João V od Portugala
| João V od Portugala | |
|---|---|
_Hd.jpg)
| |
| Joãov portret | |
| Portugalski kralj | |
| Vladavina | 1706. -1656. |
| Krunidba | 1. januar 1707. |
| Prethodnik | Pedro II |
| Nasljednik | José I |
| Supruga | Maria Anna od Austrije |
| Djeca | Maria Bárbara Bragança (španjolska kraljica), Pedro (brazilski princ), José I, Infant Carlos, Pedro III, InfantAlexandre i 5 vanbračnih |
| Dinastija | Bragança |
| Otac | Teodósio II, od Bragançe |
| Majka | Ana de Velasco e Girón |
| Rođenje | 22. oktobar 1689 Lisabon, Portugal |
| Smrt | 31. jul 1750. Lisabon, Portugal |
| Potpis | 
|
| Vjera | Katolik |
João V od Portugala (Lisabon, 22. oktobar 1689.-Lisabon, 31. jul 1750.) bio je Portugalski kralj od 1706. do smrti 1656.
Njegova vladavina protekla je mirno, kako je u to vrijeme njegov dvor silno uvećao bogatstvo, bio je veliki mecena, pa je tako stekao nadimak Velikodušni (portugalski: Magnânimo).[1]
Biografija[uredi | uredi kod]
João je od oca Pedra II (1683.-1706.) naslijedio sudjelovanje u Ratu za španjolsko nasljeđe (1701.-14.), ali je to sredio sklapanjem mirovnih sporazuma sa Francuskom (1713.) i Španjolskom (1715.).[1]
Ostatak njegove vladavine prorekao je u miru, osim kratke kampanje protiv Osmanilija. Kako je u riznicu doticao velik prihod od zlata i dijamanata iz Kolonijalnog Brazila, nije više ovisio o Cortesu (parlament) i njegovoj financijskoj pomoći, pa je znatno ojačao poziciju dvora u odnosu na plemstvo.[1]
Iako je pokušao modernizirati mornaricu, manufakturu i građevinarstvo, imao je suviše tromu administraciju, pa mu to nije uspjelo. Veliko bogatstvo omogućilo mu je da imitira spektakularnost evropskih dvorova. Iskazao se kao mecena umjetnosti i kulture, osnovao je Kraljevsku historijsku akademiju (1720.) i Prirodoslovni i arhitektonski muzej.[1]
Crkvi je donirao enormne svote kako bi poboljšao status portugalskog dvora u Vatikanu, ali ga je to nakraju dovelo do dugotrajnog spora sa papama.[1]
U starosti je patio od lošeg zdravlja, pa su umjesto njega vladali dvorski savjetnici prelati, čija je nesposobnost rezultirala zanemarivanjem tuzemnih poslova. Na tronu ga je naslijedio njegov sin José I.[1]
