Kuruci

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Kuruci
Kurucok
Ilustracija iz 18. vijeka vojske kuruca
Ilustracija iz 18. vijeka vojske kuruca

Kuruci (mađarski: kurucok) je ime za naoružane ustanike koji su se između 1671. - 1711. borili protiv Habsburgovaca u Ugarskoj.

Historija i karakteristike[uredi - уреди | uredi izvor]

Prvi koji je upotrijebio naziv - kuruc bio je beglerbeg paša od Egera Meni - 1671., koji je tako zvao plemiće - prebjege iz Kraljevine Ugarske na osmanski teritorij. Nakon tog je to ime brzo postalo popularno, pa je korišteno od 1671. do 1711. u tekstovima pisanim na mađarskom, slovačkom i turskom za ustanike iz Kraljevine Ugarske i sjeverne Transilvanije borce protiv habsburške politike.

Ni danas se zapravo ne zna etimologija te riječi, po jednima ona dolazi od latinskog crux = križ, pa bi značila nešto kao križari. Po drugima to je riječ perzijskog porijekla i označavala je buntovnog čovjeka.[1]

Ono što se sigurno zna je da su ustanici prvog kuruckog ustanka sami sebe nazivali - bújdosók = bjegunci.[1]

Kuruci su prvi ustanak poveli 1672. okupivši svoju vojsku na sjeverozapadu Transilvanije, gdje su sklonile brojne izbjeglice različitog porijekla, od vjerskih i političkih progona koji su u to vrijeme provođeni u Kraljevini Ugarskoj.[1]

Puno značajniji ustanak bila je Rakošijeva buna, vođena između 1703. - 1711. koju je poveo i vodio Ferenc Rákóczi, koja je zamalo uspjela.[2]

Pored ta dva najznačajnija, bilo je i puno manjih buna koje su poveli kuruci.

Kuruci su se služili gerilskom taktikom, jašući konje oboružani kuburama, sabljama i sjekirama - napadali su nenadano i brzo, i još brže se izgubili.

Glavnina ustanika bili su protestanti, nezadovoljni ugarskom protureformacijskom politikom. Pored njih to je bilo niže plemstvo nezadovoljno oduzimanjem stečenih privilegija i vojnici iz graničnih utvrda koji su bili revoltirani tretmanom habsburških oficira prema njima.

Etnički bilo je najviše Mađara, ali je bilo i puno Slavena u njihovim redovima.

O kurucima i njihovim junačkim podvizima ispjevano je puno pjesama, najčešće anonimnih, koje su i danas dio mađarskog folklora.[1]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 "Kuruc" (mađarski). Pallas Nagy Lexikona. http://mek.oszk.hu/00000/00060/html/061/pc006176.html#4. pristupljeno 14. 06. 2016. 
  2. "Kuruc rising" (engleski). Encyclopædia Britannica. http://www.britannica.com/topic/Kuruc-rising. pristupljeno 14. 06. 2016. 

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]