Kazba Alžira
| Kazba Alžira | |
|---|---|
 Svjetska baština – UNESCO | |
 | |
 Alžir | |
| Registriran: | 1992. (16. zasjedanje) |
| Vrsta: | Kulturno dobro |
| Mjerilo: | ii, v |
| Ugroženost: | - |
| Referenca: | UNESCO |
Kazba Alžira je kazba (ar.: قصبة, tj. "citadela") i tradicionalni kvart oko citadele grada Alžira. Kazba je nastala kao medina (utvrđeni stari grad) koji je gledao na otoke na kojima je još u 4. vijek pne. Kartaga osnovala svoje kolonije. Kao jedinstveni islamski stari grad s ostacima citadele, osmanskih palača i tradicionalnih kuća, koji je utjecao na oblik mnogih drugih gradova Magreba, 1992. godine upisana je na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Africi. Pored brojnih sačuvanih hamama (javna kupatila), džamija i sokaka (natkrivene tržnice), u tradicionalnim kućama tu danas živi oko 50,000 stanovnika.
Historija[uredi - уреди | uredi izvor]
Alžirska kazba je izrasla na ostacima antičkog Icosiuma. To je bio maleni grad na brdu iznad mora koji je bio podijeljen na dva dijela: Gornji i Donji grad. Njime su vladali Feničani, Rimljani, Berberi i Arapi.
Današnji grad Alžir osnovao je 1516. berberski korsar (kasniji osmanski admiral Hajrudin Barbarosa. Kasniji alžirski begovi vladali su relativno samostalno od političkog centra Osmanskog carstva - Istanbula, što je dovelo do vojnog i ekonomskog procvata Alžira. Izgradnja grada se nastavila do 17. vijeka, i iako je Alžir bio turski grad u njegovoj arhitekturi su se kombinirali utjecaji arapsko-mediteranske arhitekture s turskom vojnom arhitekturom u kojem ova druga nije nikada dominirala. Sam lokalitet je uvjetovao nastanak dugih vijugavih sokaka i izmjenjivih meandara ulica antičkog grada.
Za vrijeme Francuske kolonijalne uprave (1830.-1962.) neki dijelovi grada su uništeni, većinom zbog nerazumijevanja zapadnjaka za islamsku arhitekturu, ali se nakon 1920-e kazba pokušava očuvati. Stroža zaštita kazbe se počela provoditi 1970-ih, a nakon tog počele su se restauriratia tradicionalne građevine, ali i modernizirati infrastruktura kazbe na takav način da se ne naruši integritet starog grada. Ipak je Reuters u augustu 2008. objavio kako je kazba zapuštena, a nekim dijelovima prijeti urušavanje[1].
Karakteristike[uredi - уреди | uredi izvor]
Pored originalnog arapsko-mediteranskog plana grada koji se pruža od citadele na brdu, sve do morske obale i luke, grad je prepun raskošno uređenih privatnih kuća koje svjedoče o bogatstvu Alžira u 16. vijeku. Tu su također i palača reisa Dar Aziza, ali i džamije kao što su:
- Almoravidska Džamija El Kebir koja je najstarija u gradu, ali joj je današnji izgled iz 1794. godine
- Džamija Reisa Alije Betčnina iz 1623. godine
- Osmanska Džamija el Džedid iz 1660. godine s velikom kupolom iznad četiri manje
- Džamija Ketčua s dva minareta koju je 1794. godine izgradio Beg Baba Hasan
Krovovi kazbe 
Džamija el Džedid 1890. god. 
Ulica u kazbi 1900. god. 
Dvorište Reisove palače 
Džamija Ketčua
Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]
- ↑ William Maclean, A ray of hope for Algeria's crumbling Casbah?, Reuters 31. augusta 2008. ((en)) Prezeto 19. maja 2011.
Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]
- The Crumbling of the Casbah ((en))
- Save the Casbah ((en))
Koordinate: 36°47′00″N 03°03′37″E / 36.78333°N 3.06028°E
| ||||||||||||||
