Jajačka Banovina
Jajačka Banovina je bila srednjovjekovna administrativna i vojna jedinica na teritoriji današnje države Bosne i Hercegovine. Pripadala je Hrvatsko-ugarskoj državi. U izvorima na mađarskom jeziku označavana je kao Jajcei bánság, a na njemačkom Banschaft von Jajce. Kao i u ostalim banovinama njome je vladao ban.
Jajačka Banovina je obuhvatala tri župe
- Vrbas, Sana i Dubica, uključujući gradove, od kojih su mnogi od njih bili utvrđeni:
- Banja Luka,
- Dubica. Godine 1538 zauzeli su Turci Dubicu i u nju smjestili posadu.
- Bjelaj, kod Bosanskog Petrovca. Turci su ga zauzeli prije 1577, jer postoji podatak da je te godine bilo u Bjelaju 370 osmanskih plaćenika.
- Bočac, od 1516 nalazio se u turskoj vlasti.
- Celepirovac,
- Greben, pri Vrbasu,
- Grmeč-grad,
- Jajce, ostao u ugarskim rukama do decembra 1527 godine.
- Jezero, Osmanlije su ga zauzeli 1518. Ovom godinom nestaje spomen o gradu Jezeru.
- Kamengrad (sjeverozapadno od Ključa),
- Komotin,
- Vinac (tvrđava)), Turci su ga zauzeli 1498. U oba tursko-ugarska ugovora (1503 i 1519) spominje se Vinac među gradovima koji pripadaju Turcima, pa nije tačno što Evlija Čelebija kaže da je Vinac zauzeo Gazi Husrev-beg 1527.
- Kotor (tvrđava), Osmanlije su ga zauzeli prije 1519 i smjestili u njega posadu.
- Kozarac,
- Krupa. Osmanlije su grad zauzeli 23 juna 1565, nakon očajničke obrane Matije Bakića, koji se probio kroz neprijateljsku vojsku i našao smrt u valovima Une.
- Oštregrad-Istregrad,
- Peeg (Perga)?,
- Prusac,
- Soko Grad kod Šipova), Osmanlije su ga najprije zauzeli u junu 1496 i konačno 1518, dok se to po nekim izvorima desilo 1521 g.
- Travnik,
- Vrbenacgrad (kod Travnika),
- Zvečaj, u kanjonu Vrbasa. Zvečaj je zauzet 1528 g. za vlade bosanskog namjesnika Gazi Husrev-bega. Bez borbe Zvečaj je predao njegov kapetan Andrija Dresneky. Zbog toga je kralj Ferdinand proglasio Drenekya izdajicom i lišio ga njegovih posjeda u Požeškoj županiji. Izprava o tome napisama je u Ostrogonu 10 II 1528 godine. Ne zna se da li su Osmanlije poslije 1528 u Zvečaju ikada držali posadu.[1]
Granice ove banovine, prije Mohačke bitke, 1526. su bile: sjeverne - rijeka Sava, neposredno do grada Šamca (ne uključujući ga). Granica se zatim pružana duž rijeke Usore, obuhvativši i grad Dobor. Nakon toga se savijala prema jugozapadu sve do gornjeg toka rijeke Vrbanje. Istim pravcem je bila sve do gornjeg toka Vrbasa (iznad Bočca uključujuči i ovu utvrdu). Uzvodno, uz Vrbas se pružala sve do Jajca, koje je bilo centar Banovine. Jajačka tvrđava je bilo usamljena, kao mostobran sa suprotne, jugoistočne strane pritoke Plive i Vrbasa. Granica je zaobilazila Jajce s juga, uz rijeku Ugar, a grad Vinčac su, u međuvremenu, okupirale Osmanlije. Zatim je i skretala prema zapadu, do Jezera (koje su Osmanlije također već bile okupirale). Potom je granica išla prema sjeverozapadu, na Prijedor ili Pridor kod Sanine pritoke Gomjenice, uključujući i njen sliv.
Banovi Jajačke banovine bili su:
- Blaž Raškaj,
- Juraj Vlatković (zarobljen 1493. u krbavskoj bici),
- Franjo Berislavić (1494., skupa s Baltazarom Baćanom, 1499.-1501. i 1503.),
- Baltazar Baćan (Batthyány) (1494. skupa s Franjom Berislavićem,1502.),
- Ladislav Kaniški (juni 1495., uz Ivana Bebeka),
- Juraj Kanižaj,
- Ivan Bebek (juni 1495., s Ladislavom Kaniškim, 1505.),
- Bartol Berislavić, prior vranski (1507.),
- Juraj Stražemanski (Zthresemley, de Strasemlye, deZthresemlye, Stresemley, Zthresemley), 1505.-1510.) (1508.), ban Srebrničke banovine (1494.-1495.),
- Nikola Székely,
- Baltazar Alapić, Ivan Berislavić, (Ivaniš Berislavić), bratić Franje Berislavića (1511.-1513., Franjo je tada bio zamjenik, a sudionik u banstvu - Juraj Stražemanski),
- Ivan Tahi (1518.-),
- Petar Keglević (1520-1526.).[2]
- Milan Kruhek: Granice Hrvatskog Kraljevstva u međunarodnim državnim ugovorima, Povijesni prilozi 10/1991., str.37-79
- Povijest župe Podmilačje
- Crohis.com Stjepan Srkulj: Hrvatska uoči bitke na Mohaču 1526. godine
- Povijest župe Podmilačje.
- http://www.scribd.com/doc/24124044/Hrvatska-enciklopedija-Sv-III-Boja-Bra%C5%BE%C4%91enje.
- ↑ „Hamdija Kreševljaković, STARI BOSANSKI GRADOVI”. Naše starine I, Sarajevo, 1953, 7-45 –. Pristupljeno 9. 2. 2016.
- ↑ Vjekoslav Klaić: Povijest Hrvata: od najstarijih vremena do svršetka XIX. stoljeća