića i drugih.[6]
Financiranje[uredi | uredi kod]
Naklada ovog časopisa iznosila je samo oko 10.000 primjeraka po podacima iz 2010. godine. Kako je to nedovoljno za njegovo financiranje on je primao novčanu pomoć grada Zagreba od 70.000 kuna (podatak za 2010. godinu) i 600.000 kuna od države što je smanjeno 2012. godine na 400.000.
Nagrade[uredi | uredi kod]
Za izuzetno vrijedna prozna i pjesnička djela objavljena u listu, od 2006. Hrvatsko slovo dodjeljuje nagradu Dubravko Horvatić, tako nazvanu u čast svog pokojnog utemeljitelja i urednika, Dubravka Horvatića.
15. lipnja 2009. Hrvatska kulturna zaklada i tjednik za kulturu Hrvatsko slovo su ustanovili Nagradu Ljubica Štefan.[7]
Kontroverze[uredi | uredi kod]
Hrvatsko slovo je 2000. godine pozvalo da svi Srbi iz Hrvatske koji su naseljeni tokom "okupacije" (1918-90) ju napuste.[nedostaje referenca] Osim te kontroverze, časopis je u svojim tekstovima često napadao Srpsko narodno vijeće, iznosio je netočne pseudohistorijske činjenice o Narodnooslobodilačkoj borbi,[8], relativizirao i umanjivao broj žrtava konc-logora Jasenovca (tvrdeći da ih je bilo samo 37.000)[9], napadao Stjepana Mesića dok je bio predsjednik,[10], itd. Tjednik je objavio i druge članke s karakterom historiografskog nacionalizma, pseudohistorije i anakronističke genealogije. Prema jednom od takvih, toponimička analogija između Santa Dominga (prvog kolonijalnog naselja u Americi) i Svete Nedjelje na Hvaru, kao i postojanje prezimena Kolumbić na istom otoku, sugeriraju „hrvatsko porijeklo“ Kristofora Kolumba.[nedostaje referenca]
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ „Poštovani i dragi čitatelji, suradnici, urednici, pretplatnici, dragi prijatelji Hrvatskoga slova”. Hrvatsko slovo. 14. veljače 2022. Pristupljeno 13. srpnja 2022.
- ↑ „Imehrvatsko.net”. Arhivirano iz originala na datum 2013-09-07. Pristupljeno 2012-08-15.
- ↑ Mirko Marjanović: Leksikon hrvatskih književnika BiH od najstarijih vremena do danas
- ↑ Lidija Bajuk: Dnevnik. 7.-13. X. Potrudimo se očuvati najveće vrijednosti hrvatske tradicije, Hrvatsko slovo, petak, 18. studenoga 2011., str. 7.
- ↑ Hrvatsko slovo, str. 27, petak, 1. veljače 2008.
- ↑ *[1] Arhivirano 2016-03-12 na Wayback Machine-u M.T.: Pero Pavlović, Katolički tjednik
- ↑ HKZ
- ↑ „Ratovanje na pravoj strani”. Arhivirano iz originala na datum 2013-07-30. Pristupljeno 2012-08-15.
- ↑ „Hrvatsko slovo 24.7.2009”. Arhivirano iz originala na datum 2012-06-17. Pristupljeno 2012-08-15.
- ↑ „Hrvatsko slovo 28.8.2009”. Arhivirano iz originala na datum 2012-06-17. Pristupljeno 2012-08-15.
Vanjske veze[uredi | uredi kod]
- Hrvatsko slovo Arhivirano 2011-12-26 na Wayback Machine-u
- Hrvatska kulturna zaklada