Izet Hajdarhodžić
| Izet Hajdarhodžić | |
|---|---|
| glumac, redatelj i pedagog | |
| Biografske informacije | |
| Rođenje | 25. decembar 1929. |
| Smrt | 12. 12. 2006. (dob: 76) Zagreb, Hrvatska |
| Profesionalne informacije | |
| Zanimanje | glumac, redatelj i pedagog |
Izet Hajdarhodžić (Trebinje, 25. prosinca 1929. - Zagreb, 12. prosinca 2006.) bio je hrvatski glumac, redatelj i pedagog.
Izet Hajdarhodžić rodio se u Trebinju 1929. godine. Maturirao je u Dubrovniku 1948. godine.[1] Diplomirao je glumu 1957. godine na Akademiji za kazališnu umjetnost Sveučilišta u Zagrebu, a kao glumac pojavljivao se u kazališnim predstavama, te filmovima i televizijskim dramama. Osobito se isticao karakternim ulogama. Od 1948. do 1952. godine radio je kao novinar i kazališni kritičar Radio-Dubrovnika, od 1957. do 1961. i 1963. do 1968. je glumac, redatelj i umjetnički direktor dubrovačkog Narodnog kazališta (danas Kazalište Marina Držića), od 1961. do 1963. član je Narodnog pozorišta u Sarajevu[1] a od 1968. profesor je glume na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu.[2] U Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu djeluje od 1968. godine a glumio je i u Teatru &TD.[3] Najpoznatiji je po ulozi Skupa u Držićevoj komediji Skup kojega je kroz dva desetljeća igrao na Dubrovačkim ljetnim igrama i u Dramskom kazalištu Gavella u režiji Koste Spaića. Osim Skupa, tumačio je i Dunda Maroja, Henrika IV., Mortimera, gospara Lukšu, Davida Štrpca, Imotskog kadiju, Don Juana, Don Alonsa, Raspućina i druge. Više nagrada dobio je za ulogu u Držićevu Skupu a 1965. je dobio Godišnju nagradu "Vladimir Nazor". Bio je nekompromisan i poznat po oštrom jeziku i kritičkom odnosu prema kazališnoj sredini.[2]
Radio je i u hrvatskoj diplomaciji kao ataše za kulturu u Moskvi.[2] U mirovinu odlazi 2000. godine.[1] Izet Hajdarhodžić umro je 12. prosinca 2006. godine u Zagrebu.[3]
- 1964.: Nagrada grada Dubrovnika[1]
- 1965.: Godišnja nagrada "Vladimir Nazor"[1][2]
- 1975.: Nagrada grada Zagreba[1]
- 1978.: Nagrada Orlando[1]
- "Adam i Eva" (1969.)
- "Kuda idu divlje svinje" kao Paganini (1971.)
- "Allegro con brio" (1973.)
- "Vrijeme ratno i poratno" (1975.)
- "Nikola Tesla" kao John O'Neill (1977.)
- "Nepokoreni grad" kao Vladimir Nazor (1982.)
- "Brisani prostor" (1985.)
- "Putovanje u Vučjak" kao Sinković (1986.)
- "Ptice nebeske" (1989.)
- "Kaja, ubit ću te!" kao Ugo Bala (1967.)
- "Kad čuješ zvona" (1969.)
- "Meteor" (1969.)
- "Moja strana svijeta" (1969.)
- "A u pozadini more" (1969.)
- "Ugursuz" kao Muzafer (1970.)
- "Kainov znak" (1970.)
- "Predstava Hamleta u Mrduši Donjoj" kao Jocin otac (1973.)
- "Pravednik" (1974.)
- "Car se zabavlja" (1975.)
- "Posljednji podvig diverzanta Oblaka" (1978.)
- "Bombaški proces" kao Bedeković (1978.)
- "Okupacija u 26 slika" kao Dum Điv (1978.)
- "Bravo maestro" kao Blagoje Borić (1978.)
- "Novinar" kao Ivo (1979.)
- "Pjesma od rastanka" (1979.)
- "Čorkan i Švabica" kao Čorkan (1980.)
- "Miris dunja" kao Hamdibeg (1982.)
- "U pozadini" (1984.)
- "Ada" (1985.)
- "Dječak sa Sutle" kao Martin (1987.)
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 Hrvatski biografski leksikon: HAJDARHODŽIĆ, Izet Preuzeto 26. rujna 2011.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 Izet Hajdarhodžić - beskompromisni bard hrvatskog glumišta Arhivirano 2010-05-29 na Wayback Machine-u Preuzeto 26. rujna 2011.
- ↑ 3,0 3,1 Umro Izet Hajdarhodžić[mrtav link] Preuzeto 26. rujna 2011.
- Izet Hajdarhodžić na sajtu IMDb