Kultura linearnotrakaste keramike
| Kultura linearnotrakaste keramike | |||
|---|---|---|---|
| Geografija | |||
| Kontinent | Evropa | ||
| Regija | Srednja Evropa, Zapadna Evropa | ||
| Zemlja | Mađarska, Slovačka, Češka, Nemačka, Austrija, Švajcarska, Poljska. | ||
| Glavni lokalitet | Njitra u Slovačkoj i Erdelj | ||
| Društvo | |||
| Jezik | indoevropski | ||
| Religija | indoevropska | ||
| Društveno uređenje | zemljoradničko-stočarsko društvo | ||
| Period | |||
| Istorijsko doba | Praistorija | ||
| Nastanak | cc. 5500. p. n. e. | ||
| Prestanak | cc. 4550. p. n. e. | ||
| Prethodnici i naslednici | |||
| Prethodile su: | Nasledile su: | ||
| [[Slika:{{{Slika_Prethodnik1}}}|22x20px|border]] | [[Slika:{{{Slika_Sledbenik1}}}|22x20px|border]] | ||
| Portal:Arheologija | |||
Kultura linearnotrakaste keramike ili kultura trakasto-linearne keramike (njemački: Linearbandkeramik; engleski: Linear Pottery culture) je forma arheološke kulture koja je na zapadnijem delu Evrope koegzistirala sa južnoevropskom Starčevo-Kereš-Kriš kulturom i delimično iz nje evoluirala.[1]


Kultura linearnotrakaste keramike je sklop više najranijih poljoprivrednih neolitskih kultura (V. milenijum p. n. e.) na prostoru zapadne, severne i srednje Evrope. Ove kulture nastale su akulturacijom, t.j. dodirima mezolitskog stanovništva Slovačke, Transdanubije i Alfelda s neolitskim zajednicama kasne starčevačke ili kereške kulture. Ime su dobile po karakterističnom ukrasu na polukuglastim i kuglastim posudama: najčešće urezane, katkad i slikane (ili bojene), pojedinačne linije ili nizovi usporednih linija u vidu ravnih i krivih uzoraka.
Naselja su bila smeštena na obodima plavnih udolina i sastojala su se od redova velikih pravougaonih kuća s drvenom konstrukcijom i pletenim zidovima premazanih glinom. Neke su bile jednostavni stambeni objekti, a druge su imale i pridodane gazdinske odore, štale itd. Osnovu poljoprivrede činio je uzgoj žitarica, ponajviše pšenice i ječma, te stočarstvo.[3]
Kultura se deli na dve velike skupine:
- istočnu, koja obuhvaća današnje države Mađarsku, Slovačku, zatim zapadni Erdelj, severni Banat i jugozapadnu Ukrajinu
- zapadnu, koja se prostire u Holandiji, Nemačkoj, Belgiji, Francuskoj, Švajcarskoj, Austriji, Češkoj, Moravskoj, Poljskoj, zapadnoj Mađarskoj, jugozapadnoj Slovačkoj, i središnjoj Hrvatskoj.
Bila je rasprostranjena u Njemačkoj, Austriji, Češkoj, Slovačkoj, južnoj Poljskoj i Mađarskoj oko tokova Dunava, gornje i srednje Rajne, Elbe, Visle. Na zapadu je potvrđena u rejonu Pariza, dijelovima Belgije i Holandije, a na istoku do Moldavije i Ukrajine.U ranoj fazi prepoznaju se dvije varijante: Rana ili zapadna, i istočna na istoku Mađarske. Kultura je uticala na razvoj neolita i nastanak novih kultura na susjednim područjima: Lengyel, Kultura Cucuteni, Boian kultura.
Njeno uklapanje u neolit Evrope približno izgleda:[4][5][6]
- Rani neolit, 6000–5500. Prvo pojavljivanje proizvodnje žitarica na jugu buduće LBK pod uticajem Starčevo-Kereš kulture sa juga Mađarske i Dnjestar-Bug kulture iz Ukrajine.
- Srednji neolit, 5500–5000. Rana LBK na srednjem Dunavu, i srednja LBK (keramika muzičkih nota) sa prekinutim linijama, između kojih su najčešće punktovane tačke, čime podsjeća na muzičke note. Kultura se proširila do svog punog obima, uz pojavljivanje lokalnih varijanti. Jedna varijanta je kasna Dnjestar-Bug kultura.[7]
- Kasni neolit, 5000–4500. Kasna LBK (Tačkasta keramika) je obilježena dominacijom tačkastih linija raznih oblika, što je bilo predstavljanje predmeta iz okoline, i njena podjela na Tačkastu kulturu u istočnoj Njemačkoj i Poljskoj, Rossen kulturu na zapadu i Lenđel kulturu na srednjem Dunavu.
Nakon toga uslijedila je tranzicija između neolita i Metalnog doba.[8]

Kuće u ovoj kulturi, poznate su kao neolitske duge kuće zbog svojih dimenzija. Reprezentativni primjerci, blizu 30 kom, pronađeni su u nalazištu Oslonki u Poljskoj. Pravougaone duge kuće bile su dužine između 7 i 45 metara i širine između 5 i 7 metara. Građene su od drvenih stubova povezanih ukrštenim gredicama na vanjskim stranicama i prepletima na unutrašnjim.[9][10]
Ovakvih kuća je bilo između pet i osam u jednom naselju. Koristili su je pripadnici širih familija, najviše dvije generacije. Bile su okružene fortifikacijom. Prozora nije bilo, a imale su samo jedna vrata na kraju kuće. Jedna ili dvije prostorije su bile prazne. U njima su se izrađivali i keramički proizvodi. Svaka kuća je imala svoj simbol na proizvodu.
Međunarodni tim istraživača, koji su predvodili Per Želaber i Ron Pinhasi sa Univerziteta u Beču i Dejvid Rajh sa Univerziteta u Harvardu, proučavao je najkompletniji set genetskih podataka stanovnika centralne Evrope iz ranog neolita. Obrađeni su podaci o genomskim podacima za 250 pojedinaca: 178 osoba iz istraživanja cijelog groblja Alföld Linearbankeramik Culture, istočnog LBK lokaliteta Polgár-Ferenci-hát, zapadnog LBK lokaliteta Nitra Horné Krškany i zapadnog LBK lokaliteta naselja Asparacren- Schletz, 48 LBK pojedinaca sa 16 drugih lokacija i 24 pojedinca iz perioda Starčevačke kulture sa 17 lokacija.
Rezultat studije, objavljen u Nature Human Behaviour, pokazao je da u kulturi koja je dovela do širenja poljoprivrede centralnim dijelom Starog kontinenta prije oko 8.000 godina nije bilo tragova stratifikacije populacije.[11]
Istraživački tim sa više od 80 genetičara, antropologa i arheologa spojio je genetske podatke više od 250 pojedinaca iz kulture linearnotrakaste keramike sa podacima dobijenim proučavanjem kostiju, datiranjem radioaktivnim ugljenikom, pogrebnim kontekstom i podacima o ishrani. Proučavanje genetskih veza između neolitskih stanovnika Evrope pokazuje da su pripadnici kulture linearnotrakaste keramike prelazili stotine hiljada kilometara za samo nekoliko generacija.
U ovoj studiji se novode rezultati proučavanja nalazišta Nitra u Slovačkoj i Polgar-Ferenci-hat u Mađarskoj koji pokazuju da se pripadnici porodica sa ova dva nalazišta ne razlikuju po hrani koju su jeli, pogrebnim darovima s kojima su sahranjeni ili porijeklom. To pokazuje da ljudi koji su živeli u ovim neolitskim naseljima nisu bili stratifikovani na osnovu porodice ili pola i ne primjećuju se bilo kakvi znaci nejednakosti, koji bi bili rezultat različitim pristupima resursima i prostoru.
Kultura linearnotrakaste keramike nestala je oko 5.000. p.n.e. i predlagane su različite hipoteze o njenom kolapsu. Neki su sugerisali da je to bio period društvene i ekonomske krize, često povezane sa rasprostranjenim nasiljem. Jedan od najpoznatijih događaja tog tipa je masakr u Asparn-Šlecu, gde je više od 100 pojedinaca otkriveno u sistemu jama. Uz Herkshajm, ovo je mjesto sa najviše nasilno ubijenih pojedinaca u ranom neolitu, a skeleti pokazuju znakove nasilja i fraktura. Rezultati iz Asparn-Schletzu ne pokazuju skoro nikakvu rodbinu, što govori da su masakrirani pojedinci bili iz velike populacije, a ne iz male zajednice.[11]
| Sesklo | Egej | 6500 pne | 5000 | komentar |
| Anzabegovo-Vršnik | Egej | 6000 | 4300 | |
| Starčevo | Centralni Balkan, Podunavlje | 6200 | 4500 | Kereš (Mađarska), Kriš (Rumunija) |
| Vinča[7] | Centralni Balkan, Podunavlje | 5700 | 4500 | |
| Impresso | Mediteran | 6400 | 5500 | eng: Cardium pottery culture |
| Danilo | Hrvatska | 5400 | 3900 | |
| Sopot | Hrvatska | 5300 | 4400 | |
| Kakanj[12] | Bosna i Hercegovina | 6230 | 4900 | |
| Butmir | Bosna i Hercegovina | 5100 | 4500 | |
| Hvarsko - lisičićka[13] | Hrvatska, Bosna i Hercegovina | 5000 | 2500 | |
| Karanovo | Istočni Balkan | 6200 | 3500 | |
| Boian | Istočni Balkan | 4300 | 3500 | |
| Trakasta keramika | Srednji Dunav | 5500 | 4500 | eng: Linear Pottery culture |
| Lenđel | Srednji Dunav | 5000 | 3400 | |
| Tisa | Mađarska | 5000 | 3400 | |
| Ljevkasta keramika | Skandinavija, Centralna Evropa | 4300 | 2800 | |
| Dnjestar-Bug | Moldavija, Ukrajina | 6200 | 4700 | |
| Cucuteni | Moldavija, Ukrajina | 5500 | 2700 | (rus: Tripolje) |
| La Amagra | Španija | |||
| Vindmil hil | Engleska | 3000 | eng: Windmill Hill culture | |
| Megalitske kulture | Evropa | 8000 | 2000 | Od Mezolita do Bronzanog doba |
- ↑ „Pere Gelabert, Penny Bickle, Daniela Hofmann, Maria Teschler-Nicola, Alexandra Anders, Xin Huang, Michelle Hämmerle,...- Socijalna i genetska raznolikost kod prvih farmera srednje Evrope”. nature - nature human behaviour. Pristupljeno 9. 11. 2024.(en)
- ↑ Hibben: str. 121
- ↑ Hirst, K. Kris: Linearbandkeramik Culture - European Farming Innovators. ThoughtCo, Feb. 4, 2019. (en)
- ↑ KRAP (2007) under External Links, Places.
- ↑ Hertelendi and others (1995) under External links, Places, especially page 242.
- ↑ Gimbutas (1991) pages 35–45.
- ↑ 7,0 7,1 „Marija Gimbutas - The Goddesses and Gods of Old Europe”. University of California Press - Berkeley, Los Anfeles. Pristupljeno 9. 2. 2017.
- ↑ [1] Arhivirano 4 February 2007[nepoklapanje datuma] na Wayback Machine-u
- ↑ „Archaeological Research at Oslonki, Poland”. Princeton.edu. Pristupljeno 23. 4. 2013.
- ↑ „Linearbandkeramik Culture - The First Farmers of Europe”. Archaeology.about.com. 17. 1. 2013. Arhivirano iz originala na datum 2011-11-07. Pristupljeno 23. 4. 2013.
- ↑ 11,0 11,1 „Šokantno otkriće o drevnoj kulturi: U njihovom svetu nije bilo podela po poreklu i polu, svi su bili jednaki”. NAUKA - Arheo/istorija. Pristupljeno 9. 11. 2024.(en)
- ↑ „Edina Kadić: ANALIZA PRAHISTORIJSKIH KERAMIČKIH ULOMAKA SA LOKALITETA DONJE PAPRATNICE – ZAGREBNICE KOD KAKNJA”. Filozofski fakultet Sarajevo, 2012. Pristupljeno 9. 2. 2016.
- ↑ „Alojz Benac, Sarajevo 1964 –STUDIJE O KAMENOM I BAKARNOM DOBU SJEVEROZAPADNOG BALKANA”. Pristupljeno 9. 2. 2016.
- Braidwood, Robert, Prehistoric men, William Morrow and Company, many editions
- Childe, Vere Gordon (1951). Man Makes Himself. New York: the New American Library (a Mentor Book).
- Christensen, Jonas (2004). „Warfare in the European Neolithic”. Acta Archaeologica 75 (142,144, 136): 129. DOI:10.1111/j.0065-001X.2004.00014.x.
- Clark, Grahame; Piggott, Stuart (1967). Prehistoric Societies. New York: Alfred A. Knopf. ISBN 978-0-14-021149-8.
- Davidson, Hilda Ellis (1998). Roles of the Northern Goddess. Routledge. ISBN 978-0-415-13610-5.
- Ehrich, Robert W., ur. (1965). Chronologies in Old World Archaeology. Chicago and London: The University of Chicago Press. ISBN 978-0-226-19445-5.
- Gimbutas, Marija (1982). The Goddesses and Gods of Old Europe 6500–3500 BC: Myths and Cult Images: New and Updated Edition. Berkeley, Los Angeles: University of California Press. str. 27. ISBN 978-0-520-04655-9.
- Gimbutas, Marija (1991). The Civilization of the Goddess: The World of Old Europe. San Francisco: HarperCollins Publishers (HarperSanFrancisco). ISBN 978-0-06-250368-8.
- Hawkes, Jacquetta (1965). Prehistory. New York: the New American Library (a Mentor Book).
- Hibben, Frank (1958). Prehistoric Man in Europe. Norman, Oklahoma: University of Oklahoma Press.
- James, E.O. (1994). The Cult of the Mother-Goddess. New York: Barnes&Noble. ISBN 978-1-56619-600-0.
- Kertész, Róbert (2002). „Mesolithic Hunter-Gatherers in the Northwestern Part of the Great Hungarian Plain”. Praehistoria 3. Arhivirano iz originala na datum 27. 9. 2007. Pristupljeno 30. 12. 2016.
- Mallory, J.P. (1997). „Linear Band Ware Culture”. Encyclopedia of Indo-European Culture. Fitzroy Dearborn.
- Marciniak, Arkadiusz (2005). Placing Animals in the Neolithic: Social Zooarchaeology of Prehistoric Farming Communities. Routledge Cavendish. ISBN 978-1-84472-092-7.
- Renfrew, Colin (1990). Archaeology and Language : The Puzzle of Indo-European Origins. Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-38675-3.
- Stäuble, Harald (2005). Häuser und absolute Datierung der Ältesten Bandkeramik. Habelt.
- Dolukhanov, PavelGreška u izrazu: Nepoznata riječ "etal". (2005). „The Chronology of Neolithic Dispersal in Central and Eastern Europe” (PDF). Journal of Archaeological Science 32 (32): 1441-1458. DOI:10.1016/j.jas.2005.03.021.
- Price, T. Douglas (2000). „Europe's First Farmers: an Introduction”. u: Price, T. Douglas. Europe's First Farmers. Cambridge: Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-66203-1. Hardcover Softcover. . ISBN 978-0-521-66572-8. pp..
- „10th Neolithic Seminar”. Neolithic Seminars. Ljubljana University, Slovenia. 2003. Arhivirano iz originala na datum 27. 3. 2006. Pristupljeno 30. 12. 2016.
- Schulz, Matthias (2010). „How Middle Eastern Milk Drinkers Conquered Europe”. Spiegel Online International.